MARIO DELAŠ nije samo zbog svog učinka i titule najboljeg juniora svijeta, lider generacije koja je u Hrvatsku u dvije godine donijela dvije brončane medalje, europsku i svjetsku. Delaš je predvodnik tog vala i zbog porazne činjenice da se jedini od talentiranog "tuceta" (Došen, Babić, Bilinovac, Olivari, Butorac, Prostran, Batur, Planinić, Bubalo, Radošević, Zubčić) može pohvaliti minutažom u svom klubu.
Dugo smo na dočeku naših brončanih juniora na zagrebačkom Plesu, u salonu pobjednika, razgovarali s tim 19-godišnjakom, koji igra i razmišlja puno ozbiljnije nego što to sugerira njegov rodni list. Splitski je kapetan duhovit, jednostavan i normalan, a te su vrline danas posebno na cijeni. On ne gleda košarku jer "mu je dosadna", ne voli NBA ni Tima Duncana, a napisi da će ga Split prodati da plati struju - njemu su komični.
Delaša već dugo prate moćni europski klubovi, a Bilbao bi svakog trena trebao i službeno ponuditi pola milijuna eura s kojima bi se prehranila gladna usta KK Splita. U pat poziciji nalazi se mladić od 19 godina koji samo i jedino želi igrati, jer novcem od njegove prodaje spašavat će se od stečaja, plaćat će se struja, voda, zaostala dugovanja igračima koji zadovoljštinu traže putem Arbitražnog suda. Među tim je igračima, da situacija bude morbidnija, i Marijov brat Ante, za kojeg će bez puno razmišljanja naš kapetan reći; "Split ga je upropastio..."
No, ljubav prema klubu koji mu je dao košarkaško ime i rodnom gradu jača je od svega. Mario je i veliki Hajdukovac, dokazao je to kada se na dodjeli medalja pojavio s Hajdukovim šalom oko vrata i kada nas je negdje usred razgovora na naš upit "što je sa Splitom" uz smije odgovorio: "pa evo, čujem da smo kupili pet-šest igrača, jedva čekam kako će to na Poljudu izgledati."
Za ovu je priču ipak bitnije saznati kako će izgledati Delaševa budućnost. Na Plesu je Jasmin Repeša dugo razgovarao s najboljim izdancima ekipe Borisa Kurtovića. " Nije ni Dražen odmah postao Dražen, potrebno je puno rada..", nizao je savjete hrvatski izbornik. Kurtović je bio nešto kraći; "Za ove momke potrebno je strpljenja."
A što o svemu kaže Mario?
"Dojmovi se još nisu slegli. Znam da sam presretan, ali treba proći nekoliko dana kako bi svi zajedno shvatili kakav smo uspjeh postigli. Za sada vidim tek silnu sreću moje obitelji i prijatelja."
Kukoč i Bodiroga kao uzori
Riječi su to momka koji je prvi Hrvat nakon Tonija Kukoča i 1986. godine, koji se okitio svjetskom MVP titulom.
"Volio sam kao mali gledati Kukoča i Bodirogu, to su bili moji uzori. Sada baš i ne gledam košarku, nemam vremena, a i dosadna mi je. NBA skoro uopće ne pratim, tu i tamo pogledam neku našu utakmicu i reprezentaciju..."
Zar NBA nije san svakog mladog košarkaša?
"Moj je razvoj tek počeo. Tko zna što se može dogoditi za godinu, dvije, ne daj Bože ozljeda..."
"Želim u Široki"
Bilbao se može dogoditi već danas, sutra.
"Ništa o tome ne znam. Zvali su me dok sam bio na Novom Zelandu, prijatelji pitaju zar se prodajem, a ja o ničemu nemam pojma.
Mario je jasan; želi ostati i igrati. Zna se da ga u Španjolskoj čeka klupa, ali čini se da je gora situacija u njegovom Splitu.
"Da je Split u normalnom stanju, da nije ovakva besparica, da se ima novca za platit struja, sigurno da bih volio ostati. Neka govore što god žele o Splitu, ali to je klub koji mi je puno pomogao. Neke su uništili, a mene nisu i na tome sam im stvarno zahvalan. Split je sada u bezizlaznoj situaciji i ako traže od mene da pomognem, ja ću to napraviti. Ali ipak ne želim odmah u Španjolsku, želim posudbu u Široki ili negdje gdje se igra NLB liga, jer sjediti na klupi u najjačoj europskoj ligi, zaista nema smisla. Nema tu želim ili ne želim pomoći Splitu, jer čini se da ću morati. Inače klub ode u stečaj. I mom bratu duguju, neće vidjeti kune..."
Sve to Delaš okreće na šalu, kaže da komično u novinama pročitati napis da će ga klub prodati kako bi mogao podmiriti račune za struju.
"Nego što je, nego komično. Ako treba radit ću na šalteru elektre..."
Očekuje se da Željko Kerum pruži ruku spasa?
"S Kerumom se svaki dan nalaze, pa nikako da se nađu. Zaista ne razumijem da Grad ne može pomoći klubu koji je ponos Splita. Barem nekad bio."
Nema tu četvorka, petica - ako znaš igrati, onda znaš
Vratili smo se za trenutak na Novi Zeland, gdje je naša mlada reprezentacija uzela svjetsku broncu. Osam igrača iz sadašnjeg Kurtovićevog tima ugradilo je svoj obol u europsku broncu lani u Grčkoj.
"Većina nas je dio te stare ekipe i upravo zato te momke treba usmjeriti na pravi način."
Što znači usmjeriti nekog na pravi način, ako se Delaša pita?
"To znači da moraju igrati, vidite koliko je meni pomoglo što sam lani igrao sa Splitom NLB ligu. Radi se o iskustvu, samopouzdanju. Lakše je igrati kad iza sebe imaš iskustvo čuvanja igrača kao što su Veličković, Mačvan, nego kad si jedinu utakmicu odigrao protiv Kaštela. Itekako se osjetilo da su momci u reprezentaciji sezonu prosjedili na klupi, zato nam je trebalo da se malo uigramo."
Boris Kurtović vodio je ekipu čije je temelje udario Vlado Vanjak. Iskusni dvojac zna kako se stvaraju medalje.
"Brat mi je uvijek govorio da se radi o odličnom strategu te da mu je Kurtović puno pomogao i kroz treninge i kroz priču. Ja to mogu samo potvrditi. Na Novom Zelandu nam nije previše punio glavu, rekao bi nam samo ono najvažnije i ispalo je super."
Na SP-u je stalno bio pod košem, iako mu četvorka bolje leži.
"Mislim da je to nebitno, jer kao što je rekao Pino Giergia, nema tu jedinice, dvojke, trojke... Ako znaš igrati košarku, onda jednostavno znaš igrati. Možda mi je ipak malo draže igrati četvorku, jer se mogu izvući, opaliti tricu... Ovdje sam više bio na petici, jer samo smo ja i Radošević bili ispod koša. S obzirom da sam sezonu u Splitu odradio više vani, nego u reketu, bilo me strah da se neću snaći kada mi je Kurtović rekao da me treba pod košem."
Ne samo da se snašao, već je s 19 godina došao na vrh generacije. U svijetu trenutno nema boljeg juniora.
"Ono jedino što sada želim je dobro se odmoriti. Ne znam ni što me čeka, idem li s ekipom u Grčku na EP U20 koje je za dva dana. A rado bi se malo s prijateljima prošetao po rivi. Pravi splitski đir, to je ono što volim i radim izvan košarke..."