Danas, 11. siječnja 2026. godine, rat Rusije protiv Ukrajine prelazi granicu koju je teško ignorirati čak i povjesničarima najlojalnijima Kremlju. Navršava se točno 1418 dana od početka totalne invazije. Ova brojka ima sakralno značenje za rusku državnu ideologiju: upravo toliko je trajao rat SSSR-a protiv nacističke Njemačke, razdoblje na kojem je izgrađen cjelokupni identitet suvremene Ruske Federacije.
Za Putinovu Rusiju, gdje je kult "Velikog domovinskog rata" postao praktički jedina državna religija, ovaj dan predstavlja trenutak istine. Strategija temeljena na mitu o "brzoj pobjedi potomaka pobjednika" sudarila se sa stvarnošću dugotrajnog rata iscrpljivanja, u kojem Rusija više ne izgleda kao pobjednik.
Ako odbacimo propagandnu retoriku i okrenemo se činjenicama, paralele ne idu u prilog Kremlju. U razdoblju 1941. - 1945. sovjetski je sustav, unatoč katastrofalnom početku, pokazao sposobnost povećanja potencijala. Za 1418 dana SSSR je prešao put od povlačenja do Volge do podizanja zastave nad Reichstagom u Berlinu.
U razdoblju 2022.–2026. svjedočimo obrnutoj dinamici. U istom vremenskom razdoblju ruska vojska je prešla put od pokušaja zauzimanja glavnog grada Ukrajine do pozicijskih borbi za gradiće u Donbasu.
Štoviše, borbena djelovanja de facto su se prenijela na teritorij same Rusije. Danas su dolasci ukrajinskih dronova na naftna skladišta i vojne tvornice iza Urala postali svakodnevica. To stvara psihološki rascjep u svijesti Rusa: ako su "djedovi" za 1418 dana završili rat u neprijateljskom brlogu, zašto je moderna "velesila" u istom tom vremenu prisiljena graditi utvrde u vlastitim pograničnim oblastima?
Važan aspekt usporedbe je baza resursa. U Drugom svjetskom ratu SSSR je opstao velikim dijelom zahvaljujući golemoj potpori saveznika (lend-lease). Danas se Rusija našla u zrcalnoj situaciji. Sada ulogu "arsenala demokracije" obavlja Zapad za Ukrajinu, dok je Rusija prisiljena tražiti pomoć od država parija.
Tijekom 1418 dana rata Ruska Federacija je kritično iscrpila zalihe moderne tehnike. Danas se na frontu sve češće pojavljuju tenkovi T-55 i T-62, izvučeni iz konzervacije. To je tehnološki regres kakav povijest ratova 20. stoljeća ne poznaje: vojska koja je započela invaziju kao digitalna sila 21. stoljeća, završava je kao mehanizirani korpus iz sredine prošlog stoljeća.
Rusko gospodarstvo, unatoč izvješćima o "rastu BDP-a", prešlo je na tračnice totalne militarizacije. Više od 30% proračunskih rashoda ide na rat, što vodi degradaciji civilne infrastrukture, zdravstva i obrazovanja.
Posebno je znakovito pojavljivanje snaga i naoružanja iz Sjeverne Koreje na bojnom polju, a danas ukrajinske snage sve više bilježe plaćenike iz Afrike, koji su namamljeni u rat pod krinkom stipendija za studij. Rusija može unedogled govoriti "nismo još ni počeli ratovati", ali činjenica ostaje - kada se umjesto tenkova i moderne tehnike na bojištu počnu pojavljivati konji i magarci, postavlja se pitanje čime će Rusija uopće ratovati ako doista "počne", kako stalno obećavaju ruski propagandisti?
Tijekom ovih 1418 dana Rusija je doživjela tektonske pomake u svom međunarodnom statusu. I to nisu samo riječi o izolaciji, već konkretni geopolitički porazi:
Na 1418. dan rata strategija Kremlja definitivno se pomaknula s vojnih ciljeva na otvoreni teror nad civilnim stanovništvom. Od siječnja 2026. Ukrajina proživljava jednu od najtežih zima u povijesti. Rusija metodično koristi ekstremnu hladnoću kao oružje: u posljednjih mjesec dana intenzitet udara na energetsku infrastrukturu porastao je trostruko.
U Kijevu, Harkivu, Dnipru i drugim velikim gradovima, gdje temperatura pada ispod -20°C, situacija balansira na rubu kolapsa. Rasporedi isključenja struje postali su strogi i nepredvidivi. U mnogim dijelovima glavnog grada struja je dostupna tek 4-6 sati dnevno.
To nije samo neugodnost, to je prijetnja životu: smrzavanje vodovodnih sustava u neboderima, kritično opterećenje bolnica i prekid gradskog prijevoza u trenucima vrhunca hladnoće. Samo u posljednja 24 sata Rusi su lansirali više od 6100 dronova kamikaza i desetke balističkih raketa, ciljajući upravo energetska čvorišta, pokušavajući ukrajinske gradove učiniti neprikladnima za život.
Usporedno s tim, situacija na privremeno okupiranim područjima jasno pokazuje pravo lice "ruskog svijeta". Gradovi koje Kremlj patetično naziva "novim regijama", nakon 1418 dana i dalje nisu postali pogodni za normalan život. Mariupolj, Bahmut, Avdijivka i deseci manjih naselja pretvoreni su u betonske kosture.
Umjesto obećane obnove - improvizirane tržnice, nedostatak centralnog grijanja i vode u većini četvrti te potpuni izostanak osnovnih socijalnih jamstava. Okupirana područja praktički su se pretvorila u "sive zone" gdje vlada bezakonje, a humanitarna katastrofa se skriva iza paravana "oglednih" gradilišta.
Postavlja se logično pitanje: koju je cijenu platio sam agresor za ove sumnjive "uspjehe" u obliku ruševina i međunarodne izolacije? Cijena se pokazala astronomskom:
Prelazak granice od 1418 dana označava kraj ere mita o "nepobjedivosti". Putinova Rusija u tom vremenu nije postigla niti jedan strateški cilj iz 2022. godine. Ukrajina je opstala, sačuvala državnost i postala subjekt svjetske politike, o čemu svjedoče novi paketi sankcija SAD-a i EU-a te neprekidna potpora energetskom sustavu tijekom zime.
Današnji dan fiksira stvarnost: ovaj rat postao je najveći rat iscrpljivanja od Drugog svjetskog rata. Ukrajinsko društvo pokazalo je otpornost koja je nadmašila sve izračune Kremlja. Nakon ove simbolične granice, svaki sljedeći dan nije samo datum, već dokaz da je Rusija izgubila rat kao ideju.
1418. dan nije postao trijumfalno rusko "možemo to ponoviti", već posmrtni marš za posljednji kolonijalni imperij Europe. Sutra počinje 1419. dan. Dan kojeg nema u ruskim udžbenicima o pobjedi, ali koji je već postao simbol najvećeg strateškog poraza u povijesti Rusije.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala