Foto: Guliver Image / Getty Images
"Ovaj novi nacionalizam u ekonomiji uzima razne oblike: trgovinske barijere, imovinski protekcionizam, protivljenje stranom investicijskom kapitalu, politike koje favoriziraju domaće radnike i firme, anti-imigracijske mjere, kapitalizam države, a nacionalizam resursa. U političkoj domeni, vidimo uspon populističkih, anti-globalizacijskih, anti-imigracijskih i u nekim slučajevima otvoreno rasističkih i antisemitskih stranaka", piše Roubini u kolumni za Project Syndicate.
Profitiraju samo elite
Protivljenje bilo kakvoj vrsti globalne organizacije i međunarodne suradnje rezultat je, kaže Roubini, anemičnog gospodarskog oporavka. Velika recesija, koja je započela 2008. godine, usprkos ponekim usponima, u svijetu i dalje traje. A nacionalisti to vješto koriste kako bi krivnju za gospodarsku malaksalost prebacili na na strance - bilo da se radi u uvozu stranih proizvoda ili priljevu stranih radnika.
"Kada se na ovo nadoda nejednakost u bogatstvu i prihodima u mnogim zemljama, nije nikakvo čudo što se raširio ekonomski princip 'pobjednik uzima sve' koji koristi samo elitama i izobličuje politički sustav", piše Roubini. Ova pojava je, kaže "Doktor Propast", zamjetna i u razvijenim ekonomijama poput SAD-a, kao i u tranzicijskim zemljama. U SAD-u, kaže Roubini, imamo sustav legalizirane korupcije u kojem velike korporacije daju neograničene svote novca izabranim dužnosnicima. U tržištima u razvoju stvari su često još jednostavnije: lokalni oligarsi neometano dominiraju i gospodarstvom i politikom.
Svijetu prijete novi ratovi
Kao dokaz u prilog svojoj teoriji o usponu "novog nacionalizma" Roubini uzima rezultate nedavnih izbora za Europski parlament, na kojima su posebno dobro prošle upravo ekstremno desničarske partije. Širenje nacionalne mržnje i govor usmjeren protiv Europske unije u modi su u Francuskoj, Nizozemskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, a euroskeptični glasovi s desnice sve su jači i u Italiji i Njemačkoj.
Ekstremna desnica u SAD-u glas na mainstream sceni dobila je zahvaljujući jačanju Tea Partyja i sličnih radikalno desnih frakcija koje su gotovo potpuno preuzele Republikansku stranku, a koja ima uvjerljivu većinu u zastupničkom domu kongresa. Nacionalizam se, piše Roubini, ponovo pojavljuje i u Aziji, a posebno je vidljiv u politici novih lidera Kine, Japana, Južne Koreje, Indije, Tajlanda, Malezije i Indonezije. A nestabilnost geopolitičke situacije na Bliskom istoku ne treba uopće posebno naglašavati.
Zbog svega navedenog Roubini strahuje da bi jačanje nacionalizma, kao direktne posljedice "velike recesije", moglo dovesti do novih vojnih sukoba u svijetu. "Zbog štete koju je izazvala 'velika recesija', najrazvijenije svjetske ekonomije osuđene su na stagnaciju, a tržišta u razvoju suočena su s izazovom stvaranja gospodarskog rasta. Ovo je idealno tlo za cvjetanje ekonomskog i političkog nacionalizma. Današnji otpor prema međunarodnoj razmjeni i globalizaciji treba gledati u kontekstu onoga što bi, kao što znamo iz iskustva, moglo uslijediti", zaključuje Roubini.