Donald Trump je uspio. Uz pomoć svog pobočnika, potpredsjednika JD Vancea završio je 80 godina razdoblja poštivanja načela suverene jednakosti država, uloge SAD-a kao prve zemlje slobodnog svijeta i SAD-a kao predvodnice NATO-a. Umjesto "Učinimo Ameriku velikom", dobili smo "Učinili smo Ameriku beznačajnom i malom".
>> Svađa je počela kad je Zelenski rekao JD Vanceu da SAD ne osjeća rusku prijetnju
U svega nekoliko minuta pred kamerama srušen je svjetski poredak kako-tako uspostavljen 1945. godine Poveljom Ujedinjenih naroda.
Zašto je sinoć bio kraj jednog razdoblja? Prvo, moramo se malo vratiti u povijest. Dosadašnji svjetski poredak posložila je Izgubljena generacija, oni rođeni između 1883. i 1900. godine. Život im je bio težak – čim su stasali, krenuo je Prvi svjetski rat. Bio je užasan. Ginuli su milijuni. Dolazi mir 1918., no onda je ljude već oštećenog imuniteta poharala španjolska gripa. Par godina mira i raspad burze, svjetska ekonomska kriza. Taman je krenulo bolje, no Hitler dolazi na vlast. Novi rat 1939., završen bacanjem dvije atomske bombe. Shvatili su da je potreban novi svijet.
Taj novi svijet se definira Poveljom UN-a i Općom deklaracijom o ljudskim pravima. Ovdje se usredotočimo na Povelju, u njoj se među ostalim navodi: "Organizacija se temelji na načelu suverene jednakosti svih svojih članova." Suverena jednakost! Iznimno važno načelo.
Sve države su jednake. Ukratko, SAD, Velika Britanija, Švicarska, Hrvatska, San Marino – u međunarodnim odnosima su jednake. Nešto sasvim drugo od prijašnjeg stoljeća kada su primjerice samo velike sile imale veleposlanike, dok su druge države imale pravo na poslanike – da se zna tko je glavni.
Kada primate predsjednika druge države – primate ga kao sebi ravnog. Tuđman je na tome uvijek inzistirao i, kada sada s odmakom gledamo na neke njegove postupke, bio je potpuno u pravu. Način da se zove predsjednika Ukrajine, pa mu se onda grupno docira (sastanak uopće nije bio po diplomatskim načelima, što ima pričati potpredsjednik SAD-a ako je s druge strane, ukrajinske, samo jedna osoba, a ne cijeli tim?), krši to načelo suverene jednakosti.
U diplomatskom razgovoru jedan Donald Trump nije ni milimetar iznad Volodimira Zelenskog. Državni poglavari se moraju ponašati kao jedan drugom ravni. Ravnopravni. Ili je tako ili više nemamo poredak stvoren 1945., već smo se vratili u stoljeće prije. A onda znamo na čemu smo – tko koliko zagrabi.
Ovakvo cipelarenje države koja je napadnuta i ima pravo na obranu, i to pred kamerama, nešto je što je napokon potpuno razotkrilo tko je Trump – bully prema slabijima i pun poštovanja prema diktatorima i "jakima" kao što je Putin.
Ruska agresija na Ukrajinu je agresija jedne države na drugu državu. Prilično binarno, postoji agresor i postoji žrtva. Ne postoji nikakvo "ali". Kada govorimo o Ukrajini, ne govorimo o nekom građanskom ratu ili kakvom ratu u raspadnutoj državi (ima toga u svijetu) gdje imate diktatora i teroriste, pa ne znate tko je gori.
Ovdje imamo Ukrajinu, državu sa svojim granicama, državu koja spada u osnivače Ujedinjenih naroda (Ukrajina je imala svoju stolicu od osnivanja, odvojeno od SSSR-a!) i imamo Rusiju koja je vojno napala Ukrajinu. Rusija je agresor, Ukrajina je žrtva agresije. Rat može završiti već ovo popodne – tako da Putin naredi povlačenje iz druge države. A dok to ne naredi – Ukrajina se ima pravo braniti.
Već spomenuta Povelja UN-a: "Ništa u ovoj Povelji ne dira prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobrane u slučaju oružanog napada na nekoga člana Ujedinjenih naroda sve dok Vijeće sigurnosti ne poduzme mjere potrebne za održavanje Međunarodnog mira i sigurnosti." Ukrajina ima pravo i nabavljati oružje i braniti se i provoditi sve mjere samoobrane. Samo mora poštivati ratno pravo, kao i svi drugi.
Naravno da Ukrajina ima problema – pa svaka država u ratu ima problema! Da, ima problema s mobilizacijom (tko je nema u ratu?). Da, ima problema s korupcijom (tko je nema, koliko smo je samo mi imali tijekom ratnih godina?). Da, ima problema s lošim kadrovima (koliko smo mi imali lopova i bezveznjaka na funkcijama 90-ih!).
I naravno da Zelenski moli pomoć, traži podršku – uostalom kako smo i mi tražili početkom 90-ih. Kao da naši političari nisu zapadnjacima izgledali naporni i dosadni umjesto da se, eto, "dogovorimo" i prepustimo Srbiji trećinu države! Što je dobar dio Zapada i želio!
Mogu misliti kako bi izgledalo da je Trump bio na vlasti početkom 90-ih, sigurno bi pričao super o Slobodanu Miloševiću. Franjo Tuđman bi svojim traženjem suverenosti Hrvatske i poštivanja granica bio za Trumpa naporan i još bi ga nervirao. Tuđman mu se sigurno ne bi ulizivao. Tražio bi jednak položaj dva predsjednika. Ali Milošević bi Trumpu bio super - elokventan, fino govori engleski, nasmijan, u plavim "bankarskim" odijelima, kooperativan i stalno poziva na mir…
Kada se prva zemlja slobodnog svijeta SAD – umjesto da se ponaša onako kako su se ponašali Reagan i Thatcher - bavi time kako što bolje iskoristiti Ukrajinu, stalno nabija na nos svoju vojnu pomoć (u izmišljeno velikim iznosima, a osim toga pomoć dobrim dijelom u vidu opreme i novca za američke tvornice oružja).
Kako će se nakon ovoga svi drugi postaviti prema SAD-u? Znajući da SAD samo čeka da padnete na koljena da vas mogu iskoristiti naturenim trgovačkim i drugim sporazumima?
NATO je desetljećima bio jamac da Europu neće pregaziti sovjetski tenkovi – no Trump je pokazao da mu se ne može vjerovati. Sjedinjene Američke Države, zemlja koja je bila predvodnik NATO-a, zemlja koja je desetljećima zaustavljala širenje Sovjetskog Saveza, komunističke diktature kojoj nije bilo strano slati tenkove na manje poslušne saveznike (Mađarska, Čehoslovačka), više nisu predvodnik ničega.
U međuvremenu – Trump ne uspijeva u onome najvažnijem – američki građani ne žive bolje. Trump prijeti carinama svima, no da su carine rješenje gospodarskih problema, onda bi Jugoslavija sredinom 80-ih nadmašila Švicarsku. Barem smo se mi oko carina i tih "zaštitnih mjera" nagledali ovdje.
I još nešto – neki s desnice vole vidjeti Trumpa kao nekog predvoditelja klasičnih vrijednosti, a on to zasigurno nije. Nitko tko se iskreno osjeća konzervativcem, pa i kršćaninom, ako ćemo i vjeru spomenuti, ne bi koristio kamere da ponižava onog slabijeg, onog napadnutog, a to je u ovom slučaju predsjednik Ukrajine, čovjek koji legitimno predstavlja svoju zemlju.
Ronald Reagan, čestiti konzervativac, veliki američki predsjednik koji je završio Hladni rat, ovakvim Trumpovim ponašanjem okreće se u grobu. Amerika koja tolerira agresora i zločinca Putina, a ponižava žrtvu, ponižavanjem predsjednika Ukrajine, nije ono što je Amerika bila desetljećima.
Ulizivanjem diktatorima i ponižavanjem žrtve – ne postaješ jak. Postaješ samo jedan bully i u osnovi slabić. Od klasične konzervativne Amerike u ovom drugom Trumpovom mandatu nije ostalo ništa. I konzervativac Ronald Reagan i liberal Franklin Delano Roosevelt sramili bi se onoga što je Amerika postala.
Davno je Miljenko Smoje napisao, a Boris Dvornik izgovorio u legendarnoj ulozi Meštra: "I zapamti sinko, ja sam oduvik bija kontra onih ča pucadu, a ze one u koje se puca." A puca se u Ukrajinu, već dulje od tri godine.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala