PELE je u karijeri osvojio sve. U trofejnoj riznici imao je tri rekordna naslova prvaka svijeta, a nogomet je kao nitko u povijesti učinio popularnim i globalnim sportom. Pele je bio i ostao jedini istinski kralj nogometa i jako je teško izdvojiti neke utakmice koje su ga najviše obilježile. Ipak, odlučili smo se za tri jer smatramo da su za povijest igre i za kontekst čitave karijere legendarnog Brazilca najvažnije.

Brazil - Wales 1:0, četvrtfinale SP-a u Švedskoj 1958. - Utakmica nakon koje je nogometni svijet dobio svog Kralja

Prema ocjenama mnogih nogometnih stručnjaka i analitičara, šesto Svjetsko prvenstvo u Švedskoj 1958. bilo je najbolje prvenstvo do tada održano. Prvi put nije bilo reprezentacija koje su bile potpuni autsajderi i na kojima se popravljala gol-razlika.

Očekivanja uoči turnira bila su velika, no malo tko je mogao pretpostaviti da će cijeli Mundijal obilježiti jedan dječak, sedamnaestogodišnji Brazilac Edson Arantes do Nascimento Pele koji se baš u Švedskoj okrunio titulom nogometnog kralja.

Brazil je imao strašnu momčad. Golman Gilmar, Nilton i Djalma Santos, dirigent igre Didi, sjajni Zagalo i Vava te mlađahni Pele i Garincha predstavljali su momčad koja je bila apsolutni favorit prvenstva i cijeli Brazil, koji se još nije oporavio od "Tragedije na Maracani", s pravom je očekivao prvu titulu prvaka svijeta.

Brazil je bio smješten u "skupinu smrti" skupa s Engleskom, brončanom s prethodnog prvenstva, Austrijom te debitantom na svjetskim prvenstvima, reprezentacijom SSSR-a. Već u prvoj utakmici Brazil je pokazao tko će biti gazda ovog prvenstva. Iako su na klupi ostali i Pele i Garincha, Brazil je s uvjerljivih 3:0 svladao Austriju.

Drugo kolo donijelo je utakmicu nekadašnjih i budućih vladara nogometne igre, Engleske i Brazila. Iako je utakmica završila najnepopularnijim rezultatom 0:0, nikako se ne može reći da je bila dosadna i nesadržajna.

Naprotiv. Dvije momčadi koje krasi potpuno suprotan pristup nogometu, metodični i disciplinirani Englezi i artistički virtuozi Brazilci pokazali su kako i nogomet bez golova može biti itekako lijep i uzbudljiv. U trećem kolu SSSR nije uspio izdržati iako je imao na vratima fantastičnog Jašina. Vava je dva puta zabio za sigurnih 2:0 te za siguran ulazak u četvrtfinale.

Četvrtfinalna utakmica s Walesom bila je jedna od onih kod kojih nikakvo iznenađenje nije moguće. No, iako se svih 90 minuta igrala viktorija na jedan gol, Brazil je uspio zabiti samo jedan pogodak, ali taj jedan, iako ni po čemu nije bio spektakularan i efektan, ući će u anale nogometa.

Zabio ga je najmlađi igrač koji je ikad zabio gol na svjetskim prvenstvima. Bio je to Pele. Gol je pao nakon kombinacije brazilskog napada, koju je započeo Didi, nastavio Altafini, a završio Pele.

S tim golom Pele je kupio mjesto u prvoj momčadi Brazila, a Brazil je s njim dobio igrača koji će najnogometnijoj naciji napokon donijeti toliko sanjani naslov prvaka svijeta. Pele je do kraja života uvijek tvrdio da mu je gol Walesu najvažniji i najdraži u karijeri.

Brazil -  Švedska 5:2, finale SP-a u Švedskoj 1958. - Peleov "sombrero" za antologiju

Iako je službeno najbolja momčad koja se ikad pojavila na svjetskim prvenstvima Brazil iz Meksika 1970., nikad se nitko nije tako uvjerljivo prošetao turnirom kao što je to napravio Brazil 1958. u Švedskoj.

