MUSTAFA Abdel Jalil, šef Nacionalnog prijelaznog vijeća i de facto lider tranzicijske Libije, jučer je kazao kako će "jedinstvo Libije braniti na sve moguće načine, pa čak i silom".
Njegova opaska došla je samo dan nakon što su plemenski vođe istočne libijske regije Cyreinaice proglasili poluautonomiju za svoju regiju. Riječ je o području s najvećim brojem libijskih nalazišta nafte, a pod koju spada Bengazi - kolijevka ustanka protiv Gadafijevog režima. Nekoliko zanimljivosti može se povezati s ovim slučajem, koji pokazuje kako se povijest zaista ponavlja.
Jalil je upozorio kako su među "ljude s istoka infiltrirali ostaci Gadafijevog režima", koji žele "iskoristiti resurse i ljude u toj regiji". "Spremni smo ih obuzdati, čak i solom", kazao je Jalil u Misrati, a prenio AFP. pritom je paranoično naglasio kako su neke arapske zemlje uključene u urotu protiv Libije i Libijaca, tako što izazivaju podjele u zemlji. Nije li tako govorio i Gadafi?
Gadafizmom protiv Gadafija
Jalil je, očito, opet promijenio mantru. Političar u punom smislu riječi. Nekad ministar u Gadafijevoj vladi, bio je među prvima koji se okrenuo protiv Gadafija kada su krenuli prosvjedi u Bengaziju. Tada je zagovarao separatističke težnje istoka, a Gadafijev plan da one koji žele dijeliti zemlju zaustavi silom nazivao je diktaturom i masakriranjem vlastitog naroda.
A onda je došao NATO, zemlja je utonula rat i priča je dalje dobro poznata. Međutim, Jalil je danas "Gadafi", pa zašto se onda ne bi i ponašao kao Gadafi. Zašto ne pozvati na oružani obračun s onima koji proglašavaju poluautonomiju? Zašto se protiv "Gadafija" ne boriti gadafijevskim metodama?
Politički i vojni vođe Cyrenaice već su donijeli deklaraciju prema kojoj će njihova "država", poznata i kao Barqa, imati vlastiti parlament i policiju te će svoje poslove voditi samostalno, dok će ih Tripoli predstavljati samo u vanjskopolitičkim pitanjima. Istok želi federalizam, dok Tripoli u najboljem slučaju pristaje na decentralizaciju.
Sve je isto k'o i lani
Novi ustanak u Bengaziju je na pomolu, tek nešto više od godinu dana nakon onog koji je zemlju odveo u građanski rat. "Glavni i odgovorni" u Tripoliju opet prijeti oružjem i silom, samo što se ne zove Moamar nego Mustafa.
Razlika je, naravno, u tome što Zapad i NATO ovog puta neće govoriti o tiraninu koji svom narodu brani pravo na demokratsko samoopredjeljenje. Oni su svoju pobjedu davno izborili. A libijski narod neka se snalazi kako zna.