Slovenski GSS-ovci: Ovako smo tražili Hrvate. U jednom trenutku nas je prošla jeza

U Julijskim Alpama u Sloveniji jučer se dogodila tragedija - tri hrvatska planinara poginula su nakon što ih je zatrpala lavina, a potraga za njima trajala je gotovo 24 sata. Slovenske spasilačke službe odmah su pokrenule operaciju potrage i spašavanja, ali hrvatskim planinarima nije bilo spasa. Jučer je nađeno tijelo jednog planinara iz Dalmacije, a danas i tijela braće iz Kaštela. Svi poginuli su mladi ljudi i bili su dio veće grupe od osam planinara. 

Slovenski spasitelji, iz Gorske službe spašavanja Bohinj, detaljno su objavili kako je izgledala dramatična potraga.

Njihovu objavu prenosimo u cijelosti. 

Neočekivani poziv

"Vjerujemo da ste već dobro obaviješteni o zahtjevnoj nedjelji i dijelu ponedjeljka koji smo imali. U sljedećim redcima dobit ćete uvid u ovu intervenciju iz perspektive gorskih spašavatelja koji su sudjelovali u akciji.

U nedjelju ujutro pogled kroz prozor obećavao je dan savršen za izležavanje. No, opuštajući zvuk kišnih kapi ubrzo je prekinuo oštar zvuk dojavljivača. Nitko od nas vjerojatno nije očekivao poruku "Lavina odnijela tri planinara pod Toscom". Kod kuće smo najprije iz ormara morali izvući zimsku opremu i požuriti prema stanici. Vrijeme je bilo ključno.

Već dugo nismo imali toliko opreme u automobilima, a stvarno smo željeli probiti se do Konjščice kako bismo barem dio puta uštedjeli. Uz nešto manevriranja zbog stabala na cesti, to nam je i uspjelo.

Borba s ekstremnim uvjetima

Na Konjščici smo ušli u zimsku bajku, ali nažalost, nismo bili tamo da uživamo, već zbog vrlo ozbiljne situacije. Zajedno s kolegama iz Radovljice morali smo se doslovno probijati kroz svježi napuhani snijeg koji je prvom u koloni, ne tako rijetko, dosezao do prsa, kako to volimo reći u žargonu. Nakon dvosatne kalvarije konačno smo stigli na mjesto nesreće, osigurali očevice i započeli s aktivnostima koje su omogućile pristup jarku za dvadesetak spašavatelja.

Uvjeti su bili iznimno teški. U početku se praktički ništa nije vidjelo, padao je snijeg, bili smo promočeni od snijega i znoja, a vjetar je puhao dovoljno jako da su se mnogima smrznuli prsti, dok su se mišići tresli nastojeći održati tjelesnu temperaturu na približno 37 stupnjeva. Sve je dodatno "začinilo" spontano odronjavanje snijega, koje je poslijepodnevno sunce još pojačalo.

Trenutak jeze

Upravo kad smo locirali prvu žrtvu, nas u jarku prošla je jeza u obliku krika "LAVINAAAA!!!". U jarku se kvalitetno skloniti jednostavno ne možeš, pa se u nekoliko sekundi svatko snašao kako je znao i umio, nadajući se da će sve brzo proći.

Srećom, svi smo ostali na svojim mjestima i nastavili s iskopavanjem. To nam je bio znak da je situacija postala preopasna i da moramo prekinuti akciju. Na kraju dana, i mi smo muževi, sinovi, kćeri, očevi i majke.

Unesrećenog smo brzo pripremili za prijevoz helikopterom, a posljednjeg od nas prevezli su u dolinu već po mrklom mraku.

Tužan epilog

Danas smo s potragom nastavili u rano jutro. Helikopter nas je prebacio do podnožja jarka. Na temelju onoga što smo vidjeli dan ranije, zaključili smo da je tamo najveća vjerojatnost da se nalaze preostali nestali. Naše slutnje pokazale su se točnima. Ubrzo nakon dolaska naš je pasji član pronašao prvog, a malo kasnije smo sondiranjem pronašli i drugog. Nažalost, nijednom od njih više nije bilo moguće pomoći.

Još uvijek sređujemo dojmove, prizori i osjećaji još su vrlo živi i o njima ćemo još neko vrijeme razmišljati. Moramo zahvaliti našim kolegama iz Gorske službe spašavanja Radovljica, Gorske službe spašavanja Jesenice i vodičima pasa za spašavanje koji su nam priskočili u pomoć tijekom ovog zahtjevnog spašavanja.

Obiteljima preminulih izražavamo iskrenu sućut. Za kraj ne možemo bez savjeta koji smo s vama podijelili već (pre)više puta: razmislite kada, zašto i kako se upućujete u planine, ne zbog nas, nego zbog onih koji vas čekaju kod kuće. Sretno!", objavili su slovenski GSS-ovci.