29. svibnja 1985. nogometni svijet doživio je jedan od svojih najmračnijih trenutaka. Na stadionu Heysel u Bruxellesu, prije samog početka finala Kupa europskih prvaka između talijanskog Juventusa i engleskog Liverpoola, dogodila se tragedija koja je zauvijek promijenila lice europskog nogometa.
Obje momčadi stigle su do finala kao nacionalni i europski velikani. Liverpool je bio aktualni engleski prvak i branitelj naslova europskog prvaka, dok je Juventus bio najbolji talijanski klub i pobjednik Kupa pobjednika kupova.
Očekivanja su bila golema, a interes navijača iz cijele Europe ogroman. Više od 58.000 gledatelja okupilo se na stadionu Heysel, od čega je svaka momčad imala po oko 25.000 navijača, dok je ostatak bio smješten u tzv. neutralnu zonu.
Međutim, izbor stadiona pokazao se kobnim. Heysel je bio star više od 50 godina, zapušten i neodržavan, s brojnim sigurnosnim propustima. Iako su čelnici obaju klubova upozoravali UEFA-u na loše stanje stadiona i tražili premještanje finala, njihovi apeli nisu urodili plodom.
Već satima prije utakmice osjećala se napetost.
Naime, 364 dana prije tragedije na Heyselu, Liverpool je igrao finale Kupa europskih prvaka protiv AS Rome na rimskom Stadio Olimpicu, 30. svibnja 1984. godine.
Bila je to izuzetno napeta i dramatična utakmica jer je Roma igrala na svom stadionu, pred domaćom publikom, a Liverpool je bio suočen s neprijateljskom atmosferom i velikim pritiskom talijanskih navijača. Utakmica je završila neodlučeno 1:1 nakon produžetaka, a Liverpool je na kraju slavio izvođenjem jedanaesteraca rezultatom 4:2, osvojivši tako svoj četvrti naslov europskog prvaka.
Noć nakon utakmice u Rimu dodatno je pojačala neprijateljstvo prema talijanskim navijačima i stvorila osjećaj nepravde i želje za osvetom. Glasine o mogućoj osveti Liverpoolovih navijača kružile su mjesecima, a atmosfera u Bruxellesu, gdje se igralo novo finale između Liverpoola i Juventusa, bila je na rubu ozbiljne eskalacije.
Tako su uoči finala na Heyselu tenzije bile izuzetno visoke. Navijači obaju klubova nosili su sa sobom teret prošlih sukoba, a sjećanja na Rim 1984. godine i sve što se tada dogodilo ostavila su dubok trag na ponašanje i raspoloženje engleskih navijača. Taj naboj, zajedno s lošom organizacijom i neadekvatnim mjerama sigurnosti, stvorio je uvjete za tragediju koja će uslijediti.
Na dan utakmice navijači su se okupljali po gradu, a alkohol i provokacije dodatno su raspirivali tenzije. Organizatori su odlučili neutralnu zonu (sektor Z) smjestiti između dvije navijačke skupine, no većinu ulaznica za taj sektor kupili su upravo Juventusovi navijači, mahom iz belgijske talijanske zajednice.
Oko sat vremena prije početka utakmice verbalni i fizički sukobi eskalirali su u sektorima X i Z, gdje su Liverpoolovi navijači probili slabu ogradu i nasrnuli prema neutralnoj zoni ispunjenoj Juventusovim navijačima. U panici, stotine ljudi pokušale su pobjeći, ali su naišli na betonski zid koji ih je spriječio u bijegu.
Pod pritiskom mase zid je popustio i srušio se, a mnogi su bili zgnječeni ili pregaženi u stampedu.
Posljedice su bile katastrofalne: poginulo je 39 ljudi, od čega 32 Talijana, četiri Belgijca, dva Francuza i jedan Sjevernoirac, dok je oko 600 osoba ozlijeđeno. Među žrtvama su bila i djeca, žene i neutralni promatrači.
Unatoč molbama Juventusa da se utakmica otkaže, UEFA i belgijske vlasti odlučile su da se finale odigra, bojeći se još većih nereda i kaosa.
Igrači su izašli na teren vidno potreseni, a utakmica je završila pobjedom Juventusa 1:0, golom Michela Platinija iz penala.
No, slavlje nije bilo moguće - nogomet je toga dana bio najsporednija stvar na svijetu, u potpunosti obavijena sjenom tragedije.
Odgovornost za katastrofu podijeljena je između engleskih huligana, loše organizacije, neadekvatne policije i katastrofalnog stanja stadiona.
UEFA je odmah nakon tragedije donijela povijesnu odluku: svi engleski klubovi izbačeni su iz europskih natjecanja na neodređeno vrijeme, što je kasnije definirano na pet godina, dok je Liverpoolu kazna produljena na šest godina (kasnije smanjena na jednu).
Sud u Belgiji proglasio je 14 Liverpoolovih navijača krivima za ubojstvo iz nehaja i osudio ih na tri godine zatvora, od čega su odslužili oko godinu dana. Kazne su dobili i neki belgijski policijski i nogometni dužnosnici zbog propusta u organizaciji i sigurnosti.
Heysel je označio prekretnicu u europskom i engleskom nogometu. Uslijedila je modernizacija stadiona, stroža pravila o sigurnosti, razdvajanje navijača i zabrana alkohola na tribinama. Tragedija je, uz kasniju katastrofu na Hillsboroughu, dovela do reformi koje su europske stadione učinile sigurnijima, a huliganizam postupno istisnula s nogometnih terena.
>> Na današnji dan 97 navijača Liverpoola otišlo je na utakmicu. Nikad se nisu vratili
Danas, desetljećima kasnije, Heysel ostaje simbol opasnosti huliganizma, loše organizacije i nebrige za sigurnost gledatelja. Obitelji žrtava i preživjeli i dalje nose rane tog dana, a oba kluba - Juventus i Liverpool - redovito odaju počast poginulima, podsjećajući da nogomet nikada ne smije biti važniji od ljudskih života.