NA stadionu vrijednom 875 milijuna eura Hrvatska je prije 11 godina ostvarila jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti.
Pala je Engleska 3:2 u hramu nogometa, mitskom Wembleyju. Bile su to kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2008. u Austriji i Švicarskoj, bila je to seksi i neponovljiva Hrvatska Slavena Bilića i bila je to, naposljetku, Engleska pod vodstvom Stevea McClarena, kasnije od uvijek otrovnih otočkih medija prozvanog - Wally with the brolly.
Sve je počelo bombom Kranjčara
U slobodnom prijevodu, McClaren je ispao osoba smanjenih intelektualnih kapaciteta s kišobranom. Tog 21. studenog 2007. Hrvatska je ostavila Englesku doma i za njih je to jedan od najgorih trenutaka ikad.
Sama utakmica proglašena je najgorim trenutkom u povijesti stadiona, a pored poraza, najgorom pogreškom u povijesti Wembleyja proglašena je reakcija golmana Scotta Carsona kojeg je iz daljine probio Niko Kranjčar čime je počela njihova agonija.
Za Hrvatsku je sve počelo savršeno. Već u osmoj minuti Kranjčar je opalio gotovo iz svlačionice i doveo Hrvatsku u vodstvo, da bi Engleze na kišom okupanom Wembleyju posve šokirao Ivica Olić šest minuta kasnije.
Bahino oduševljenje Hrvatskom
Bilić boysi bili su jedina momčad na terenu, no kako to već biva, došlo je do opuštanja, pa je domaćin golovima Lamparda u 56. te Croucha u 65. došao na 2:2.
I kad su navalili po potpuni preokret, pojavio se Mladen Petrić i bombom probio opet nemoćnog Carsona.
Koliko je ta pobjeda odjeknula, najbolje opisuju komentari legendarnog BiH komentatora Sabahudina Bahe Topalbećirevića koji je pobjedu slavio kao da je riječ o njegovoj reprezentaciji.
Hrvatske reprezentativce u pisanju povijesti pratilo je oko šest tisuća navijača, a svjedočili smo i ludom slavlju Slavena Bilića koji se u jednom trenutku poskliznuo i izgubio ravnotežu.
"Naša pobjeda je posve zaslužena, dominirali smo 90 minuta i suparnik je bio nemoćan. Igrači se u svlačionici pobjedi raduju kao mala djeca. Bili smo hladne glave, svjesni svoje kvalitete, u svakom trenutku smo znali što treba činiti", rekao je tadašnji izbornik.
Skupo su nam naplatili tih 3:2
Tradicionalna engleska bahatost udarila je u zid jer su nas danima uoči utakmice uzimali zdravo za gotovo. Hrvatska je na Euro gurnula Rusiju, a obje reprezentacije imale su sjajan turnir, dok su Englezi ogorčeno morali pratiti to natjecanje, prvo veliko na kojem nisu sudjelovali od 1994.
Rusi su stigli do polufinala, a Hrvatska, to nećemo nikad zaboraviti, doživjela sportsku tragediju protiv Turske u četvrtfinalu.
Istina, vratili su nam Englezi dvije godine kasnije s onih 5:1 na Wembleyju, no ništa se ne može usporediti s Moskvom i preokretom Hrvatske 2:1. U tom fiktivnom prepucavanju "tko je jači", ipak bismo mi bili pobjednici. Takvog je stava i izbornik Zlatko Dalić koji je uoči utakmice Lige nacija rekao:
"Mi smo sportski rivali, pobijedili smo ih u polufinalu i sigurno će im to biti motivacija. Ipak, ne mogu nam vratiti, to je bilo Svjetsko prvenstvo, a ovo je Liga nacija."
Sad bi slatko bilo ponoviti Wembley priču prije 11 godina i ponovno Englezima ugasiti snove. Makar i u toj Ligi nacija koju mnogi osporavaju i smatraju nebitnim natjecanjem. Kad se igra na Wembleyju, to je praznik nogometa.
21. 11. 2007, Wembley, London, Engleska, 88.091 gledatelj
ENGLESKA - HRVATSKA 2:3 (0:2)
0:1 Kranjčar (8'), 0:2 Olić (14'), 1:2 (Lampard 56' - 11 m), 2:2 Crouch (65') 2:3 Petrić (77')
ENGLESKA: Carson, Richards, Lescott, Campbell, Bridge; Barry, Lampard, Gerrard, Wright-Phillips, Joe Cole, Crouch
Još su igrali: Defoe, Beckham, Bent
HRVATSKA: Pletikosa; Ćorluka, Robert Kovač, Šimić, Šimunić; Srna, Niko Kovač, Modrić, Kranjčar; Olić, Eduardo
Još su igrali: Petrić, Pranjić, Rakitić