KRVOŽILNE bolesti vodeći su uzrok smrti u Hrvatskoj i u svijetu, a među njima, srčani udar (infarkt miokarda) posebno se ističe kao jedan od najpogubnijih. Svake godine od posljedica srčanog udara umiru milijuni ljudi, a mnogi koji prežive suočavaju se s trajnim oštećenjem srca.
Srčani udar najčešće nastaje kada se krvna žila koja opskrbljuje srčani mišić iznenada začepi, najčešće zbog puknuća aterosklerotskog plaka i stvaranja ugruška koji blokira protok krvi. Time se prekida dotok kisika i hranjivih tvari, a stanice srčanog mišića počinju odumirati već unutar nekoliko minuta.
Iako moderna medicina danas omogućuje brzo otvaranje začepljene arterije, šteta koja je već nastala ne može se u potpunosti poništiti. Umjesto zdravog srčanog mišića stvara se tzv. ožiljno tkivo koje ne sudjeluje u kontrakciji srca. To znači da srce nakon infarkta često više nikada ne radi kao prije, a kod mnogih bolesnika s vremenom dolazi do razvoja zatajenja srca, kroničnog i ozbiljnog stanja koje značajno skraćuje životni vijek.
Za razliku od nekih drugih organa, srce ima vrlo ograničenu sposobnost regeneracije. Jednom oštećene stanice srčanog mišića teško se obnavljaju, što je jedan od glavnih razloga zašto infarkt ostavlja trajne posljedice. Znanstvenici već godinama pokušavaju pronaći način kako "natjerati" srce da se regenerira, ali nailaze na jedan veliki problem – kako učinkovito dostaviti terapiju do srca.
Kako ističe Ke Cheng, biomedicinski inženjer sa Sveučilišta Columbia i glavni autor novog istraživanja, "vrlo je teško dostaviti lijekove do srca bez invazivnih zahvata".
Dosadašnji pristupi uključivali su davanje hormona poput atrijskog natriuretskog peptida (ANP), terapiju matičnim stanicama i primjenu različitih bioloških molekula koje potiču regeneraciju no rezultati su bili ograničeni. Terapijske tvari često se brzo razgrađuju ili se ne zadržavaju dovoljno dugo u srčanom tkivu da bi imale značajan učinak. Zbog toga je potraga za jednostavnijim, učinkovitijim i manje invazivnim rješenjima i dalje u tijeku.
Proučavajući miševe, Cheng i njegov tim primijetili su zanimljiv fenomen – mladi miševi imaju znatno više razine hormona ANP, koji ima važnu ulogu u razvoju i rastu srčanih stanica. To ih je navelo na ključno pitanje: može li se taj proces "ponovno uključiti" kod odraslih?
U istraživanju objavljenom nedavno u časopisu Science, pokazali su da je to možda moguće. Davanjem jedne injekcije tzv. samoumnožavajuće RNA (saRNA) u mišić noge, uspjeli su potaknuti organizam da sam proizvodi preteču hormona ANP, što je dovelo do obnove stanica srčanog mišića kod miševa i svinja.
"Željeli smo vidjeti možemo li nadoknaditi ANP s pomoću samoumnožavajuće RNA", objasnio je Cheng.
Samoumnožavajuća RNA (saRNA) slična je poznatijoj mRNA (glasnička RNA), ali s jednom ključnom razlikom. Dok mRNA daje kratkotrajnu uputu za proizvodnju proteina, saRNA ima sposobnost "kopirati samu sebe" unutar stanice. To znači da djeluje dulje, proizvodi više proteina i ima jači proteinski učinak.
U praksi, nakon injekcije mišićne stanice počinju proizvoditi molekulu proANP nakon čega ona ulazi u krvotok i u srcu se pretvara u aktivni hormon ANP koji zatim potiče oporavak srčanog tkiva. Važno je naglasiti da se i mRNA i saRNA s vremenom razgrađuju u organizmu, ali saRNA može djelovati i do nekoliko tjedana, što je ključno za proces zacjeljivanja.
Tehnologija na kojoj se temelji ova terapija već je djelomično poznata javnosti. Cjepiva protiv Covida-19 koriste sličan princip, a cjepivo temeljeno na saRNA već je odobreno u Japanu i Europi. To povećava povjerenje u sigurnost same platforme, mada se ova konkretna primjena još uvijek nalazi u ranoj fazi istraživanja.
Iako metoda još nije testirana na ljudima, rezultati na životinjama su vrlo ohrabrujući. Posebno je važna činjenica da su slični učinci viđeni kod svinja, čije je srce po građi i funkciji vrlo slično ljudskom. Ako se rezultati potvrde u kliničkim ispitivanjima, ova bi terapija mogla značajno promijeniti način liječenja srčanog udara – ne samo spašavati život u akutnoj fazi, nego i omogućiti stvarni oporavak srca.
Kardiologinja Ana Jordan iz Klinike za bolesti srca i krvnih žila KB Dubrava kaže da je, iako rezultati novog istraživanja djeluju vrlo obećavajuće, važno naglasiti da se zasad ipak radi o eksperimentalnoj terapiji koja još nije ispitana na ljudima.
"U kliničkoj praksi liječenje srčanog udara danas je usmjereno prvenstveno na što brže otvaranje začepljene krvne žile i sprječavanje daljnjeg oštećenja srčanog mišića, no mogućnosti stvarne regeneracije srca i dalje su ograničene", kaže Jordan.
"Upravo zato ovakvi pristupi, koji pokušavaju potaknuti obnovu srčanog tkiva na molekularnoj razini, predstavljaju važan iskorak u istraživanjima", dodaje.
Pritom ponavlja da je ipak potrebno biti oprezan.
"Rezultati dobiveni na životinjama ne moraju se uvijek prenijeti na ljude, a dodatno treba razjasniti i moguće nuspojave, optimalnu dozu te dugoročne učinke ovakve terapije. Ako se u budućim kliničkim ispitivanjima pokaže sigurnom i učinkovitom, ovakva terapija mogla bi imati značajan utjecaj na liječenje bolesnika nakon infarkta miokarda, osobito u prevenciji razvoja zatajenja srca", poručuje naša kardiologinja.