NAKON 26 nepotpunih kola u Serie A na vrhu ljestvice se nalazi momčad kojoj se nitko nije nadao. Riječ je o rimskom Laziju koji je dosad sakupio čak 62 boda, dva više od Juventusa koji ima i jednu manje odigranu utakmicu.
Prije samog početka lige nitko nije Lazio vidio toliko visoko, a tek se za Inter i Napoli vjerovalo da bi eventualno mogli pomrsiti račune Juventusu, klubu koji je osvojio Serie A u prethodnih osam uzastopnih sezona.
Lazio ne samo da pobjeđuje, nego igra i vrlo dopadljiv nogomet. Koliko god se zasluge morale dati njegovom briljantnom treneru Simoneu Inzaghiju te jednako tako super efikasnom topniku Ciri Immobileu, jedan igrač često je medijski zapostavljen.
To je Luis Alberto, koji je ni više ni manje nego žila kucavica njihove vezne linije i igrač zbog kojeg Lazio na terenu djeluje toliko dopadljivo, ali i efikasno.
Neokrunjeni kralj kreativnosti Serie A
Karijera ovog vrlo talentiranog Španjolca bila je sve samo ne jednostavna. Krenuo je u omladinskom pogonu Seville, koja nikad nije u njemu vidjela materijal za prvu ekipu. Kratko se zadržao i u Barceloni, gdje također nije dobio priliku, da bi ga s 21 godinom u Liverpool doveo stožer Brendana Rodgersa.
Međutim, tamo ga je snašla slična sudbina kao i u dva španjolska velikana. Prilike u prvoj momčadi dolazile su na kapaljku, a većinu je svoga ugovora s Redsima proveo na posudbama u španjolskim klubovima Malagi i Deportivu. Upravo ta posljednja posudba, koju je Luis Alberto proveo igrajući u La Coruni, nagnala je Lazio na otkup njegovog ugovora. Otkad je došao u Serie A, postao je stožerni igrač rimske momčadi, a ove godine i pravo čudo.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Doista je fascinantno da je isti igrač, i to vrlo uvjerljivo, na vrhu ligaške ljestvice u svim ključnim dodavačko-kreativnim statistikama: ključnim dodavanjima, asistencijama, dodavanjima u posljednjoj trećini protivnika i kreiranim velikim prilikama. Već samo to svjedoči o njegovoj važnosti za momčad, kao i razinu utjecaja na igru. Međutim, ona je još i veća od samog pregleda statistike ako se pogleda uobičajeni plan koji preko taktike želi izvesti Simone Inzaghi.
Ključ Inzaghijeve taktike
Lazio igra u sustavu 3-5-2, uz strategiju koja je prilično ofenzivno usmjerena. Potvrđuje to i 60 golova koliko su dosad u ligi postigli, ali jednako je zanimljiv podatak da loptu u svojim nogama drže tek 50 posto vremena. Njihova se igra bazira na jednostavnosti i okomitosti, brzom izbacivanju igrača u što povoljnije pozicije.
Kako bi takav, u osnovi vrlo riskantan, plan uopće mogao funkcionirati, potrebno je u momčadi imati barem jednog nevjerojatno kreativnog i dodavački preciznog pojedinca. Upravo je to Luis Alberto, koji od ove sezone više ne igra na mjestu ofenzivnog veznog ili čak drugog napadača u formaciji 3-5-1-1, nego se često spušta i na vlastitu polovicu kako bi pomogao u fazi prve i druge distribucije.
Njegovo je mjesto ono lijevog centralnog veznog u 3-5-2, ispred Lucasa Leive, a u ravnini sa Sergejem Milinkovićem-Savićem. I sam je Luis Alberto prepoznao koliko mu je nova uloga u momčadi pomogla da svoju igru podigne na novu razinu:
“Trener mi ove sezone daje više slobode i prostora, želi da budem više protagonist naše igre i zbog toga mi je i dodatno drago koliko dobro ide i momčadi i meni. Tek ove sezone igram na onoj najvišoj razini, više sudjelujem u svim elementima igre, osjećam se vrlo dobro jer sam preuzeo više odgovornosti. Nadam se da će se moja forma nastaviti, jer volio bih igrati za Španjolsku na predstojećem Euru.”
Protagonist Lazijeve igre vrlo je točan opis onoga što Španjolac znači za ovu momčad. Sudjeluje u svim kreativnim fazama igre, a potpuno je ključan u onoj kada je najvažnije, netom ispred protivničkog gola. U toj zoni pokazuje kreativnost i preciznost kao niti jedan igrač u Serie A te je upravo to ono što ga razlikuje u odnosu na konkurenciju.
Što dalje?
Kako je i sam izjavio, Luis Alberto ima ugovor koji traje još dvije godine pa bi ovo ljeto vjerojatno mogao potražiti neki veliki angažman, u klubu prve europske klase koji bi mu ponudio takav ugovor. S 27 godina na leđima spreman je u sljedećem razdoblju preuzeti na sebe takvu odgovornost. U protivnom, može ostati u Laziju te gotovo sigurno u Ligi prvaka s rimskim klubom.
Dosad je odigrao tek jednu utakmicu za španjolsku reprezentaciju, a bilo je to prije gotovo tri godine tijekom nebitnog prijateljskog susreta protiv Kostarike. Dobio je tada tek 19 minuta na terenu, ali već ga temeljem onoga što je dosad napravio u dresu nebesko-plavih izbornik Luis Enrique nikako ne bi smio zanemariti. Vjerojatno ni neće.
Što se Lazija tiče, momčad je već 21 ligašku utakmicu bez poraza, većih problema s ozljedama ključnih igrača nema, a u slučaju da redom Ciro Immobile, Sergej Milinković-Savić te dakako Luis Alberto nastave igrati na ovakvoj razini, nije nezamislivo da upravo oni prekinu Juventusov niz.
Imaju sve što im je potrebno; mladog i ingenioznog stratega na klupi koji je postavio odličan sustav, napadača koji će strpati i najmanju priliku te čovjeka koji na terenu osigurava najvišu kvalitetu u pogledu kreacije i distribucije.
Momčadi su osvajale prvenstva i kada su imale manje na raspolaganju.