OGROMNA gužva nastala je već na aerodromu, a središnji doček bio je organiziran na Trgu Francuske Republike u Zagrebu. Na današnji dan 1998. godine hrvatska nogometna reprezentacija vratila se kući sa Svjetskog prvenstva na kojem je osvojila brončanu medalju i ostvarila tada najveći uspjeh u svojoj mladoj povijesti.
Hrvatska, tada pod vodstvom legendarnog Miroslava Ćire Blaževića, prvi put je zaigrala na svjetskim prvenstvima i odmah ostvarila uspjeh kojem se nijedna generacija nije uspjela približiti sve do one srebrne sa Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018.
Hrvatska je prošla skupinu kao drugoplasirana momčad grupe pobjedama protiv Jamajke (3:1) i Japana (1:0) te porazom od Argentine (0:1). Uslijedili su slavlje protiv Rumunjske u osmini finala (1:0) i uvjerljiva pobjeda protiv Njemačke u četvrtfinalu (3:0), u susretu koji su mnogi gledali kao osvetu za Euro 1996. i ispadanje uz 1:2 te zamjerke sucu koji je utakmicu vodio, Šveđaninu Leifu Sundellu.
Bajka je bila nakratko zaustavljena u utakmici za finale u kojoj je Hrvatska imala vodstvo protiv Francuske, nakon čega je Lillian Thuram postigao dva gola i odveo domaćina u utakmicu za titulu. Francuska će koji dan kasnije tu titulu i osvojiti, a Thuramu će ta dva gola ostati i jedina koja je ikad postigao za nacionalnu momčad u 142 nastupa za nju.
Dan prije no što će Francuska pobijediti Brazil 3:0 na Stade de Franceu, Hrvatska je u utakmici za broncu svladala Nizozemsku 2:1 golovima Roberta Prosinečkog i Davora Šukera i stigla do rezultata za koji će neki, s obzirom na kontekst, značaj i povijesni moment, nakon srebra u Rusiji 2018. i još jedne svjetske bronce iz Katara 2022., čak i danas reći da je najveći hrvatski sportski uspjeh.
Tih dana to je nesumnjivo bio, a takvo je bilo i slavlje. Davor Šuker je sa šest golova nadmašio velikane poput Ronalda, Gabriela Batistute, Christiana Vierija... i uzeo Zlatnu kopačku, a dan kasnije pojavio se s Prosinečkim, Zvonimirom Bobanom, Draženom Ladićem, Aljošom Asanovićem, Igorom Štimcem... u Zagrebu na ludom dočeku.
Slaven Bilić mahao je hrvatskom zastavom pred mnoštvom koje se uspinjalo i na drveće kako bi pronašlo svoje mjesto u proslavi i imalo dobar pogled na nju, Doris Dragović otpjevala je Sedam mora, sedam gora, Severina svoju Djevojku sa sela, nogometaši su joj se priključili, Igor Štimac preuzeo mikrofon s Mare i Kate, koju je otpjevao sa Zvonkom Bohemom, a iz zvučnika se orio hit Baruna Neka pati koga smeta.
Hrvatski sport slavio je brojne uspjehe i nakon tog dana, ali ovaj ostaje jedan od najpamtljivijih.