Negdje u Karipskom moru nalaze se posmrtni ostaci najmanje 17 ljudi koje su tijekom rujna ubile američke vojne snage po nalogu predsjednika Donalda Trumpa. Nalazili su se na tri glisera za koje je Trumpova administracija ustvrdila da su prevozili drogu iz Venezuele. Možda je to i bilo tako. Ipak, administracija nije iznijela nikakve dokaze za svoje tvrdnje. A čak i da su optužbe točne, uništavanje čamaca predstavlja nezakonitu upotrebu smrtonosne sile.
Na društvenim mrežama Trump je uvjeravao javnost da ubijeni ljudi nisu bili samo trgovci drogom, nego i "narkoteroristi" i članovi kriminalne bande Tren de Aragua, za koju je rekao da je pod kontrolom predsjednika Venezuele Nicolása Madura, komentira The New York Times.
Vojna sila, rekao je Trump, bila je opravdana kao oblik samoobrane jer karteli "prijete američkoj nacionalnoj sigurnosti", a predsjednikovi suradnici obećali su da će nastaviti s napadima. To opravdanje samoobranom izgleda posebno slabo nakon što je The Times izvijestio da se prvi od triju čamaca udaljavao od Sjedinjenih Američkih Država prije nego što je uništen.
Ovim napadima Trump je naredio pogubljenje bez suđenja ljudi koji nisu u ratu sa Sjedinjenim Američkim Državama ni u jednom tradicionalnom smislu tog pojma i koji možda čak nisu ni počinili zločin za koji ih je optužio.
To je kršenje pravnog postupka koje bi trebalo zabrinuti sve Amerikance. Još je ekstremnije od njegove politike slanja migranata u brutalni zatvor u Salvadoru, na temelju upitnih tvrdnji da su pripadnici Trena de Aragua i bez ikakve prilike da ospore tvrdnje vlade.
Sjedinjene Američke Države, nastale u protivljenju monarhiji, nikada ne bi smjele postati zemlja u kojoj predsjednik može narediti neograničeno zatvaranje ili jednostrano ubijanje ljudi samo zato što ih je proglasio kriminalcima.
Trgovina drogom ozbiljan je problem. Sintetički opioidi usmrtili su više od 800.000 Amerikanaca u 21. stoljeću. Sasvim bi bilo razumno da Trumpova administracija poveća nadzor u vodama oko SAD-a, kao što je to učinila na granici. Ali postoje zakoniti načini da se to učini, a da se ne ide tako daleko da se ljudi ubijaju na temelju sumnji, nikada javno opravdanih, da njihovi čamci prevoze drogu.
Do prošlih nekoliko tjedana u ovakvim je slučajevima standardna praksa bila da Obalna straža presretne čamce, zaplijeni drogu, uhapsi članove posade i procesuira ih. Oni tada imaju priliku braniti se prije nego što budu možda osuđeni i podvrgnuti kazni.
Savezni zakon, prvi put donesen 1949. godine i od tada više puta dopunjavan, utvrđuje da samo Obalna straža, a ne ratna mornarica, specijalne postrojbe ili bilo koji drugi rod oružanih snaga, ima pravo provoditi policijske operacije na otvorenom moru.
Američka administracija je ponudila nekoliko nejasnih i neuvjerljivih opravdanja za svoje postupke. Kao prvo, sugerirala je da se zakon o Obalnoj straži ne primjenjuje jer je Trump određene narko-kartele proglasio terorističkim organizacijama.
U okviru ovlasti za rat protiv terorizma donesenih nakon napada 11. rujna 2001. godine, vojska doista može djelovati protiv ljudi za koje se smatra da su teroristi, ali samo onih povezanih s napadima iz 2001.
Administracija je također tvrdila da je Maduro naložio Trenu de Aragua da izvrši invaziju na SAD, čime bi situacija nalikovala ratu. Ipak, čak su i obavještajne agencije unutar same vlade kojom Trump upravlja odbacile tvrdnju da Maduro kontrolira Tren de Aragua.
