8. svibnja 1945. Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije konačno je oslobodila okupirani Zagreb.
U 11 sati i 12 minuta partizanski komandant Jure Devčić preko Radio stanice Zagreb građane je pozvao da "ostanu u svojim kućama i dočekaju oslobodioce".
Tijekom četiri ratne godine Zagreb je bio središte upravnog aparata Nezavisne Države Hrvatske, a njemačke okupacijske vlasti imale su u njemu niz predstavništava i ureda. Sloboda kretanja bila je ograničena, a grad je bio pun vojske i policije različitih boja i naziva, agenata i špijuna.
Usprkos tome, ilegalni partizanski Zagreb nikad nije mirovao.
Diverzije, sabotaže, distribucija tiska i letaka, prikupljanje sanitetskog i drugog materijala za partizanske jedinice u okolici grada i u širem području bili su svakodnevni zadaci koje su pred sebe postavljali rukovoditelji antifašističkog pokreta.
Povlačenje jedinica njemačke vojske i hrvatskih oružanih snaga započelo je 6. i nastavilo se 7. svibnja 1945.
Vojnim kolonama pridružila se i masa civilnih izbjeglica: članovi obitelji ustaških dužnosnika i vojnika HOS-a, građana i stanovnika okolnih mjesta koji zbog nekih razloga nisu željeli dočekati partizanske jedinice.
6. svibnja grad je napustio i Ante Pavelić s članovima vlade. Odlazak vojnih postrojbi poštedio je grad većih materijalnih razaranja.