NAKON PORAZA u finalu Kupa od Hajduka na kraju prošle sezone Goran Tomić je podnio ostavku na mjesto trenera Rijeke. Koliko god da je ta vijest iznenadila mnoge, realno, taj se potez od Tomića mogao očekivati. Nakon odličnog ulaza u prošlu sezonu, sjajnih partija i rezultata koji su Rijeci davali ozbiljne šanse da se do kraja bori za titulu prvaka, uprava kluba je tijekom zimskog prijelaznog roka podbacila i momčad Rijeke, za razliku od konkurenata za vrh, ostala je bez pola ekipe a da nije dovela kapitalno pojačanje.
Samim time su četvrto mjesto i golem zaostatak za vodećim trojcem bili očekivani. Tomić je u Kupu izbacio i Dinamo, no to je tada bila jedna sasvim druga Rijeka. Ona koja je na Poljudu za trofej igrala protiv Hajduka nije imala nikakve šanse. Već je tada bilo jasno da će šibenski stručnjak napustiti klub, a i gazda kluba Damir Mišković je svojim izjavama dao naslutiti da je taj scenarij izgledan.
Tijekom ljeta Tomića se dovodilo u vezu sa sva tri najbolja hrvatska kluba. Najbliži je bio dolasku u Osijek nakon odlaska Nenada Bjelice, a bio je kandidat i za klupe Hajduka i Dinama nakon odlaska Dambrauskasa i Krznara. Ipak, od svega nije bilo ništa.
Glavni problem bio je jedan detalj iz ugovora koji je Tomić imao s Rijekom. Naime, Damir Mišković nije imao namjeru besplatno pojačavati glavne konkurente i Tomić je u ugovoru imao klauzulu prema kojoj do 31. prosinca nije mogao otići ni u jedan klub iz HNL-a ako Rijeci ne plati odštetu. Osijek, Hajduk i Dinamo, ako su i htjeli Tomića, nisu mogli čekati i odlučili su se za neka druga rješenja, a Tomić je ostao na produljenom godišnjem odmoru.
Sve do prije nekoliko dana, kad je potpisao ugovor s Al-Nasrom, klubom iz UAE-a. Klub iz Dubaija se nalazi u nezavidnoj situaciji, u borbi je za ostanak u elitnom razredu tamošnjeg nogometa. Nakon što je otkaz dobio bivši igrač Bayerna Thorsten Fink, arapski šeici su doveli Tomića.
Šibenčanin je potpisao ugovor do kraja tekuće sezone, a u pauzi između dva treninga nazvali smo ga kako bismo čuli prve dojmove o novom klubu te smo ga pitali kako je doživio turbulentno ljeto kad je bio stalna tema hrvatske nogometne javnosti.
Kako je došlo do odlaska u Emirate?
Klub je najstariji u Emiratima, ima povijest, ali sad se nalazi u velikim problemima. Kroz povijest su Al-Nasr vodila i neka slavna imena, poput Dona Revia, Cesarea Prandellija, Waltera Zenge i Dana Petrescua. Od hrvatskih trenera tu su još bili Luka Bonačić i Kruno Jurčić.
U klub sam stigao na preporuku Nikice Gaćeše, koji ima jake veze u tom području. Kako sam rekao, Al-Nasr je klub s tradicijom, ali sad se nalazi u slobodnom padu i doveli su me da pomognem. Situacija je ozbiljna i nakon otkaza Finku zvali su mene. Klub je fantastično organiziran, infrastruktura je nevjerojatna, a stadion je renoviran prije dvije godine. Imamo sve uvjete, no samo rezultati nedostaju.
Iako ste cijelo ljeto bili u svim kombinacijama za preuzimanje Osijeka, Hajduka i Dinama, na kraju ste završili u klubu koji se bori za ostanak u Emiratima. Kako to?
Istina, bilo je dosta kontakata i razgovora. Ne samo s klubovima iz HNL-a već i s nekim europskim klubovima. No u svakom od tih slučajeva postojale su neke prepreke i jednostavno sam odlučio napraviti pauzu i ovo ljeto uzeti za sebe da se nakon 12 godina odmorim.
Odlučio sam ovo ljeto biti doma i do 15. rujna nisam razmatrao nikakve ponude. Tek sam onda počeo gledati neke opcije. Bilo je ponuda, ali se nismo mogli dogovoriti, a onda je stigao poziv iz Al-Nasra.
Jedan od ključnih razloga zbog kojih sam prihvatio ponudu bio je taj što sam želio napraviti mali odmak od HNL-a. Tu sam bio pet godina, došlo je do zasićenja i želio sam neke nove izazove. Želio sam izaći iz zone komfora i odlučio sam se za ovu avanturu.
Zbog čega je došlo do rastanka s Rijekom?
Odlučio sam otići i prije finala Kupa. Jednostavno, više se nisam vidio u Rijeci. Moje ambicije i ambicije kluba se očito nisu poklapale. U prvom dijelu prvenstva smo bili prvi, igrali smo odlično, a onda je stigao prijelazni rok. Tu smo trebali napraviti puno više.
Jednostavno smo loše reagirali na tržištu. Uprava je pred mene na početku postavila osnovni cilj, a to je bio plasman u Europu. To smo ostvarili već nakon 15 kola, ali to me nije zadovoljilo. Želio sam do kraja biti konkurentan, ali to nije bilo moguće.
Hajduk je te zime doveo pet igrača za prvih 11, Osijek je doveo Caktaša, Lovrića, Leovca i Bartoleca, Dinamo Bočkaja, a mi smo ostali bez nekoliko ključnih igrača, poput Galovića i Tomečaka.
S takvim kadrom se nismo mogli boriti za vrh, a moje su ambicije bile drugačije. No, moram dodati, u Rijeci mi je bilo fantastično i raditi i živjeti. Rijeka je sjajan klub s fantastičnim uvjetima za rad, ali meni je trebala promjena.