U samo tri dana, 6. i 9. kolovoza 1945., svijet se nepovratno promijenio. Tih su datuma Sjedinjene Američke Države bacile atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, označivši kraj Drugog svjetskog rata na najstrašniji mogući način. Ovi napadi, jedini slučajevi upotrebe nuklearnog oružja u povijesti ratovanja, prouzročili su pustoš nezamislivih razmjera i odnijeli stotine tisuća života, većinom civilnih. Donosimo detaljnu kronologiju događaja koji su svijet uveli u atomsko doba.
Nakon godina tajnog i intenzivnog rada u sklopu Projekta Manhattan, dvije razorne atomske bombe bile su spremne. Nazvane "Little Boy" (Mali dječak), s jezgrom od obogaćenog uranija, i "Fat Man" (Debeljko), s plutonijskom jezgrom, čekale su svoju metu. Zadatak njihove isporuke povjeren je 509. kompozitnoj grupi Američkog ratnog zrakoplovstva, stacioniranoj na pacifičkom otoku Tinianu. Mete su pažljivo odabrane: veliki gradovi s vojnim i industrijskim postrojenjima koji su do tada bili pošteđeni masovnih konvencionalnih bombardiranja. Hirošima je izabrana kao primarni cilj zbog svoje uloge ključnog vojnog skladišta, luke i industrijskog središta. Saveznici su 26. srpnja 1945. objavili Potsdamsku deklaraciju, uputivši Japanu ultimatum za bezuvjetnu predaju uz prijetnju "brzim i potpunim uništenjem". Japanska vlada ultimatum je ignorirala, čime je sudbina Hirošime zapečaćena.
Događaji 6. kolovoza 1945. odvijali su se prema pomno razrađenom planu. Sva vremena navedena su prema vremenu na otoku Tinianu (GMT+10), koje je jedan sat ispred vremena u Hirošimi.
02:45: Bombarder B-29 Superfortress, nazvan "Enola Gay" po majci pilota, pukovnika Paula Tibbetsa, polijeće s Tiniana. Prate ga dva zrakoplova zadužena za mjerenje i fotografiranje eksplozije, "The Great Artiste" i "Necessary Evil".
03:20: Tijekom leta, kapetan William Parsons ručno aktivira bombu "Little Boy". Odluka da se bomba naoruža u zraku donesena je iz sigurnosnih razloga, kako bi se izbjegla katastrofa u slučaju nesreće pri polijetanju.
Prije zore (japansko vrijeme): Japanski radari detektiraju američke zrakoplove. U Hirošimi se oglašava zračna uzbuna, no ubrzo je i opozvana. Budući da se radilo o samo nekoliko aviona, a ne o velikoj formaciji, vlasti su procijenile da je riječ o izviđačkoj misiji.
07:09 (Hirošima vrijeme): Nakon što je izviđački zrakoplov javio da je nebo nad gradom vedro, oglašen je prestanak opasnosti. Stanovnici izlaze iz skloništa i nastavljaju sa svojim jutarnjim obvezama.
07:30 (Tinian vrijeme): Pukovnik Tibbets obavještava posadu o prirodi njihove misije: "Nosimo prvu atomsku bombu na svijetu."
08:15:15 (Tinian/Hirošima vrijeme): S visine od 9.400 metara, bomba "Little Boy", teška 64 kilograma, otpuštena je iz zrakoplova. Započeo je njen 44-sekundni pad prema srcu grada.
08:16:02 (Tinian/Hirošima vrijeme): Na visini od 580 metara iznad kirurške klinike Shima, "Little Boy" detonira, oslobađajući energiju ekvivalentnu 16 kilotona TNT-a. U trenutku, grad je progutao zasljepljujući bljesak, koji su preživjeli kasnije opisali kao "pika-don" – bljesak i gromoglasna tutnjava. Temperatura u epicentru eksplozije dosegnula je gotovo 4.000 °C. Udarni val, brži od zvuka, sravnio je sa zemljom više od dvije trećine zgrada, a požari su se stopili u vatrenu oluju koja je proždirala sve pred sobom. Procjenjuje se da je 80.000 ljudi umrlo trenutno ili zadobilo smrtonosne ozljede.
