OLIVER KAHN rođen je 15. lipnja 1969. godine. Bio je njemački nogometni vratar koji se smatra jednim od najboljih u povijesti nogometa. Najveći dio svoje karijere proveo je u Bayernu iz Münchena, gdje je postao simbol kluba i kapetan momčadi, poznat po svojoj karizmi, strastvenom stilu igre, nevjerojatnim refleksima i ljutitom licu dok se derao na protivnike i suigrače.
Kahn je profesionalnu karijeru započeo u Karlsruher SC-u, klubu u kojem je prošao omladinski pogon. Godine 1994. prešao je u Bayern, s kojim je osvojio osam naslova njemačkog prvaka i šest nacionalnih kupova. Vrhunac klupske karijere doživio je 2001. godine kada je Bayern osvojio Ligu prvaka, a Kahn je briljirao obranama u raspucavanju jedanaesteraca u finalu protiv Valencije. Te iste godine proglašen je UEFA-inim klupskim igračem godine.
Za njemačku reprezentaciju debitirao je 1995., a vrhunac reprezentativne karijere dosegnuo je na Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Kao kapetan vodio je Njemačku do finala, gdje su poraženi od Brazila. Iako je napravio pogrešku kod prvog gola u finalu, Kahn je bio najbolji pojedinac turnira i kao prvi vratar u povijesti osvojio je Zlatnu loptu za najboljeg igrača prvenstva.
Završio je igračku karijeru 2008. godine nakon gotovo 650 nastupa za Bayern. Nakon povlačenja posvetio se poslovnoj i medijskoj karijeri. Bio je televizijski analitičar, a kasnije je postao i član uprave te predsjednik izvršnog odbora Bayerna. Klub je napustio 2023. nakon promjena u vodstvu.
Kroz karijeru je bio poznat po nepopustljivom karakteru i čuvenim izjavama, a njegov nadimak "Titan" odražava njegovu dominaciju među vratnicama. Jedna od Kahnovih najslavnijih rečenica ostala je "Weiter, immer weiter!" – "Dalje, uvijek dalje!" Izgovorio ju je odmah nakon bolnog poraza Bayerna u finalu Lige prvaka 1999. godine protiv Manchester Uniteda. Iako je bio shrvan ishodom, Kahn je u toj izjavi pokazao mentalnu snagu i filozofiju koja ga je pratila kroz cijelu karijeru – ideju da se nakon svakog poraza mora ustati i krenuti dalje bez oklijevanja. Taj citat u Njemačkoj danas ima gotovo legendarni status.