Znanstvenici: Prijelomna točka za gašenje atlantske struje za samo 10 godina

Kolaps ključne atlantske morske struje, vitalne za globalnu klimu, više se ne može smatrati malo vjerojatnim događajem, zaključak je nove studije koja naglašava hitnu potrebu za drastičnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova kako bi se izbjegle katastrofalne posljedice, piše The Guardian.

Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj obrtnoj cirkulaciji (Amoc), ključnom dijelu globalnog klimatskog sustava koji donosi toplu tropsku vodu prema Europi i Arktiku. Tamo se voda hladi, tone i stvara duboku povratnu struju. Znanstvenici već znaju da je Amoc, kao posljedica klimatske krize, trenutno na najslabijoj točki u posljednjih 1600 godina.

Dosadašnji klimatski modeli sugerirali su da je kolaps Amoca prije 2100. godine malo vjerojatan. Međutim, nova analiza, koja je obuhvatila modele produžene do 2300. i 2500. godine, otkriva zabrinjavajući scenarij. Prema tim projekcijama, prijelomna točka nakon koje gašenje postaje neizbježno vjerojatno će biti dosegnuta unutar nekoliko desetljeća, iako bi se sam kolaps mogao dogoditi tek 50 do 100 godina kasnije.

Šokantni rezultati novog modeliranja

Istraživanje je pokazalo da bi, uz nastavak rasta emisija ugljika, čak 70% simulacija dovelo do kolapsa. Kod umjerenih emisija, kolaps se dogodio u 37% modela, a čak i u scenariju niskih emisija, gašenje Amoca zabilježeno je u 25% modela.

Novi rezultati su “prilično šokantni, jer sam prije govorio da je vjerojatnost kolapsa Amoca kao posljedice globalnog zatopljenja manja od 10%”, rekao je profesor Stefan Rahmstorf s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime, koji je bio dio istraživačkog tima. “Sada, čak i u scenariju niskih emisija, pridržavajući se Pariškog sporazuma, čini se da bi to moglo biti bliže 25%.”

“Ovi brojevi nisu vrlo sigurni, ali govorimo o procjeni rizika gdje bi čak i 10% šanse za kolaps Amoca bilo previše. Otkrili smo da je prekretnica gdje gašenje postaje neizbježno vjerojatno u sljedećih 10 do 20 godina. To je također prilično šokantno otkriće i razlog zašto moramo djelovati vrlo brzo u smanjenju emisija”, dodao je Rahmstorf.

Posljedice gašenja struje bile bi katastrofalne

Znanstvenici su ranije upozoravali da se kolaps Amoca mora izbjeći pod svaku cijenu. Njegovo gašenje pomaknulo bi pojas tropskih kiša o kojem ovise milijuni ljudi za uzgoj hrane, gurnulo zapadnu Europu u ekstremno hladne zime i ljetne suše te podiglo razinu mora za dodatnih 50 centimetara.

“Promatranja u dubokom [dalekom sjevernom Atlantiku] već pokazuju silazni trend u posljednjih pet do 10 godina, što je u skladu s projekcijama modela”, rekao je profesor Sybren Drijfhout s Kraljevskog nizozemskog meteorološkog instituta. “Čak i u nekim scenarijima umjerenih i niskih emisija, Amoc se drastično usporava do 2100. godine i potpuno se gasi nakon toga. To pokazuje da je rizik od gašenja ozbiljniji nego što mnogi ljudi shvaćaju.”

Studija, objavljena u časopisu Environmental Research Letters, analizirala je standardne modele koje koristi Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC). Znanstvenike je posebno zabrinulo otkriće da se u mnogim modelima prijelomna točka doseže u idućih deset do dvadeset godina, nakon čega gašenje postaje neizbježno zbog samopojačavajuće povratne sprege.

Budućnost je još uvijek u našim rukama

Iako su rezultati alarmantni, neki znanstvenici pozivaju na oprez. Dr. Aixue Hu iz Laboratorija za globalnu klimatsku dinamiku u Coloradu, koji nije sudjelovao u istraživanju, rekao je da su rezultati važni, ali je dodao: “Još uvijek je vrlo neizvjesno kada će se dogoditi kolaps Amoca ili kada će se prijeći prekretnica Amoca zbog nedostatka izravnih promatranja [oceana] i različitih rezultata iz modela.”

S time se slaže i dr. Jonathan Baker iz Met Office Hadley Centra u Ujedinjenom Kraljevstvu. “Ova nova studija naglašava da rizik raste nakon 2100. godine. [Ali] ove postotke treba tretirati s oprezom – veličina uzorka je mala, pa je potrebno više simulacija [nakon 2100.] kako bi se bolje kvantificirao rizik.”

Unatoč tome, Baker je zaključio kako se ocean već mijenja. “Čak i ako je kolaps malo vjerojatan, očekuje se značajno slabljenje, a to samo po sebi može imati ozbiljne posljedice na europsku klimu u nadolazećim desetljećima. Ali budućnost atlantske cirkulacije još je uvijek u našim rukama.”