MATE RIMAC, osnivač Rimac Automobila, šef Bugatti Rimca i javno lice tvrtke koja je iz europskih fondova dobila 90 milijuna eura da napravi vozilo pete razine autonomije, a onda po Zagrebu pustila kineske robotaksije, prekjučer je završio na listi poreznih dužnika Porezne uprave. Uz njegovo ime stajalo je 39.261,64 eura duga.

Tu listu objavio je i Index, bez ikakvog komentara, kao što objavljuje sve slične liste koje izlaze iz državnih institucija. Provjerili smo da se podaci odnose na njega, napisali da je riječ o njemu kao fizičkoj osobi, a ne o njegovim tvrtkama, poslali upit njegovoj kompaniji i najavili da ćemo odgovor objaviti kad stigne.

Dan kasnije Carinska uprava priznala je grešku. Povrat poreza koji država duguje Rimcu sustav je prikazao kao njegov dug državi. Index je objavio Rimčevo objašnjenje, odgovor njegove kompanije i ispriku Carine. Rimac taj porez nije dugovao. I tu bi priči bio kraj da Mate Rimac nije iskoristio Facebook i desetke tisuća zaljubljenih fanova da napadne medije koji su prenijeli službenu listu.

"Trenutno sam u Singapuru pa se ovo odvilo dok sam spavao. A naši vrli portali jedva čekaju objaviti bilo šta bez da provjere ili pošalju upit na komentar", napisao je Rimac i dodao emotikon povraćanja.

Dakle, odvratni mediji nisu ga ništa pitali. But here’s the thing: Index je pitao Matu Rimca.

Kao što ga je u zadnje tri godine više od 10 puta pitao niz drugih stvari na koje nikad nije odgovorio. Novinarka Indexa poslala je upit na službenu press adresu njegove kompanije prije objave teksta, s točnim iznosom i molbom za komentar. U trenutku kad je Rimac pisao da ga nitko ništa nije pitao, upit mu je stajao u inboxu. Odgovor je stigao tek sljedećeg jutra, nakon njegova statusa, i objavili smo ga.

Mate Rimac, osnivač Rimac Automobila, šef Bugatti Rimca i javno lice tvrtke koja je iz europskih fondova dobila 90 milijuna eura da napravi vozilo pete razine autonomije, a onda po Zagrebu pustila kineske robotaksije, može misliti da smo trebali dulje čekati. Može mu se ne sviđati naslov (koji hladno prenosi ono što je država objavila, umjesto valjda da ga naziva genijem u naslovu). Može smatrati da službeni podatak države ne treba objaviti dok ga država još jednom ne provjeri. Ili nam ga je trebao Plenković potvrditi osobno, kao što je njemu potvrdio poklanjanje javnog novca.

O svemu tome može se raspravljati. Ali ne može se raspravljati o tome je li upit poslan. Jest. Da je prije pisanja statusa nazvao vlastiti PR, znao bi. Za to ne treba autonomno vozilo pete razine. Ali Rimcu nije ni bitno što je istina, bitno mu je nahuškati desetke tisuća svojih smeđonosih fanboysa na medije, na slični način na koji je to nekad radio primjerice Zdravko Mamić, prije nego je pobjegao u BiH.

Carini razumijevanje, novinarima povraćanje

Obrazac je sljedeći. Carinskoj upravi, koja ga je stvarno greškom stavila na listu dužnika, Rimac je ispriku prihvatio uz poruku da se greške događaju. Lijepo. Tako se ponašaju odrasli ljudi. Medijima (primarno Indexu koji je izdvojio na screenshotu), koji su samo prenijeli ono što je država objavila, poslao je povraćanje i optužbu koja u slučaju Indexa nije istinita.

Država smije pogriješiti. Novinar ne smije ni prenijeti što je država napisala. Ok.

Mate Rimac, osnivač Rimac Automobila, šef Bugatti Rimca i javno lice tvrtke koja je iz europskih fondova dobila 90 milijuna eura da napravi vozilo pete razine autonomije, a onda po Zagrebu pustila kineske robotaksije, je napao medije u još jednom slučaju u kojem za to nije imao nikakve osnove.

Ako je imao kome prigovoriti, trebao se javiti Carini. Ali Carina mu ne može poslužiti za ono što mu treba: da medije pred svojom publikom prikaže kao negativce koji ga napadaju bez razloga. Pa da sljedeći put, kad ga mediji kritiziraju s razlogom, publika već navijeno ponavlja kako su zli i natječe se u vrijeđanju Indexa, kao što se nekad natjecala Mamićeva ili Todorićeva ili Dalićeva publika. Svako vrijeme ima novu svetu kravu, samo su im fanboysi uvijek jednaki.

To Rimcu nije prvi put. Kad je 2022. jedan portal pitao koliko je Nico Rosberg platio svoju Neveru, Rimac je novinare na Facebooku nazvao "smeća jedna lešinarska". Kad mu se robotaksi na vlastitoj prezentaciji nije dovezao do pozornice, a mediji to opisali, napisao je da je "napisano toliko gluposti". Poruka publici nikad nije: evo dokumenta, evo gdje su novinari pogriješili. Poruka je: pogledajte kakva su to smeća i što rade vašem heroju meni.

Javni novac nije privatna stvar

A razloga za pitanja ima. Rimčevoj tvrtki Project 3 Mobility, danas Verne, odobreno je 179,5 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Isplaćeno je gotovo 90 milijuna. Ključni ugovoreni rezultat bio je potpuno autonomno električno vozilo pete razine Takvo vozilo ne postoji nigdje na svijetu. Rimac je to obećao, njegova tvrtka uzela je novac, a on je godinama objašnjavao da peta razina i nije važna.

To što se danas vozi po Zagrebu su kineski automobili Arcfox s kineskim sustavom autonomne vožnje (ne pete razine, jer ona ne postoji) tvrtke Pony.ai, a vožnja se naručuje preko Ubera. Verne je vlasnik flote. U kineskoj tehnologiji nema ničeg sramotnog. Sramotno je pretvarati se da je kupljena kineska usluga ono za što je isplaćen javni novac. Ni sam Verne to ne tvrdi.

Od gotovo 90 milijuna eura opravdano je manje od deset posto. Koliko će se vratiti, odlučit će SAFU, a Verne kaže da će postupiti prema toj odluci. Poduzetnik ima pravo pokušati i ne uspjeti. Nema pravo očekivati da se neuspjeh plaćen javnim novcem tretira kao njegova privatna stvar, ni da pitanja o tom novcu prodaje publici kao dokaz da novinari mrze Hrvatsku.

Pitali smo ga. Više puta.

Mate Rimac, osnivač Rimac Automobila, šef Bugatti Rimca i javno lice tvrtke koja je iz europskih fondova dobila 90 milijuna eura da napravi vozilo pete razine autonomije, a onda po Zagrebu pustila kineske robotaksije, se žali da ga nitko ništa ne pita. Bilo je razdoblja kad je odgovarao: 2024. on i direktor Vernea dali su Indexu dugi intervju o robotaksijima i objavili smo svaku riječ. Ali evo pitanja koja smo mu službeno postavljali i na koja do objave nismo dobili odgovor:
 

• 2023.: Zašto Bugatti Rimac i Rimac Technology nisu predali godišnja financijska izvješća za 2022., zbog čega su pokrenuti prekršajni postupci?
• 2025.: Tko je vozio Neveru najmanje 123 km/h Horvaćanskom cestom, na dionici s ograničenjem od 50? Je li to bio Mate Rimac?
• 2025.: Odgovaraju li verifikacijski prototipovi krajnjem cilju projekta, a to je vozilo pete razine autonomije?
• 2025.: Temeljem kojeg projekta je tvrtki Project 3 Mobility iz EU sredstava isplaćeno 19,9 milijuna eura predujma?
• 2026.: Je li Verne proizveo vozilo pete razine autonomije?
• 2026.: Ima li Verneovo vozilo konačnu homologaciju?
• 2026.: Odriče li se državne potpore i vraća li Verne 81 milijun eura?

