Foto: SCX.hu, Eclectica
Međutim, do sada nismo vidjeli ključnu točku diskusije, koliko se može neto zaraditi na barelu nafte, odnosno cijena po kojoj se može prodati, s obzirom na cijenu crpljenja.
Ja vam točne podatke nemam, ali znam da je to vraški važan, presudan podatak. Primjerice, iznimno mjerodavno tijelo US Energy Information Administration u svom nedavno ažuriranom izvješću kaže da je prosječni trošak offshore vađenja nafte u SAD oko 52 USD. Ne znam da li bi u Hrvatskoj bilo manje ili više, ali je evidentno da uz trenutnu cijenu nafte od 77 USD, više ne govorimo o ekstravagantnoj zaradi po barelu.
Potpuno je moguće da do 2019., kad bi naša naftna polja tek trebala početi proizvoditi, cijena nafte bude i ispod cijene proizvodnje: "skuplja pita od tepsije". U tom slučaju ju se ne isplati proizvoditi (odnosno, malo kompliciranije, treba uzeti u obzir mix troškova razvoja i crpljenja) i u tom slučaju nafta ispod Jadrana ne vrijedi ništa. Isto kao ništa ne vrijede ni navodni svemirski objekti koji su čisti dijamant (do njih je preskupo doći).
2. Možda u Hrvatskoj bude "znalaca" koji će tvrditi da će se "nafta sigurno oporaviti". Ali ako netko to kaže, budite sigurni da ne zna NIŠTA. Kratkoročno i srednjoročno kretanje cijena nafte je praktički nemoguće predvidjeti, iako je dugoročno, jasno, jako ranjiva na razvoj alternativnih izvora energija, uključujući fuziju.
To je najbolje iskusio mega-ugledni The Economist (inače omiljena novina našeg Premijera, ali mislim da ga nije tada čitao) 1999. godine kad je pri cijenama nafte ispod 10 USD, a neposredno pred epski rast na 145, najavio pad na 5 USD! To je bila tema broja, sjećam se kao danas. Tko ne vjeruje evo linkova i naslovnice:
– The next shock? — The price of oil has fallen by half in the past two years, to just over $10 a barrel. It may fall further—and the effects will not be as good as you might hope
– Drowning in oil
3. A evo i ideje kako pomiriti ideje zelenih i crvenih. Naime, ovo s mogučim zagađenjem je tipičan primjer negativnih eksternalija, jedan od nekoliko problema koje tržište ne može samo riješiti (drugi su npr. prirodni monopoli).
A ugroziti nam može ono najbitnije za naš socijalistički mindset: rentnu poziciju u turizmu. Kao što znate, Hrvati se oslanjaju na nekoliko rentnih paradigmi: turizam (apartmani, hoteli), geostrateška pozicija (transport itd.), vlaništvo nekretnina, posao u državnoj službi, lažne mirovine (ove zadnje dvije slijede iz prvih, jer ovise o tome koliko love nam stranci žele posuditi da financiramo to, a to ovisi o našoj "pravoj" rentnoj poziciji).
To se tipično rješava porezima kao što je "carbon tax". Zato bi iscrpljivači nafte trebali davati npr. 2 USD po barelu u "fond za zašititu turizma", kojim bi se obeštetili hotelijeri, vlasnici apartmana i zelene udruge (koje bi time izgubile "poslovni model", pa moraju nekako drugačije zaraditi) u slučaju katastrofe, čije posljedice općenito budu riješene u godini dana (nafta je biorazgradiva). Ako ne bi bilo katastrofa, lova iz fonda se vraća u proračun. (Pri čemu možemo dogovoriti da svaka stranka za tu lovu ima pravo zaposliti određen broj uhljeba, pa su onda svi – i pozicija i opozicija – zainteresirani za ekološku sigurnost.)
4. Naivniji, koji vjeruju raznim Ostap Benderima se mogu zapitati: "Pa zašto onda sve te korporacije žele sudjelovati u istraživanju podmorja?". Oni naprosto kupuju opciju. Recimo danas je nafta 77 USD. Vi možete imati pravo da ju za godinu dana kupite za 90. Iako je to malo vjerojatno, to pravo ipak nešto vrijedi, pa ga vrijedi i platiti. Tako je i s ovime.
5. Ako želite vidjeti kako je to ipak malo kompliciranija priča oko nafte, možete pogledati ovu zadnju prezentaciju MOL-a.
Evo, možda smo se malo nasmijali, ali tema je skroz ozbiljna, kao i moj pristup. Ako vam se sviđa, proslijedite ga svom omiljenom političaru!
Nenad Bakić/Eclectica
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala