INSTITUT za proučavanje rata (ISW) u svojoj najnovijoj analizi navodi da je Kremlj imao problema s kreiranjem koherentnog odgovora na Wagnerovu pobunu što dokazuje "unutarnje sigurnosne slabosti vjerojatno zbog iznenađenja i utjecaja velikih gubitaka u Ukrajini". Američki think tank objašnjava da su ruske vlasti mobilizirale Rosgvardiju, ali nisu primijećena "nikakva izvješća ili snimke koja bi sugerirala da su se jedinice Rosgvardije u bilo kojem trenutku sukobile s Wagnerom".
Misija Rosgvardije je zaštita od unutarnjih prijetnji sigurnosti ruske vlade kao što je napredovanje prema Moskvi, a primjetno je da se Rosgvardia nije angažirala iako je Wagner zauzeo kritična vojna sredstva u Rostovu na Donu i uništio ruske vojne avione.
Iako je i čečenski čelnik Ramzan Kadirov objavio da je mobilizirao svoje snage, Čečeni se također nisu sukobili s Wagnerom. ISW smatra da je takvo postupanje "u skladu s Kadirovljevim glavnim ciljem održavanja vlastitih unutarnjih sigurnosnih snaga".
Lukašenko ima utjecaj na Prigožina
Zaključuju da unutarnji sigurnosni organi Kremlja nisu uspjeli odgovoriti na nezavisne vojne snage koje su zauzele sjedište južne vojne oblasti i napredovale prema Moskvi. Smatraju kako je Wagner vjerojatno mogao doći do predgrađa Moskve da im je Prigožin odlučio narediti da to učine.
Tvrde da je Lukašenkova uloga u zaustavljanju vojnog napredovanja prema Moskvi "ponižavajuća za (ruskog predsjednika Vladimira) Putina i da je Lukašenku možda osigurala druge koristi". Vjeruju kako Lukašenkovi uspješni pregovori s Prigožinom ukazuju na to da Lukašenko ima utjecaj na Prigožina koji bi mogao iskoristiti za deeskalaciju situacije.
Lukašenko će vjerojatno nastojati iskoristiti deeskalaciju oružane pobune kako bi unaprijedio svoje ciljeve, kao što je odgađanje formalizacije rusko-bjeloruske zajednice ili sprječavanje Putina da upotrijebi bjeloruske snage u Ukrajini. ISW špekulira da je Prigožin postavljeni rok za sve neregularne snage da potpišu ugovore s vladom percipirao kao "egzistencijalnu prijetnju vlastitom političkom (a možda i osobnom) opstanku".
Prigožin je vjerojatno razljutio mnoge vagnerovce
Pretpostavljaju da se "kockao kako bi zadržao Wagnerovu skupinu kao neovisnu silu, vjerojatno namjeravajući osigurati prebjege u ruskoj vojsci, ali precjenjujući vlastite izglede". Navode da brzina i koordinacija djelovanja Wagnera sugerira da je Prigožin "gotovo sigurno planirao ovaj pokušaj unaprijed", što se slaže s izvješćima američkih medija da su američki obavještajci prije dva tjedna počeli sumnjati da Prigožin planira poduzeti akciju protiv Moskve.
Think tank također sugerira da je pobuna možda umanjila podršku Prigožinu među ultranacionalističkom zajednicom, pa čak i unutar samog Wagnera, budući da je prisilila regionalne vlasti i organizacije za regrutaciju povezane s Wagnerom da osude taj pokušaj.
Prigožin je također vjerojatno razljutio mnoge Wagnerove djelatnike i simpatizere time što nije nastavio svoj pokušaj marša na Moskvu. Sporazum postignut uz posredovanje Bjelorusije također bi mogao uznemiriti osoblje Wagnera, budući da označava kraj nastojanja da se Wagner spriječi od podređivanja Ministarstvu obrane.
U ovom trenutku nije jasno je li Prigožin osigurao potporu Wagnerovih zapovjednika ili nižeg osoblja prije sklapanja navodnog sporazuma, a mnogi zaposlenici Wagnera vjerojatno će biti nezadovoljni mogućnošću potpisivanja ugovora s Ministarstvom obrane, demobilizacije ili raspoređivanja daleko od Ukrajine.