OD SERGEJA NIKIFORENKA do izgradnje europskog giganta iz pepela, moje Cibalije - ovo je priča o Football Manager karijeri nepopravljivog CM/FM zaljubljenika koji je u tu svetu ovisnost utukao tonu vremena.
Svoj FM staž započeo sam početkom 2000. kao osnovnoškolac, u desetoj godini života, za vrijeme vladavine svemoćnih Nikiforenka i Tsigalka, a danas mi to ogromno iskustvo koristi u romantičnim karijerama za vlastiti gušt poput ove s klubom iz grada u kojem sam rođen.
U NOVO desetljeće smo ušli pobjednički kako i priliči najuspješnijem hrvatskom klubu. Cibalia je 2030. osmi put zaredom postala prvak Hrvatske, uz prednost od 39 bodova ispred Dinama te povijesni podvig proslavila uz mega hitove drugog najvećeg vinkovačkog sastava svih vremena - Colonije.
Titula je bila osigurana trećeg dana ožujka pa je u Vinkovcima uoči proljeća nastao veći kuršlus nego na Vinkovačkim jesenima u rujnu kad nastupaju Jole, Lidija Bačić i ona jedina i prava Colonija s Indirom (isprike predivnoj prezimenjakinji Ivani, teški sam old school).
To feštanje nam je postalo pravilo iz godine u godinu počevši od 2023., kad smo započeli dominaciju hrvatskim nogometom, a posljednji poraz u Hrvatskoj dogodio nam se prije četiri godine.
Nanizali smo 130 utakmica bez poraza u Lijepoj Našoj i time smo lupili snažan pečat u ropotarnicama povijesti.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
Ipak, nismo do kraja zadovoljni jer nam je Gorica otela bod u povijesnoj 2030. HNL sezoni koju smo okončali s 35 pobjeda i tim jednim remijem, zbog kojeg je u klubu nastala drama na nivou ispadanja u 3. HNL, uz 13 milijuna kuna dugovanja.
Petarda od kluba iz Bratislave, šestica od Marsonije i sedmica od Uniteda
Gorici je kazna stigla u zadnjem kolu, kad smo ih uz poraz poslali direktno u drugu ligu, a nekoliko godina ranije smo im uzeli sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, s kojim smo u suradnji složili strašnu ekipu hrvatskih skauta predvođenih Marijem Gavranovićem koji su se posebno specijalizirali za dva tržišta - afričko i južnoameričko.
Danas je 15. prosinac 2031. i jurimo prema desetom (uzastopnom) naslovu hrvatskog prvaka. Imamo i četiri kupa u kolekciji, tri izgubljena finala i dvije blamaže gore od Dinamove u Dugom Selu.
Da junački spomenemo, Marsonia, još jedan slavonski div, dvaput nas je izbacivao u prvom kolu kupa 3:0 pobjedama u slavnom i trofejima dekoriranom desetljeću. Imali smo i brojnih europskih blamaža - 2021. smo u debitantskim kvalifikacijama za Europa ligu igrali protiv Slovan Bratislave.
Nije nam bilo lako, neke šamarčine su bile baš krvave.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
U Slovačkoj smo pobijedili 3:1, da bismo kod kuće izgubili 5:1. Bili smo na europskom dnu, kvalitetom nešto iznad Gzire United, Dile Gori, Shelbournea i ostale egzotike.
Nismo imali ni milijun eura u blagajni, nismo imali ni tri igrača srednje europske klase. Ipak, mudrim dovođenjem otpadaka Hajduka, Dinama i Osijeka te uz neke posudbe složili smo momčad koja je uz (tek) 67 bodova uspjela osvojiti HNL te slavne 2023.
Kapnula je neka kinta, imali smo konačno za plaće. Prvi pravi ulov je bio iz Sirije, 18-godišnji Moataz Juneid stigao je kao slobodan igrač i oko njegovog potencijala nismo bili sigurni jer ga nije imao tko ni procijeniti preciznije - nakon pet sezona je prodan u Milan za 15 milijuna eura.
Kao prvaci dobili smo pristup svetoj Ligi prvaka i nakon prvih šest godina inicijacije s gigantima postali smo im gotovo ravnopravni, zahvaljujući bogatim UEFA-in nagradama.
Novcem smo naplaćivali gadna sramoćenja pa smo skinuli onaj Dinamov 1:7 poraz od Lyona 2011. Cibaliji su oba Manchestera, i plavi i crveni, uvaljali po sedam komada u Hrvatskoj.
Dalo se preživjeti za tih cca. 16 milijuna eura koliko bi se složilo u proračun nakon ulaska u Ligu prvaka.
Svejedno, nećemo se žaliti jer mi iz Cibalije živimo uspješnije, sretnije i bolje nego oni koji već godinama tuku osam tisuća eura (zamislite!) iz naslonjača na nekim programiranjima izraelskih videoigrica.
Moj Lukica iz Mozambika živi u Vinkovcima i zarađuje skoro milijun kuna tjedno
Novac smo iz godine u godinu, osim u presudnu infrastrukturu, ulagali u talente diljem svijeta - orijentirali smo se prvenstveno na Južnu Ameriku i Afriku jer bi talenti iz manjih klubova s tog područja pristajali doći u Vinkovce za Čunga Lungu.
Tako smo češljanjem Mozambika otkrili tamošnjeg Luku Modrića, nevjerojatno spretnog, talentiranog i inteligentnog 17-godišnjaka kojeg smo platili deset tisuća eura klubu za koji nisu čuli ni najzagriženiji fanovi kviza Nogometnih ikona i kladioničkih ponuda.
Za one željne znanja, klub se zove Maxaquene i kod njih je izrastao mali Eduardo Magaia, zbog kojeg je slavni Mo iz Sirije ubrzo morao pakirati kofere za Milano.
Moataze, prijatelju, oprosti nam i uživaj na špici Piazze. Morali smo te se odreći zbog našeg Lukice.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
Magaia, najbolji igrač Cibalije i HNL-a u povijesti, bez ikakve je dileme najbogatiji tip u Slavoniji jer ga plaćamo 93 tisuće eura tjedno i unatoč nevjerojatno bogatim ponudama najjačih europskih klubova, on ne želi nigdje otići jer imamo fantastičnog kapetana koji održava koheziju u hijerarhiji.
Kad kapetan govori, i veliki Eduardo Magaia gleda u pod. Taj Magaia zarađuje triput više od ostalih prvotimaca.
Kapetan i apsolutna faca je Ronaldo, treći najbolji Ronaldo u povijesti poslije imenjaka Luisa Nazaria i Cristiana. Zovemo ga vinkovački R9 i lošija je kopija plavokose napasti s Bosuta, Ivana Bošnjaka.
Ivan Bošnjak pa - vinkovački Ronaldo
Cibalia, dakle, ima Ronalda Garciju iz Perua kojeg je platila 2,8 milijuna eura Alianza Limi. Bio je to rizik, šef skauta morao je gledati neke utakmice u Peruu, u reportima je pisalo da je riječ o nevjerojatnom talentu koji bi u HNL-u bio ono što je nekad bio Eduardo da Silva - u prijevodu 30 i više golova po sezoni. No bilo je i riječi da nije baš zainteresiran da igra u Cibaliji.
Nakon desetine izjava po medijima i bombardiranja njegovog Instagrama linkovima Colonije, Garciji se svidio zov Vinkovaca i eto njega nakon godinu dana.
Bez razmišljanja smo iskeširali traženo (naša jedina tri milijuna budžeta), uz obećanje da ćemo Peruancima dati 40 posto od idućeg transfera Garcije.
Jasno, Peruanci su nasjeli, perverzno bogata i proračunata Cibalia nikad neće prodati svoju ikonu i kapetana. Igrat će dok god bude mogao trčati, a čim se odluči povući, u Novom Selu ćemo okupiti staru Coloniju i prirediti dernek veći od koncerta Rolling Stonesa.
Danas, deset dana uoči Božića 2031., Ronaldo je najbolji strijelac kluba u povijesti, kapetan i jedan od najboljih finišera u Europi.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
Nikako ne želi otići iz Vinkovaca, iako će se uskoro za poziciju boriti s brojnim talentima koje će izbacivati naša škola Mravunac-Fegeli, u koju smo uložili 30 milijuna eura UEFA-ina novca. Tako smo uz bok Ajaxu, Portu, Dinamu, Benfici i Barceloni, klubovima poznatim po proizvodnji nevjerojatno talentiranih igrača.
Očekujemo uskoro nove Ivane Bošnjake i Maroslavce, novog Mladena Bartolovića i Marija Lučića.
Dječji vrtić s legijom stranaca
Podizanje infrastrukture na svjetski nivo je završni korak izgradnje europskog giganta Cibalije jer nam roster igrača čine uglavnom talentirani stranci koje smo upecali sjajnim skautingom za sitni novac.
Prosjek godina igračkog kadra nam je uglavnom 22,5 i najstariji igrač ima jedva 26 godina. Čim netko uđe u 29., počinjemo mu tražiti 12 godina mlađu zamjenu koja će dvije godine uz iskusnijeg kolegu stasati.
Kad se talentirani klinac razvije u poštenog Vinkovčanina i fana Colonije, starijeg kolegu puštamo da dodatno osigura egzistenciju u nekoj jačoj ligi. Ovdje ćemo vjerojatno napraviti dvije iznimke - Magaia i Garcia ostat će u klubu do kraja karijere.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
Dakako, svjesni smo važne problematike. Potrebno je daleko više domaćeg štiha i naša struka na čelu sa šefom Akademije Krešimirom Gojunom je zasukala rukave pa smo prije tri godine dobili vinkovačkog Roberta Kovača.
Mladi David Datković sa 17 godina je već debitirao za Hrvatsku pod vodstvom Damira Burića, Hrvatsku koja je na Mundijalu 2026. bila treća. Danas je ključan stoper najmoćnijeg hrvatskog kluba i prema izvještajima trenera, jedan od najtalentiranijih europskih stopera.
Samim time, David je naša ikona u najavi. Kapetan - čisto sumnjamo. Ključan atribut mu tu prilično šteka.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
Trenutačno imamo 102 milijuna eura u blagajni jer ne divljamo kupovanjem po tržištu. Klubu se otvaraju brojne prilike za dovođenje pomalo izraubanih zvijezda Cityja, PSG-a ili Reala, postoje i financijska sredstva za njih, no to nije naša politika.
Zauvijek smo odani vrhunskom skautingu, uskoro i svojoj proizvodnji i ne plaćamo pojedinca više od 15 milijuna eura.
Moja Cibalia od milijardu kuna je europski beskućnik
Da bi moja Cibalia platila nekog igrača toliko novca, taj uistinu mora biti potencijal svjetske klase nakon niza skautskih reporta i različitih procjena.
Uz kvalitetan rad vlastite škole do 2040. će se isprofilirati niz domaćih igrača koji, nažalost, nisu zaslužili novi stadion.
Tipično hrvatski, zapinje na prvom koraku s birokracijom pa je najlakše odustati, iako imamo svoje Ultrase, navijače koje na Rudeš i Lokomotivu ne treba zvati besplatnim ulaznicama u dnevnim tiskovinama.
Ambiciozna uprava smatra da moderan stadion koji bi uvijek bio kvalitetno ispunjen (klub ima 5457 pretplatnika) klubu nije potreban pa HNL utakmice i dalje igramo na trošnom vinkovačkom stadionu, gdje smo prije 13 godina vodili bitke protiv Dinamove, Hajdukove i Osijekove druge momčadi u drugoj ligi.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
Danas njihove gazde dobivamo po 5-8 razlike, kako u Vinkovcima, tako i u Zagrebu, Splitu i Osijeku, međutim, novi stadion je izgrađen samo u mašti.
Da stvar bude gora, europske utakmice igramo u obližnjem Bijelom Brdu, na stadionu drugoligaša BSK-a. Eto, i oni imaju bolji stadion od nas beskućnika.
Manchester Cityju, najjačem klubu na svijetu u kojem igra neki opasan 32-godišnjak iz Francuske, Kylian Mbappé, i dalje ne možemo previše nauditi u nokaut fazama. Oni su danas naši glavni rivali, a o Hajduku, Dinamu i Osijeku koji je danas drugoligaš u Vinkovcima već godinama nitko ne razmišlja ozbiljno.
Zanima nas samo kako se približiti prokletom Cityju.
Nekoliko puta smo ih pobijedili u Bijelom Brdu, ali na Etihadu nemamo šansi. Zato smo izbacivali Liverpool na Anfieldu u Europa ligi, Inter na Meazzi te Bayern u Münchenu.
Dva europska trofeja imamo - Europa ligu i europski Superkup.
(uvećajte fotografiju desnim klikom -> "otvori sliku u novom prozoru" / "open image in new tab")
Nažalost, od Lige prvaka smo još prilično udaljeni i maksimum nam je bilo polufinale 2029. godine, kada smo nesretno ispali od tadašnjeg europskog prvaka Chelseaja.
Ždrijeb nam je uglavnom najveći neprijatelj pa dok drugi izvuku Köln u osmini finala Lige prvaka, mi moramo igrati skupinu sa PSG-om, Interom i Bayernom gotovo svake godine.
No odustajanja nema, imamo pred sobom novo desetljeće za osvajanje "klempavog" trofeja. Momci su orni i mladi, za svoje godine preiskusni i uz malo sreće... Tko zna, Cibalia - europski prvak u tvrdoj 4-4-2 formaciji koja se za europske potrebe pretvara u 4-1-4-1 kroz koju ne može proći ni igla.
Oh, ne. Greška. Može proći samo onaj 32-godišnji luđak Mbappe.
Cibalia, potencijalni europski vladar sa stadionom iz 1966. u 2036. godini. Na kojem će, pogađate, svirati Svijet voli pobjednike u live izvedbi.
Znate već koga.