Dvojica demokratskih senatora predstavila su rezoluciju koja poziva na prekid oružanih napada koje Kongres nije odobrio, ali republikanski čelnici dosad ne djeluju uznemireni predsjednikovim prisvajanjem ovlasti.
Zapravo, republikanci u Kongresu razmatraju nacrt zakona koji je Bijela kuća pustila u optjecaj, a kojim bi se Trumpu izričito dala ovlast da vodi rat protiv bilo kojih narko-trgovaca koje on smatra teroristima. Jedina vrlina tog nacrta jest u tome što njegovo postojanje implicitno priznaje da on sada nema tu ovlast.
U međuvremenu, Trump i visoki dužnosnici administracije pokušavaju zamagliti nezakonitost svojih postupaka grubim i nedostojnim mačizmom. "Umjesto da ga presretnemo, po predsjednikovoj zapovijedi, dignuli smo ga u zrak. I to će se dogoditi ponovno", rekao je državni tajnik Marco Rubio: "Ovaj predsjednik nije netko tko samo priča; on djeluje."
Potpredsjednik J.D. Vance napisao je da je ubijanje članova kartela "najviša i najbolja uporaba naše vojske", a kada mu je jedan korisnik društvenih mreža rekao da je ubijanje stranih civila bez pravnog postupka ratni zločin, Vance je odgovorio: "Baš me briga kako to nazivaš."
Model za ovo ponašanje mogao bi biti predsjednik Filipina Rodrigo Duterte, kojega je Trump hvalio zbog toga što je naložio otvaranje vatre na trgovce drogom na ulici bez uhićenja ili suđenja. Duterte se sada suočava sa suđenjem pred Međunarodnim kaznenim sudom za zločine protiv čovječnosti, optužen da je naredio ubojstvo više od 6.000 ljudi za koje se sumnjalo da su trgovci drogom i korisnici.
Trump je također izražavao divljenje Kini i Singapuru zbog toga što brzo pogubljuju trgovce drogom. Brutalna represija trgovine drogom može biti učinkovita u smanjenju dotoka droge u određenim okolnostima.
Ali isto vrijedi i za mnoge druge potencijalne politike koje krše zakon i osnovnu moralnost. Slobodne zemlje utemeljene na vladavini prava ne strijeljaju niti zatvaraju ljude samo na temelju optužbi vlade da krše zakon.
Najuspješnije strategije za smanjenje uporabe droga uključuju kombinaciju provođenja zakona, mjera prevencije i programa liječenja. Trumpova administracija, međutim, pokazala je malo interesa za smanjenje zlouporabe droga.
Bijela kuća nastoji znatno smanjiti programe osmišljene da smanje tu potražnju, uključujući hvaljenu medicinu ovisnosti i napore na smanjenju štete, a smanjuje i Medicaid, što će mnoge korisnike ostaviti bez pristupa učinkovitim programima liječenja. Ti su programi pomogli ostvariti pad od 26 posto u smrtnim slučajevima od predoziranja u 2024. u odnosu na prethodnu godinu.
Trump oduvijek je preferirao zapaljive i često neučinkovite prikaze moći pred tihim, postojanim programima koji daju rezultate. Njegovi napadi na moru uklapaju se u uznemirujući obrazac korištenja vojske za rješavanje problema iz domene provođenja zakona.
Kao što i dalje šalje Nacionalnu gardu u gradove u navodnom nastojanju da smanji ulični kriminal, tako želi stvoriti iluziju dominacije nad krijumčarenjem droge, čak i ako njegovi postupci čine malu razliku i čak i ako usput ubija ljude, krive ili nevine.
Cijena toga je sve veći broj mrtvih tijela bezimenih stranih građana koji se ne mogu braniti od napada. To je moralna ljaga na američkoj naciji, zaključuje u svom komentaru The New York Times.