LIBANONSKA vojska je u zadnja dva dana toliko pojačala napade na Nahr al-Bared, palestinski izbjeglički kamp na sjeveru zemlje pored grada Tripolija, u kojem se skrivaju preostali teroristi iz grupe Fatah al-Islam, da je kamp već potpuno sravnjen sa zemljom. Po izjavama libanonskih političara, ovo je konačna faza borbe koja traje gotovo tri mjeseca i koja je potpuno paralizirala zemlju.

Svjedoci govore o tome kako je u zadnja dva dana artiljerijska paljba po dijelu kampa u kojem se skriva preostalih stotinjak terorista, zajedno sa svojim ženama i djecom, toliko jaka da se u jednoj minuti može izbrojati do dvadeset eksplozija. Baraža na kamp pada u intervalima od osam do deset minuta.

Ima oko mjesec dana da je libanonski ministar obrane proglasio pobjedu protiv Fatah al-Islama, ali pobjede i relativne stabilizacije neće biti dok se ne ubije ili ne preda i zadnji pripadnik grupe. Od proglašenja pobjede, Fatah al-Islam je poubijao još desetke vojnika, a počeo je i lansirati rakete Katyusha na ostatak zemlje. To su, inače, rakete koje koristi Hezbollah, a dolaze iz Irana i Sirije (iako ima više nego dovoljno dokaza da je Fatah al-Islam sirijski pijun u destabiliziranju Libanona, opći konsenzus stranih medija teži prešućivanju te činjenice). Teško je napade Katyushama okarakterizirati nekakvim "očajničkim pokušajima" grupe kojoj prijeti neminovno istrebljenje. Sasvim je jasno da joj prijeti istrebljenje, oni su toga svjesni, ali to je grupa na samoubilačkoj misiji, i neće stati do kraja, kao što su i obećali.

Vojska je u proteklom tjednu provodila kampanju psihološkog zastrašivanja, preko megafona pozivajući teroriste na predaju. Do toga nije došlo. Nitko iz vojnih krugova ne želi reći da je ovo konačna ofenziva, jer se zapravo ni ne zna kad će ta bitka biti gotova i koliko dugo će preostalih 100 militanata odolijevati. Jedini način je potpuno uništenje kampa.

Zapravo, ono što je libanonska vojska napravila od tog kampa je više nego brutalno. Tamo više nema građevinskog objekta koji nije potpuno razrušen, a broj nastradalih civila je još uvijek nepoznat. Da je kojim slučajem Izrael napravio ovako nešto od palestinskog kampa, Palestinci bi se sljedećih 40 godina ritualno raznosili usred Jeruzalema. Ovako taj mali detalj, da libanonska vojska devastira palestinski izbjeglički kamp, nikoga pretjerano ne zabrinjava.

Rane koje je Fatah al-Islam nanio Libanonu postat će jasne tek nakon što bitka završi, kad više ne bude zajedničkog neprijatelja kao kohezivnog faktora koji će povezivati Libanonce. U međuvremenu politička borba prosirijskog i antisirijskog kampa uzima sve više maha prije predsjedničkih izbora u rujnu. Hezbollah minira francuske pokušaje pomirenja sukobljenih strana, a Michel Aoun se u sirijsko ime sukobio s maronitima.

Naime, vlada je odlučila provesti izbore u dvije izborne jedinice čiji su zastupnici, maronit Pierre Gemayel i sunit Walid Eido, ubijeni. Amin Gemayel, Pierreov otac i bivši libanonski predsjednik, javio se da zauzme sinovo mjesto. Očekivalo se da će se drugi maroniti suzdržati od kandidiranja, ali Aoun je najavio da će njegova stranka kandidirati svog čovjeka, zbog čega je došlo do prilično velike svađe između dva cijenjena libanonska političara.

Hoće li ta i druge svađe prerasti u ustavnu krizu iz koje bi se mogao izroditi građanski rat, ostaje pitanje na čiji odgovor moramo čekati. Libanonci nisu optimistični.

J.D.
Foto:AFP