FRANCUSKI predsjednik Emmanuel Macron nametnuo se, kada je neočekivano dobio izbore 2017., kao vodeći branitelj europskog projekta. U međuvremenu se, međutim, čini da se od njegovog naveliko proklamiranog plana za obnovu i reformu Europske unije nije realizirano mnogo.
>> Macron objavio pismo svim Europljanima pa i Hrvatima. Važno je
Macron je u ovoj misiji računao na vitalno važnu podršku kancelarke najbogatije i najmoćnije europske države, Angele Merkel, no ona je upadljivo izostala. Merkel je bila zaokupljena stranačkim i unutarnjim njemačkim političkim temama, izložena napadima iznutra i izvana zbog primanja više od milijun tražitelja azila u zemlju, a njena poslovična suzdržanost i oklijevanje također su se pokazali kao prepreka prijeko potrebnim reformama disfunkcionalnih europskih institucija. Ako se i bavila vanjskim pitanjima, prvenstveno se fokusirala na kaotičnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, zbog čijeg je neprijateljstva prema Europi prošlog mjeseca sumorno zaključila da se "svjetski poredak raspada na tisuću komadića".
>> Merkel kaže da se svjetski poredak raspada. Nažalost, u pravu je
Macron je na kraju i sam postao previše okupiran unutarnjim problemima, suočen s masovnim prosvjedima tzv. Žutih prsluka i padom popularnosti ispod 30%, da bi se mogao koncentrirati na Bruxelles. Liberalni centar koji Macron zastupa našao se stjeran u kut pred sve snažnijom i sve samouvjerenijom navalom desničarskog populizma diljem Europe koja u pitanje dovodi samu budućnost EU-a.
Macron ipak nije odustao od svoje europske misije
Ipak, pismo koje je francuski predsjednik jučer objavio, upućeno svim građanima EU-a, prevedeno na sve jezike zemalja članica i objavljeno u brojnim europskim novinama, pokazuje da ipak nije digao ruke od svoje europske misije. Suočen s vrlo neizvjesnim izborima za Europski parlament, ne samo za sebe nego za politički centar i eurooptimiste cijele Unije, Macron je objavio svojevrsni manifest za "Obnovu Europe" u kojem je kombinirao pozivanje na europske ideale, često ismijavane i obezvrjeđivane i s desnice i s ljevice, s konkretnim prijedlozima za put naprijed. Pitanje je samo - je li prekasno za to?
Kao krunski dokaz opasnosti koja prijeti od zavodljivih populista, Macron je iskoristio britansko koprcanje oko Brexita. Manje od mjesec dana od prije nekoliko godina dogovorenog datuma za izlazak Velike Britanije iz EU-a, u skladu s odlukom izglasanom na referendumu 2016., britanska vlada i dalje se ne može dogovoriti kako će taj izlazak izgledati i kako će izgledati budući ekonomski i politički odnos Londona i Bruxellesa.
"Tko je Britancima rekao istinu o njihovoj budućnosti nakon Brexita? Tko im je govorio o gubitku pristupa europskom tržištu? Tko je govorio o rizicima za mir u Irskoj povratkom na granicu iz prošlosti? Nacionalističko uzmicanje ne nudi ništa; to je odbacivanje bez projekta. I ta zamka prijeti cijeloj Europi: izrabljivači gnjeva, podržani lažnim informacijama, obećavaju sve i svašta", poentira Macron u pismu. Nije to izravno povezao s obećanjima i propagandom pred ove europske izbore, ali nije ni morao.
>> Je li ovo godina u kojoj će desnica potpuno zavladati Europom?
Macronov odgovor suverenistima: Unija nas jedina može zaštititi od velikih sila
Macron je odgovorio i takozvanim suverenistima, koji suverenost nacionalne države suprotstavljaju navodno opasnom, ali slabo definiranom "globalizmu" koji tu suverenost potkopava. Uz takav narativ populisti poput Viktora Orbana, Marine Le Pen i Mattea Salvinija, izravno ili neizravno, često vežu optužbe da takozvani globalisti žele otvoriti i praktički eliminirati nacionalne granice i omogućiti nesmetano naseljavanje Europe neeuropskim migrantima. U isto vrijeme britanski "brexitovci" tvrde da Bruxelles na nedemokratski način nameće svoje zakone i volju europskim vladama, a ekonomski nacionalisti poput bivšeg Trumpovog stratega Stevea Bannona koji je u zadnje vrijeme jako aktivan u Europi, zagovaraju podizanje protekcionističkih barijera slobodnoj trgovini.
