SAKIB Alajbegović je jedan od 12 mornara koji su prije nekoliko tjedana oteti sa švicarskog broda. Među otetima uz ovog državljanina BiH, bio je i jedan Hrvat čiji identitet još nije poznat.
Sakib je u razgovoru za Dnevni Avaz opisao mjesec dana u zarobljeništvu.
"Imam 65 godina, ovaj posao počeo sam raditi sa 20. Tada sam otišao s bratom Abdurahmanom u Argentinu. Obojica smo strojari. Radili smo na bušotinama oko Južne Amerike. U Argentini sam kupio stan, tamo živio i nisam se mislio vraćati. Sve do rata. Domovina zove, vratili smo se obojica. Bio sam komandant 7. Hadžihamidove brigade, dok je moj brat bio u 105. brigadi. Poginuo je. Ja sam više od 20 puta ranjavan", priča Sakib.
Nakon rata vratio se pomorstvu.
"Opet sam se vratio na isti posao. U istu firmu. Putovalo se, radilo. Mi Bosanci jedni smo od najboljih mornara", priča.
Opisao otmicu
Kako kaže, u morskim vodama Nigerije kompanija za koju radi ima dvije bušotine.
"Bio sam zadužen za dizalice i neke druge mašine. Pirati su došli čamcima i zauzeli brod. Čim su se popeli, zapucali su da unesu strah. Zaista sam svašta u ratu prošao, a i na brodovima, tako da mene to i nije posebno prepalo. Znam kako to sve ide. Jedan je pokušao opljačkati nas, članove posade. Kada mi je prilazio, oteo sam mu sat s ruke i rekao mu: 'Vidiš da mogu i ja tebe opljačkati! Nisam ti ja meta.' I pustili su me", priča.
Nakon što su se pirati popeli na brod, kaže, počeli su ploviti.
"Bez ikakve navigacije, a nalazili smo se na otvorenom moru, odvukli su nas do kopna, zavukli brod u rijeku Niger, duboko u džunglu. Iskrcali su nas i napravili kamp usred džungle. Kasnije su nas nekoliko puta premještali. Prilično su nas pazili jer smo im mi garant za novac koji će tražiti od gazde. Mi smo, naprimjer, dobivali flaširanu vodu, dok su oni pili iz močvara. Hranu smo dijelili. Nije je bilo puno pa sam smršavio 15 kilograma", prepričava.
"U očima sam mu vidio da će ubiti"
Kaže da je znao da će firma platiti otkupninu.
"Brod je bio pod švicarskom zastavom i, naravno, vlada je sugerirala gazdi da ne smije plaćati. On je to onda morao krišom. Drugog dana u kamp nam je stigao vođa pirata. Kazao nam je da će kontaktirati gazdu, a ako ovaj odbije da pregovara, jednog od nas će ubiti. I u očima sam mu vidio da će to i uraditi. Radio je to već", priča Alajbegović.
Firma je na kraju platila.
"Nakon toga, u kamp je stigao njihov agent, koji je kazao da su pare stigle. Ne znam koliko je to novca, vjerovatno nekoliko milijuna. Stavili su nas u čamac, izvukli iz džungle i pustili nas da plovimo dalje prema punktu gdje je vojska. Odatle smo upućeni na aerodrom i onda svako svojoj kući", sjeća se.