Sat-dva nakon eksplozije: Na grad počinje padati "crna kiša" – smrtonosna mješavina prašine, čađe i radioaktivnih čestica, uzrokujući dodatne žrtve i kontaminaciju.
14:58 (Tinian vrijeme): Nakon dvanaestosatne misije, "Enola Gay" slijeće natrag na Tinian.
Nakon napada na Hirošimu, američki predsjednik Harry Truman obratio se javnosti, upozorivši Japan da, ako se ne preda, može očekivati "kišu uništenja s neba kakva još nije viđena na Zemlji". U Tokiju je zavladala nevjerica. Dok su japanski fizičari, poslani u Hirošimu, 7. kolovoza potvrdili da je grad uništen nuklearnim oružjem, tvrdolinijaši u vojnom vrhu odbijali su se predati, uvjereni da Japan može izdržati još takvih napada. Situaciju je dodatno zakomplicirao Sovjetski Savez, koji je 9. kolovoza objavio rat Japanu i pokrenuo invaziju na Mandžuriju. Zbog izostanka japanske predaje i loše vremenske prognoze, američki zapovjednici odlučili su ubrzati drugu misiju za dva dana.
Misija na Nagasaki bila je obilježena tehničkim problemima i dramatičnim preokretima. Iako je planinska geografija grada donekle ublažila razmjere uništenja, posljedice su bile stravične.
03:47 (Tinian vrijeme): Bombarder B-29 "Bockscar", pod zapovjedništvom majora Charlesa Sweeneyja, polijeće s bombom "Fat Man". Primarni cilj je grad Kokura, a Nagasaki je sekundarna opcija.
04:00 (Tinian vrijeme): Otkriven je kvar na pumpi za gorivo, no misija se unatoč tome nastavlja.
10:44 (Tinian vrijeme): "Bockscar" stiže iznad Kokure, ali grad je prekriven gustim oblacima i dimom iz obližnjih čeličana. Vizualno ciljanje je nemoguće.
Sljedećih 50 minuta: Posada tri puta nadlijeće Kokuru u očajničkom pokušaju da pronađe cilj, dok s tla puca protuzračna obrana. Vrijeme i gorivo istječu.
11:32 (Tinian vrijeme): Sweeney donosi tešku odluku: odustaje od Kokure i kreće prema Nagasakiju.
11:01 (japansko vrijeme): Dok "Bockscar" prilazi Nagasakiju, u oblacima se iznenada otvara rupa. Bombarder Kermit Beahan dobiva vizualni kontakt s ciljem – industrijskom zonom grada.
11:02 (japansko vrijeme): "Fat Man" detonira na visini od 503 metra, promašivši planirani epicentar za gotovo tri kilometra. Eksplozija, snage 21 kilotone TNT-a, uništava industrijsku dolinu Urakami. Iako su okolni brežuljci ograničili udarni val, u trenu je poginulo između 40.000 i 75.000 ljudi.
20 minuta nakon bombardiranja: I nad Nagasakijem počinje padati radioaktivna "crna kiša".
Nakon drugog atomskog udara, car Hirohito prelomio je otpor vojnog vrha i 10. kolovoza donio "svetu odluku" o prihvaćanju savezničkih uvjeta za predaju. U svom obraćanju naciji 14. kolovoza, kao jedan od ključnih razloga za kapitulaciju naveo je "novu i najokrutniju bombu". Istog dana, predsjednik Truman naredio je obustavu daljnjih atomskih napada.
Posljedice bombardiranja bile su dugotrajne i bolne. Deseci tisuća ljudi umrli su u mjesecima i godinama koje su slijedile od radijacijske bolesti, opeklina i raka. Preživjeli, poznati kao *hibakuše* (ljudi pogođeni eksplozijom), nosili su doživotne ožiljke – ne samo fizičke, već i društvene, jer su se često suočavali s diskriminacijom zbog straha od radijacije. Danas Hirošima i Nagasaki stoje kao svjetski simboli mira, a njihovi memorijalni centri služe kao trajni podsjetnik na razornu moć nuklearnog oružja i važnost borbe za svijet bez njega. Rasprava o opravdanosti ovih napada traje i danas, a njihovo nasljeđe i dalje oblikuje globalnu politiku.