Cro Cop se emotivnom objavom oprostio od čovjeka koji mu je obilježio život

LEGENDARNI hrvatski MMA borac, Mirko Cro Cop Filipović, objavio je na Facebooku emotivnu posvetu čovjeku za kojeg navodi da mu je obilježio djetinjstvo. Prenosimo je u cijelosti.

"Drago Prkačin. Prošli tjedan sam ispratio na vječni počinak legendu koju sam poznavao doslovno od dana kada sam se rodio i koji je na svoj način obilježio moje djetinjstvo. Ja se rodio, trebamo mama i ja kući, a tata slomio par dana ranije nekoliko rebara i leži nepokretan. I dolazi Drago sa suprugom Cicom, mama veli da je tad dobila najljepši buket cvijeća u životu i vozi nas iz Vinkovaca kući u Privlaku.

Riječ legenda se danas poteže za sve i svašta, ali Drago je bio upravo to. Vozio prvog Porschea u našem kraju (a vjerujem i šire), prvo 924, a onda 911. S Audijem 100 je došao po mene u bolnicu 1974. U selu tad aute imali veterinar i to fiću, moj stari Fiata 126 i Dragan (kako sam ga ja zvao) Audi 100.

Preko debele veze se zaposlio na INA-i i to na onoj na Kunjevcima (između Županje i Vinkovaca, jedina benzinska) i počeo zarađivati nenormalnu lovu u ono vrijeme. Plaće su tad bile 300-500 maraka. On je znao u smjeni uzeti po 4-5 tisuća. Ne svaki put, ali bar 2 puta tjedno u prosjeku.

Priča o tome je bilo milijun, i jednom on išao sa mnom na pripreme pa mi je pričao detaljno o tome. Ljudi pričali da je vodu sipao u onaj rezervoar iz kojeg se istače gorivo. "Ma kakva voda", veli on. Tad kad vozač cisterne mazne goriva pa mu ostane višak u cisterni, a mora ga se riješiti prije novog ukrcaja goriva, on dođe kod Drage na benzinsku.

Sad radi lakšeg računanja, da je litra goriva 10 kuna, Dragi proda za 3 kune litru. I iskrca 3, 4, 5, 6 tisuća litara na benzinsku. Nikom sumnjivo, i svima super. I Drago proda tih 5000 litara, razlika mu je 7 kuna i stavi u džep 35.000 kuna u smjeni.

Pričao mi, jedne nedjelje ujutro došao u smjenu, polupijan, cijelu noć bio vani u provodu i gleda ga ovaj kolega što je radio noćnu. I veli mu Drago: "Nisi dobar, idi kući spavaj." I izvadi i da mu 500 maraka. Jer mu je Drago prepustio smjenu. Nije znao što će s novcem. Auti mu bili strast, pa 1974. kad je bio prestiž imati bicikl, on je vozio Audija. Kasnije Porschee.

I taman se uigrao, živi kao grof i mora u vojsku, 2 puta je uspio odgoditi, treći put ne može. I kako sad otići na godinu dana ili 15 mjeseci, sad nisam siguran koliko se 70-ih gulilo. Propade posao, ispadne iz sheme. I on sazna da je Grle iz našeg sela (mislim da je godinu dana stariji od Drage bio) dobio trajnu odgodu radi čira na želucu.

Ali nije onda bilo na 'majke mi'. Već je Grle išao na VMA u Beograd i radili mu endoskopiju. I Drago nagovori Grleta, i masno ga plati, i to mu je Drago veliku lovu dao da ode umjesto njega na pregled opet. Grle je umirao od straha, ako ih skuže, fasovat će gadno obojica. I on ipak pristane. I Grle se ošiša kao Drago na slikama na dokumentima. I otišao kao Drago Prkačin. I sve prošlo u redu, i Drago dobije trajnu odgodu.

Sjećam se kad me 80-ih kao klinca znao provozati u Porscheu, koliko me puta kao dječaka znao staviti u auto i odvesti na ćevape u Vinkovce. Uvijek galantan i iznimno duhovit. 80-ih je otvorio kafić Škorpion u Vinkovcima. To je bila tvornica novca. Vikendom ljeti je znalo biti par stotina ljudi ispred lokala. Ljudi iz Vinkovaca se sjećaju toga. Za vikend je prodavao po 30 boca viskija.

To zvuči nevjerojatno i teško je povjerovati u to, ali tako je bilo. Dobivao je uoči rata ogromne novce da proda lokal, i nije htio. Počeo rat i nema više Škorpiona. Poslije ga je prodao za neku smiješnu cijenu u usporedbi s onim što su mu nudili par godina ranije. K

ad god vidim 911 na cesti, sjetim se Drage i urnebesnog događaja na ulazu u Vinkovce negdje u ljeto '93. ili '94. Zaustavlja ga policija. "Dobar dan!" "Dobar dan!" "Dokumente molim." Drago ih da. Ovaj pregleda i veli: "Gospodine Prkačin, niste vezani." Veli mu Drago: "Ja tebi nešto moram reći." "Što to?" pita ovaj. Veli mu Drago: "Ti bi kao policajac morao znati da ovaj auto kad se zaustavi automatski mu se pojas otkopča i vrati na mjesto."

Gleda ga ovaj i veli: "A jel' bi ja to mogao vidjeti?" A veli njemu Drago: "Kupi si Porschea pa gledaj." I zgrabi mu dokumente iz ruke i ode. Tome smo se milijun puta smijali. Pa kad sam ga vodio u Japan, taman se smjestili po sobama, ja se istuširao i legao, kad zvoni telefon u sobi. "Mimi (samo me on tako zvao), što je ovo, pa nema struje u sobi?" "Kako nema struje?!" "Pa lijepo nema, evo Stipa (frend koji je išao s njim) i ja našli lampu uz krevet i jedan drugom smo svjetlili da se otuširamo."

Rekoh: "Jeste li stavili karticu od sobe u onaj plastični otvor kraj vrata?" "Ma kakvi", veli. "Što bi karticu stavljali?" Pa sam morao do njih da im objasnim da nije nestalo struje. Uglavnom, mogao bih o njemu knjigu napisati koliko smo samo zajedničkih doživljaja imali, od Privlake, do putovanja i borbi na koje je išao sa mnom. Ali život je takav, nepredvidiv i prolazan. Falit će mi moj Drago, naša kartanja i gluposti... Ali jedno znam, da ga nikada neću zaboraviti!", napisao je Cro Cop.