Paragvajska poduzetnica Gabriela Cibils ima ambicioznu misiju – želi svoju zemlju pretvoriti u Silicijsku dolinu Južne Amerike, prenosi BBC.
Dok je odrastala u ovoj maloj, kontinentalnoj zemlji smještenoj između Brazila i Argentine, kaže da Paragvaj „nije bio osobito usmjeren na tehnologiju”. No, njezini roditelji su radili u IT sektoru, pa je i sama rano razvila interes za tehnologiju.
Studirala je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, gdje je diplomirala računalne znanosti i neuroznanost, a potom je osam godina radila u Silicijskoj dolini na raznim američkim startup projektima.
Umjesto da ostane u SAD-u, odlučila se vratiti kući. Danas je partnerica u globalnoj tehnološkoj i investicijskoj tvrtki Cibersons, sa sjedištem u Asunciónu, glavnom gradu Paragvaja.
„Iz prve sam ruke vidjela koliki utjecaj tehnologija može imati na život. Nakon što sam doživjela svijet Silicijske doline, osjećam odgovornost da taj način razmišljanja prenesem u Paragvaj i spojim ga s domaćim talentom”, kaže Cibils.
Dok većina zemalja teži razvoju visokotehnološkog sektora, Paragvaj ima veliku prirodnu prednost – obilje jeftine, zelene energije. Zahvaljujući činjenici da 100 posto električne energije dolazi iz hidroelektrana, Paragvaj ima najniže cijene struje u Južnoj Americi i najveći je svjetski izvoznik čiste energije.
Središnje mjesto u tom sustavu ima gigantska brana Itaipú na rijeci Paraná, koja čini dio granice s Brazilom. Ta hidroelektrana – najveća na svijetu izvan Kine – proizvodi 90 posto energije koju Paragvaj troši i oko 10 posto električne energije u Brazilu.
Zbog toga vlasti vjeruju da bi velike globalne tehnološke kompanije – osobito one koje razvijaju umjetnu inteligenciju, a čiji su serveri golemi potrošači struje – mogle vidjeti Paragvaj kao savršeno mjesto za ulaganje.
„Ako želite pokrenuti bilo kakav tehnološki projekt, primjerice centar za podatke s umjetnom inteligencijom, hidroenergija je idealno rješenje jer je obnovljiva i stabilna,” kaže Sebastián Ortiz-Chamorro, poduzetnik iz sektora razvoja softvera.
„Za razliku od vjetra ili sunca, koji ovise o vremenskim prilikama, hidroenergija omogućuje stalnu opskrbu – što je ključno za sve energetski zahtjevne aktivnosti”, dodaje.
Osim Itaipúa, Paragvaj ima i drugu veliku državnu hidroelektranu, Yacyretá, a privatne tvrtke mogu bez poteškoća graditi i manje pogone.
Predsjednik Santiago Peña prošle je godine u Kaliforniji razgovarao s predstavnicima Googlea i OpenAI-ja, nastojeći ih privući da otvore pogone u Paragvaju. Još nije poznato hoće li se to doista dogoditi, ali planovi su ozbiljni.
Ministar tehnologije i komunikacija Gustavo Villate kaže da zemlja ima sve preduvjete: „Imamo najmlađu populaciju u regiji, puno zelene energije, niske poreze i gospodarsku stabilnost.”
Villate pokazuje planove za novi digitalni park koji bi trebao niknuti blizu glavne zračne luke u Asunciónu. Za sada su tamo samo livade i vojarne, ali projekt predviđa izgradnju jezera, dječjeg vrtića i poslovnih prostora. „Vlada će uložiti oko 20 milijuna dolara u prvu fazu, a ostatak investicija očekujemo od privatnog sektora”, kaže ministar.
Iako park još nije izgrađen, Villate ističe da suradnja između države, privatnih tvrtki i sveučilišta već stvara tehnološki ekosustav koji bi mogao privući strane ulagače.
Prosječna dob stanovnika Paragvaja je samo 27 godina, a vlasti se nadaju da će upravo mladi ljudi biti ključni u stvaranju nove digitalne industrije.
Kako bi to ostvarili, država planira otvoriti Sveučilište za tehnologiju, zajednički projekt Paragvaja i Tajvana. Predsjednica Paragvajske komore softverske industrije, Vanessa Cañete, kaže da su napori usmjereni na masovno obrazovanje mladih u programiranju.
„Ulažemo mnogo u stvaranje baze softverskih inženjera, programera i stručnjaka za IT usluge”, objašnjava Cañete.
Ona također vodi udrugu Girls Code, osnovanu 2017. godine kako bi potaknula djevojke i mlade žene na studij računalnog inženjerstva. Do sada je više od 1000 djevojaka sudjelovalo u radionicama programiranja i robotike. Sudionicama programa nude se i četverogodišnji tečajevi engleskog jezika, kako bi mogle lakše surađivati s inozemnim tvrtkama.
Unatoč optimizmu, Cibils priznaje da ulaganja stranih kompanija prate i „dječje bolesti” – prije svega sporost administracije i poteškoće s usklađivanjem lokalnih ugovora s međunarodnim standardima.
No ostaje uvjerena: „Ako Paragvaj stavi inovacije u središte svog razvoja i iskoristi sve prednosti koje ima, može postati prava tehnološka sila.”