DAKLE , profesionalci iz dvije najjače lige na svijetu - Premiership i Primera - s pokojim igračem iz najboljih talijanskih i francuskih timova vode glavnu riječ u ove četiri najbolje nogometne reprezentacije svijeta.
To je dokaz da je nogomet potpuno profesionaliziran i da samo najbolji zaista uspijevaju i idu dalje. Podsjećam još jednom na analizu Vuka Vukovića o natjecateljima finala Lige prvaka koji su osvajali Svjetska prvenstva sa svojim nacionalnim reprezentacijama. Do sada.
To je jako dobra vijest za Hrvatsku, koja danas u svojoj selekciji ima najviše takvih igrača. Baš svi momci koji nastupaju za Hrvatsku pored toga što vole svoju domovinu imaju i taj kolektivni duh, koji se ne da pokoriti do zadnjeg zvižduka, ali su ujedno i profesionalci. Oni znaju kako se dobivaju utakmice.
Oni su odigrali najtežu utakmicu dosadašnjeg prvenstva, onu protiv Rusa. Nitko nije bio više motiviran od Rusa - domaćim terenom, publikom, vjerojatno i velikim obećanim nagradama. Igrali su gotovo košarkaški presing 60-70 minuta. Ali je pobijedilo znanje, žilavost, ''resilience'' hrvatskog tima, kako ga nazvah, a engleski mediji uzeše to kao reper.
Jučerašnja utakmica Francuske i Belgije ni po čemu nije bila interesantna. Pobijedio je tim koji je imao malo više sreće, znanja u jednom ključnom momentu i, možda, trčanja.
Hrvatska u utakmicu s mladim engleskim timom ulazi u uvjetima u kojima je njen manjak upravo mladost engleskih igrača i 30 minuta više igre na ovom prvenstvu. Ali baš zato što su iskusni neutraliziraju tu kvalitetu engleske mladosti.
I baš zato što su profesionalci, koji se jako muče za svoj kruh i maslac (svaki profesionalni sport danas je gladijatorski, ne varajmo se), tih 30 minuta više koje su odigrali bit će samo još jači trening. Dakle, ako bude još malo sreće, jer ona je ponekad odlučujući faktor, Hrvatska će pobijediti Englesku i ući u finale.
Ako se to dogodi - pa čak i ako se ne desi jer i ovo je već sjajno - nogomet u Hrvatskoj treba postati nacionalnim industrijskim programom, upravo kako su neke mnogoljudnije i mnogo razvijenije zemlje to napravile prije nas.
Ako za to uopće ima sluha kod jedne političke kaste koja nažalost još uvijek mentalno nije izašla iz jednog kolektivizma, a prijeti ući u drugi. O tome koliko je nogomet bitna stvar govori i razmišljanje mojih poznanika i prijatelja iz Engleske, koji priželjkuju pobjedu i titulu engleskog tima kao dokaz da je Brexit bio ispravan te da Engleska bez Europe - itekako - može.
Da, nogomet je politika par excellance. Zato se hrvatski profesionalci već večeras - paradoksalno je, ali jako istinito - bore za bolju, profesionalniju, kapitalističkiju, bogatiju, meritorniju Hrvatsku. I ja im želim da još jednom pobijede. Idemo dalje!