To su konkretna pitanja o konkretnim stvarima. Nisu ljubomora, nisu sabotaža hrvatskog gospodarstva. A prilično je bezobrazno redakciji kojoj ne odgovaraš na pitanja istodobno spočitavati da te ništa ne pita.

Sveta krava s brzim automobilom

Index će rado slaviti Rimčeve uspjehe i iskreno im se veseliti. Bugatti je sjajan posao. Index će jednako rado pisati kritički o svemu što Rimac radi loše. Zato je moguće da se na Indexu istog dana pojave pozitivan i negativan tekst o Rimcu. Index, suprotno mišljenju mnogih, nikad nije radio protiv Rimca. Index, suprotno mišljenju mnogih, nikad nije radio za Rimca. Index je samo radio svoj posao: istraživao i izvještavao. To je posao medija. Nešto što ne razumiju ni drugi mediji, ni dobar dio Hrvata.

Rimac je možda genijalan biznismen, ali i dokazano govori neistine kad mu to odgovara. Hrvatska je imala niz svetih krava prije njega: Ivu Sanadera, Ivicu Todorića, Milana Bandića, Zdravka Mamića, Slavena Bilića, Zlatka Dalića, Kolindu Grabar-Kitarović, Thompsona. Svi su imali desetke tisuća fanova koji su im virili sa stražnje strane i nisu dopuštali nijednu kritičku riječ o njima, što su hrvatski mediji uvijek rado prihvaćali.

Mamić je novinare nazivao gadovima i bandom. Oko njega se gradio kult nezamjenjivog čovjeka kojem se treba klanjati, a ne zavirivati u poslove. Ni bijeg u Bosnu uoči presude nije ugasio obožavanje. Rimac nije Mamić i ne radi Mamićeve poslove. Ali odnos prema kritici je isti: uspjeh daje pravo na nedodirljivost, a tko postavlja pitanja, neprijatelj je uspjeha.

Rimčeva publika već se natječe u vrijeđanju Indexa. Fanboysi sa sporom pameću i brzim automobilima, uvjereni su da brane hrvatski uspjeh dok brane čovjeka čija je tvrtka uzela 90 milijuna eura javnog novca. Isto se nekad natjecala Todorićeva publika kad je Index pisao o Agrokoru, Sanaderova kad je Index pisao o Fimi mediji, Dalićeva kad je Index pisao o čemu je već pisao, nisam to naročito čitao. Svi su bili uvjereni da napadamo hrvatski uspjeh.

Index se oduvijek bavio svetim kravama i ne misli stati

Mate Rimac, osnivač Rimac Automobila, šef Bugatti Rimca i javno lice tvrtke koja je iz europskih fondova dobila 90 milijuna eura da napravi vozilo pete razine autonomije, a onda po Zagrebu pustila kineske robotaksije, ne mora voljeti Index. Dužni smo mu točnost, pravo na odgovor i pošten tretman. Nismo mu dužni poslušnost.

Posao medija nije glamurozan kao proizvodnja brzih automobila, tu nema puno obožavatelja. Uglavnom je jebena muka: provjeravati tuđe tvrdnje, priznati i ispraviti vlastite pogreške, podnositi pritiske i ne pristati biti ni poduzetnikov PR ni publikin potrčko, a pritom čitati  vrijeđanja da se ulizujemo svaki put kad objavimo neki nečiji uspjeh. Ljudi koje su majke naučile da je sve na prodaju uvjereni su da je tako kod svih.

Index se oduvijek bavio svim svetim kravama i sve ih je nadživio. Rimcu želimo sve najbolje i ne želimo mu da ga Index nadživi, nego da prihvati suživot sa medijima čija uloga nije slavljenje Mate Rimca.

Index će se svakako nastaviti baviti seciranjem svetih krava, svake godine Hrvati nađu novu. Ako se svetim kravama neće baviti Index, neće nitko, a neumorno seciranje svetih krava je ono zbog čega Hrvatska još nije postala Srbija ili Rusija.