SERIJAL o najstrijelcima SP-a nastavljamo
Salvatore Schillaci rođen je 1. prosinca 1964. godine u Palermu, a nogometnu karijeru započeo je u niželigašu Amat Palermu. 1982. godine Schillaci prelazi u Messinu, gdje ostaje do 1989. godine, odigravši ukupno 219 utakmica, dodavši 61 pogodak. Nakon šest godina u Messini, 1989. godine, godinu dana prije SP-a u Italiji, Schillaci prelazi u Juventus za koji igra tri godine i ukupno 90 utakmica, zabivši tek 26 golova. Neposredno nakon SP-a započinju njegovi problemi s ozljedama ap igra dosta promjenjivo. Juventus ga 1992. godine prodaje Interu, a nakon dvije godine u Milanu, seli u Jubilo Iwatu kao prvi Talijan u japanskom nogometu. U dresu japanskog kluba skupio je 78 nastupa, a zabio je sjajnih 56 golova.
U reprezentativnom dresu Schillaci je od 1990. - 1991. godine skupio tek 16 nastupa, a ukupno je zabio svega sedam golova. Šest od toga na svjetskom prvenstvu u svojoj zemlji. Da je netko prije SP-a u Italiji rekao kako će Toto biti prvi strijelac prvenstva, svi bi se grohotom nasmijali. Naime, prije SP-a Schillaci je imao tek jedan nastup za reprezentaciju, a tamo je pozvan samo zato jer je preselio iz Messine u Juventus. Danas, svjetsko prvenstvo 1990. talijanski nogometni navijači pamte kao "Notti Magiche di Toto Schillaci". Pogledajmo kako je sve to izgledalo...
Najslabije prvenstvo u povijesti
Četrnaesto izdanje svjetskog nogometnog prvenstva održano je od 8. lipnja do 8. srpnja 1990. godine u Italiji, uz Meksiko, drugoj zemlji u povijesti koja je dvaput organizirala ovo natjecanje. Ovo prvenstvo smatra se jednim od najslabijih i najnegledljivijih SP-a svih vremena, jer je u prosjeku palo samo 2.2 gola po utakmici, što je bilo poprilično manje no u prethodnim navratima. Usprkos tom podatku, SP u Italiji bilo je do tada najgledanije natjecanje ikad na malim ekranima, a ukupno 52 utakmice pogledalo je 27 milijuna različitih ljudi. Zbog defenzivne igre većine reprezentacija i zadržavanja igre, FIFA je četiri godine kasnije donijela pravilo, kako vratar ne smije uhvatiti u ruke loptu koju mu je dodao suigrač. Tri reprezentacije po prvi put su se kvalificirale na SP u Italiji, Kostarika, Irska i UAE, dok se SAD pojavio na natjecanju nakon punih 40 godina izostanka. Format natjecanja ostao je isti, međutim, pri ždrijebu su reprezentacije svrstane u četiri jakosne skupine.
Vicini otkrio spasitelja totta Schillacija
Domaćin Italija igrala je u skupini s Čehoslovačkom, Austrijom i SAD-om. U prvoj utakmici Talijani su igrali s Austrijom, a kako nikako nisu mogli do gola, izbornik Azeglio Vicini uveo je ne pretjerano poznatog Salvatorea Schilacija, koji je samo godinu ranije prešao iz Messine u Juventus. Već dvije minute nakon što je ušao, Schillaci je zabio i donio Italiji vrijednu pobjedu na otvaranju. U drugoj utakmici Italija je pobijedila SAD golom Gianninija u 11. minuti, a opet je Schillaci ušao u drugom poluvremenu, još mu naime Vicini nije vjerovao. U posljednjoj utakmici protiv Čehoslovačke Schillaci je igrao od prve minute, a već u devetoj minuti zabio je za vodstvo Azzura. Konačnih 2:0 u 78`postavio je Roberto Baggio. Italija se na koncu s maksimalnih šest bodova i bez primljenog pogotka plasirala u osminu finala Uz Italiju i Čehoslovačku ,dalje su se plasirali Kamerun, Rumunjska, Argentina, Brazil, Kostarika, Z. Njemačka, Jugoslavija, Kolumbija, Španjolska, Belgija, Urugvaj, Engleska, Irska i Nizozemska.
Argentinci u finale boljim izvođenjem jedanaesteraca
U osmini finala Italija je na Luigi Ferrarisu u Genovi dočekala Urugvaj, a Schillaci je naravno bio u početnoj jedanaestorki. Igrala se 65. minuti kada je Totto svojim trećim golom na prvenstvu doveo Italiju u vodstvo. Konačnih 2:0 postavio je Serena, a jedna nova zvijezda počela se rađati na apeninskom poluotoku. U četvrtfinalu Vicini već nije mogao zamisliti momčad bez Schillacija, a isti igrač opet je donio Azzurima pobjedu, pogotkom u 38. minuti protiv Irske. U ostalim utakmicama Argentina je prošla Jugoslaviju, Z. Njemačka Čehoslovačku, a Engleska najveće iznenađenje turnira, Kamerun čuvenog Rogera Mille. U polufinalu igrali su tako Italija - Argentina, te Njemačka - Engleska. Pred 60 tisuća gledatelja na Sao Paolu poveli su Talijani golom Schillacija, a izjednačili su Gaučosi preko Caniggie. Kako ni nakon produžetaka nije bilo pobjednika, izvodili su se penali. Promašili su Donadoni pa i Serena, a kako je Maradona zabio, Argentina se plasirala u finale, dok je Talijanima preostala borba za treće mjesto.
Schillaci Italiji donio treće mjesto, Njemačka prvak u najdosadnijem finalu u povijesti
U utakmici za treće mjesto Talijani su snage odmjerili s Engleskom. Na stadionu San Nicola u Bariju poveli su Azzuri golom Roberta Baggija. Izjednačio je David Platt deset minuta kasnije, a konačnih 2:1 u 86. minuti postavio je sada već ikona ove talijanske momčadi Totto Schillaci, svojim šestim pogotkom na prvenstvu. Dan kasnije na olimpijskom stadionu u Rimu, Z. Njemačka i Argentina odigrali su revanš od četiri godine ranije i vjerojatno jedno od najlošijih finala do tada. Zapadna Njemačka pobijedila je golom Andreasa Brehmea u 85. minuti iz kaznenog udarca, promoviravši Nijemce kao treću reprezentaciju na svijetu koja je uz Italiju i Brazil proslavila naslov prvaka globusa čak tri puta. Najbolji vratarom turnira proglašen je Argentinac Sergio Goycochea, a Salvatore Totto Schillaci osvojio je i zlatnu kopačku i zlatnu loptu, postavši tek treći igrač u povijesti nakon Marija Kempesa i Paola Rossija kojem je to pošlo za rukom.