PREDSJEDNIK Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić danas je izjavio: "Ono što treba uzeti u obzir kod razmatranja ovog konkretnog predmeta je da se zbrinjavanje preminulog pacijenta događalo u ordinaciji koja je više od 100 kilometara udaljena od najbliže bolničke ustanove u RH, da se zbrinjavanje, inicijalno liječenje i dijagnostika događala vikendom, kad je ograničena dostupnost laboratorijske i radiološke dijagnostike a isto tako kada je ograničena dostupnost specijalističke skrbi u smislu pedijatrijske skrbi i da se prema preliminarnim informacijama radilo o brzom progresivnom kliničkom tijeku same bolesti".
Doktore Luetiću, uvažavamo svakako vaš naporan rad u pogledu specijalizacije zahtjevne gastroenterologije kojom se bavite, apsolutno je pozitivno što ste i znanstvenik, doktor znanosti, što volite raditi sa studentima i prenositi svoje znanje na nove generacije, a i lijepo je kada aktivirate i kolege za druge aktivnosti, primjerice osnivanjem Hrvatskog liječničkog sportskog društva. No djeluje mi ovo vaše priopćenje više kao opravdanje, nego kao obrazloženje manjkavog rada liječnika iz hitne u Metkoviću, što je za posljedicu imalo smrt dječaka.
Liječnici očigledno nisu prepoznali teško stanje djeteta
Teške i fatalne infekcije kod djece se nažalost događaju, ali govorimo o slučaju gdje je dijete vraćeno s hitne i to dvaput, umjesto da je na vrijeme liječnički obrađeno i transportirano u odgovarajuću ustanovu. Ne možemo govoriti o nečemu što je viša sila koja se nažalost događa, nego o tome da liječnici nisu prepoznali stanje u kojemu se dijete nalazilo. Da su prepoznali, da je dijete otišlo u odgovarajuću bolnicu i da je tada uza sve metode liječenja ishod bio fatalan, mogli bismo govoriti o jednom od onih slučajeva kada je medicina nemoćna. No dijete je vraćeno kući. Dvaput. Za takvo što ne može postojati opravdanje tipa udaljenosti ili radnog vremena.
Nije nam poznato, bilo bi nam drago da ste iznijeli izvor iz znanstvene literature u kojem piše da virusi ili bakterije ne napadaju ljude "vikendom" i da znaju što su to "uredovno vrijeme", "radno vrijeme" i slično. U slučaju da zaista virusi i bakterije ne napadaju ljudi vikendom, već poštuju 40-satno radno vrijeme u pet dana, onda možemo prihvatiti "ograničenost" dijagnostike vikendom. No ako nije tako, a po svemu sudeći nije tako, jer se ljudi razbolijevaju i vikendom, očekuje se da sustav dijagnostike u hitnim slučajevima funkcionira jednako kao za radnog dana. Ako tome nije tako, onda bi upravo liječnici trebali upozoriti javnost da nešto u sustavu ne funkcionira. Morali bi upravo, evo i vi iz Hrvatske liječničke komore, reći kako je u tim i tim dijelovima države zdravlje ljudi ugroženo ako se razbole u petak nakon 16 sati ili subotu ujutro, jer je nemoguće odraditi kvalitetnu dijagnostiku do ponedjeljka.
Malo mjesto i 100 km od bolnice ne može biti opravdanje
To što se sve događalo u relativno manjem mjestu također nije opravdanje - s jedne strane jasno nam je da tu nema pedijatrijske zaštite kao u velikom gradu, jer nemamo dovoljno pedijatara, jasno je i da nema dovoljno vozila hitne u cijeloj Hrvatskoj, ali u takvom manjem mjestu se svi znaju, pa ako je nešto hitno, a bilo je hitno, vjerujemo da nije problem telefonski naći zadužene za labos i napraviti analizu, ili zamoliti policiju ili vatrogasce da odnesu uzorak koji već treba do prvog bolničkog laboratorija, ako ni vozilo hitne nije slobodno.
Uostalom, i sam sam iz manjeg mjesta, s otoka 29 nautičkih milja udaljenog od kopna, ali znalo se uvijek: kada je hitno, a nema dostupnog helikoptera, gleda se koji je najpogodniji brod - kapetanije, policije, vojske - skupi se posada i vozi se bolesnika za Split.
Posebno je neprihvatljivo govoriti o udaljenosti ordinacije od bolnice jer po tome bi svi u Australiji već poumirali, s obzirom na to koliko tamo imaju bolesti. Sto kilometara vozilo s rotacijom prođe za sat vremena, a uz umješnog vozača i manje. Ako je slučajno gužva, postoji policija pa neka ide ispred sa svojom rotacijom. Nema većeg prioriteta nego spasiti život pa ako postoje tehnički problemi, onda se zatraži i pomoć drugih službi. Sumnjam da bi netko od nadležnih odbio. Policija bi prva, da javite kako je dječaku ugrožen živo,t uzela svoje vozilo i pod rotacijom "čistila" cestu ispred vozila hitne pomoći.
Svakomu se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom
Ustav izričito kaže: "Svakomu se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom". U ovoj ustavnoj odredbi nema nekog ograničenja tipa "osim vikendom" ili "osim preko 100 km od najbliže bolnice". Oni u Metkoviću imaju pravo na sasvim jednaku zdravstvenu zaštitu kao i oni usred Zagreba, a za to opće pravo svi mi plaćamo. Plaćamo da bi ova zemlja u 2018. godini imala primjerenu zdravstvenu zaštitu.
Znamo da imate ogromnih problema u sustavu zdravstva, da nedostaje osoblja, da najbolji bježe, da imate sve probleme negativne selekcije kao i ostatak javne službe, ali put kojim ste krenuli, doktore Luetiću, nije dobar. Ne možete i nemate pravo opravdavati nečiji propust "vikendom" ili "laboratorij ne radi". Dužnost vam je javno i nedvojbeno reći ako je zbog loše organizacije zdravstva živog građana ugrožen, jer nitko ne pozna bolnički sustav bolje od vas liječnika. Ali i dužnost vam je sankcionirati nečiji propust jer na kraju su posljedice bile tragične. Komora mora objektivno procijeniti odgovornost i onda odlučiti hladne glave, sukladno onoj ustavnoj: "Svi su pred zakonom jednaki".
Govoriti o bolnici udaljenoj 100 km kao problemu, u državi gdje ako nešto funkcionira onda je to sustav cesta, to od vas ne očekujemo. Očekujemo naprotiv da nam jasno kažete gdje i kakvih problema imate kao liječnici, kada treba spašavati živote, kako bismo svi pomogli. Ali i očekujemo da sankcionirate propuste u svojom redovima.
Nemojte se skrivati iza zatvorenih vrata laboratorija vikendom, to vam kao znanstveniku i kao liječniku ne priliči.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala