LEGENDARNI nogometni boem i idol Torcide Artem Milevski je objavio da je završio karijeru u 36. godini.
"Cijeli život je ispred mene. Hvala svima na podršci. Sve vas volim i vidimo se uskoro”, napisao je Milevski na svom Instagramu.
Milevski je u ljeto 2014. stigao na Poljud kao slobodan igrač te se u Hajduku zadržao godinu dana, odigravši 27 utakmica uz tri postignuta gola. Za RNK Split je, pak, upisao jedan nastup u HNL-u, protiv Intera iz Zaprešića…
Ukrajinac je najbolji nogomet igrao u Dinamu iz Kijeva, a u karijeri je igrao još za Gaziantepspor, Tosno, Dinamo Brest, Concordiju i Kisvárdu. Posljednji klub bio mu je ukrajinski Minaj.
Bio je dio ukrajinske reprezentacije na Europskim prvenstvima 2012. i 2016. godine.
Milevski je kao klinac puno obećavao, pred njim je bila velika karijera, no nažalost ona nikada nije realizirana do kraja. Razlog je neuredan i nesportski način života, a tražeći neke podatke o njegovoj karijeri uoči dolaska u Hajduk u srpnju 2014. naišli smo na zanimljiv članak u kojem je njegovo ime na popisu najvećih alkoholičara u povijesti nogometne igre.
Genij, boem i junak Torcide
Zločesti dečko ukrajinskog nogometa, koji je prije sedam godina posrnulu karijeru pokušao oživjeti u Hajduku, a kasnije i u Splitu, nažalost neuspješno, priznao je kako je od svega što je u životu zaradio ostao na samo milijun eura.
"U Dinamu sam zarađivao dva milijuna eura po sezoni, a od svega toga ostao mi je samo jedan milijun. Sve ostalo sam spiskao", priznao je Milevski te je dodao:
"Na četiri automobila sam potrošio pola milijuna, a nijedan od njih više nije na životu. Ne žalim ni za čim što sam napravio u životu, mada mi je karijera ipak mogla biti i malo bolja."
U prošlom desetljeću jedan od najboljih ukrajinskih nogometaša, Milevski je posljednjih godina teren sve češće mijenjao šankom, a loptu bocom, ali bez obzira na takvu reputaciju (ili možda baš zbog nje), kada je potpisao za Hajduk, među navijačima Bilih dočekan je poput Mesije. "Arteme, povedi nas" klicali su hajdukovci, iako ih je on mogao voditi jedino u provode, a ne u pobjede, jer legendarne su postale priče i urbane legende o Artemovim noćnim tulumima po splitskim birtijama i kafićima.