"Ona (Europa) je u njihovim očima postala bezdušno tržište. Ali Europa nije samo tržište, ona je i projekt. Tržište je korisno, ali ne smije zasjeniti potrebu za granicama koje štite i za vrijednostima koje ujedinjuju. Nacionalisti griješe tvrdeći da naš identitet brane izdvajanjem iz Europe; jer upravo nas europska civilizacija ujedinjuje, oslobađa i štiti", odgovara Macron na optužbe populista, ali i strahove običnih građana. No isto tako argumentira da nas upravo nadnacionalni europski projekt "i danas štiti" učinkovitije od bilo koje nacionalne države kojoj pripadamo. "Koja zemlja može djelovati sama protiv agresivnih strategija velikih sila?", pita se retorički.
Zajednička zaštita granica i zajednički sustav azila
Kao rješenje je ponudio europsku obnovu kroz tri strateške vizije: slobode, zaštite i napretka. Upravo u sklopu segmenta zaštite Macron nudi liberalnu obranu smisla nacionalnih granica, koje ljevičari često demoniziraju, a desničari fetišiziraju, objašnjavajući da granice znače "slobodu u sigurnosti" i da "nijedna zajednica ne pruža osjećaj pripadnosti ako nema okvire koje će štititi". Konkretno, predlaže osnivanje Europske agencije za unutarnju sigurnost koja bi obuhvaćala zajedničku graničnu policiju, ali i europski ured za azil kako bi se uspostavila zajednička pravila davanja azila u cijeloj Uniji. Podsjetimo, upravo su razmirice oko prihvata, obrade zahtjeva za azil i raspodjele azilanata gotovo dovele do raspada Schengenske zone i principa slobode kretanja unutar EU-a.
U segmentu slobode Macron zagovara stvaranje Europske agencije za zaštitu demokracija kojom će EU štititi svoje članice od vanjskog miješanja i potkopavanja izbornog procesa. Iako je ne spominje izrijekom, jasno je da Macron prvenstveno misli na Rusiju koja se kampanjom cyber-napada i propagande dokazano umiješala u američke izbore, ali isto je, tvrde mnogi, napravila i prije francuskih izbora na kojima je Macron dobio rusku miljenicu Le Pen, pa čak i prije Brexita. Macron je, na kraju krajeva, prozvao ruske medije zbog lažnih vijesti o njemu pred samim Putinom prilikom njegovog posjeta Parizu. Nadalje, u pismu zagovara i zabranu stranog financiranja europskih političkih stranaka, što bi također moglo pogoditi Nacionalni front Le Pen, ali i druge europske populiste koje su financirali Rusi.
Predizborna kampanja ili zadnja šansa za Europu?
U pogledu napretka Macron iznosi najambicioznije prijedloge svog manifesta: minimalnu europsku plaću koja bi bila "prilagođena svakoj zemlji" i revidirala se svake godine, Europsku klimatsku banku koja bi financirala tranziciju na ekološki prihvatljive izvore energije, europsko sanitarno tijelo za jačanje nadzora nad hranom te Europsko vijeće za inovacije koje bi pomoglo Europi da bude konkurentna po pitanju novih tehnologija.
Kao platformu za dogovaranje ove nove europske politike, uključujući i eventualnu izmjenu Lisabonskog ugovora, francuski predsjednik predlaže da se ove godine održi Konferencija za Europu na kojoj bi sudjelovali predstavnici europskih država i institucija, ali i paneli građana.
"Ne smijemo dopustiti da nacionalisti koji nemaju rješenja iskoriste gnjev naroda. Ne možemo u dubokom snu hodati oslabljenom Europom", apelira Macron. Njegov grandiozni manifest, naravno, možemo protumačiti i kao očajničku mobilizaciju glasača pred mogući potop na europskim izborima. No valja uzeti u obzir da Macron istu poruku šalje još od svoje kampanje - da se Europa mora reformirati ako želi opstati. I u svom govoru povodom stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata u studenom podvukao je kontrast između agresivnog i uskogrudnog nacionalizma te domoljublja koje je u skladu s univerzalnim vrijednostima Francuske revolucije na kojima se temelji europska civilizacija. Stoga bi, ako im je stalo do zajedničke budućnosti Europe, europski lideri, ali i građani, trebali ozbiljno shvatiti Macronov poziv. Iskustvo nam, nažalost, govori da vjerojatno neće.