Problemi koji se daju naslutiti iz rezultata od 1:0 protiv Walesa u četvrtfinalu bili su više plod loše sreće i nevjerojatne neefikasnosti na toj utakmici Brazilaca nego neke dobre igre Otočana. No, sve ostalo je bila samo igra kakvu povijest Mundijala ne pamti. Pet komada Francuskoj u polufinalu i pet komada domaćinu u finalu. Fantastično.

Više od 50 tisuća gledatelja na stadionu i milijuni pred malim ekranima (prvenstvo u Švedskoj bilo je prvo koje se pokrivalo TV kamerama) očekivali su sraz domaćina i sjajnog Brazila. Šveđani su se uzdali u svoja odlična krila i fantastičnu trojku Gren, Hamrin i Liedholm te podršku navijača, dok se Brazil dizao iz utakmice u utakmicu i prštao je samopouzdanjem.

U njemu su možda i pretjerali jer su Šveđani preko Liedholma već u četvrtoj minuti poveli, no Brazilu nije trebalo dugo da se probudi i da započne svoj show. Vava najprije u devetoj minuti izjednačuje, a nakon pola sata igre i donosi prednost Brazilu.

A potvrdu da u ovom meču Švedska nema što tražiti dao je magični Pele koji je u 55. minuti postigao jedan od najslavnijih golova u povijesti, onaj koji se desetljećima vrti na svim snimkama vezanim za Mundijale.

Na Garrinchino dodavanje Pele u šesnaestercu prodaje ''sombrero'' švedskom braniču i zabija za 3:1. Nedugo nakon toga zabija i Zagallo za nedostižnih 4:1 i tada je svima bilo jasno da je ova utakmica gotova i da je Brazil novi svjetski prvak.

Ipak, u 80. minuti Šveđani su preko Simonssona uspjeli zabiti drugi gol, no u posljednjim sekundama, simbolično, peti gol zabija Pele koji odmah nakon kraja u suzama pada u zagrljaj golmana Gilmara. Ostvario se san i njegov i svih Brazilaca: konačno su dokazali da igraju najbolji nogomet na svijetu.

Brazil – Italija 4:1, finale SP-a u Meksiku 1970. - Najslavnije dodavanje ikad kao kruna jedne dominacije

Reprezentacija Brazila sa Svjetskog prvenstva u Meksiku za mnoge je najbolja reprezentacija u povijesti Mundijala i najčišći prvak uopće. Svi igrači koje je doveo Mario Zagallo bili su fantastični, zvijezda do zvijezde. Golman Felix, Carlos Alberto, Brito, Piazza, Everaldo, Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Tostao, Pele, Rivellino.

Zagalo je u Meksiku usavršio sustav 4-2-4 koji su Brazilci predstavili u Švedskoj 1958. Jedna od inovacije te taktike bila je da se napad vodi s krila koja poslužuju dvojicu napadača u sredini.

To su u Švedskoj radili Garrincha i Zagallo koji su posluživali Vavu i Pelea, a sada je krilima Zagallo priključio dirigenta igre Tostaoa koji je igrao povučenog napadača i dijelio lopte Peleu, Jarzinhu i Rivellinu.

Brazil se do finala gotovo prošetao, a u finalu je čekala Italija. Prvak Europe iz 1968. godine, sjajna momčad prepuna velikih igrača kao što su Facchetti, Mazzola, Riva i Rivera. Ipak, u ovoj utakmici Italija nije imala šanse. Pele, Gerson i Jarzinho su svojim golovima Brazil doveli do sigurnog vodstva dok je četvrti gol bio točka na i te kruna čitave ove generacije.

Gol koji je zabio desni bek Carlos Alberto smatra se jednim od najljepših golova u finalima svjetskih prvenstava. Piazza je ispred svog kaznenog prostora uzeo loptu, predriblao nekoliko Talijana te dodao Rivellinu, ovaj prebacuje do Jarzinha koji prelazi dvojicu igrača i dodaje Peleu.
 
I sad dolazi taj magični trenutak. Pele prima loptu i na prvi pogled napamet je gura u kazneni prostor Italije, gdje natrčava Carlos Alberto i zakucava u mrežu. Fantastičan gol kao simboličan kraj jednog prvenstva na kojem je igrala vjerojatno najbolja družina koja je ikad koračala zelenim travnjacima.