PORED superiorne Barce, Manchester je podsjećao na engleske klubove iz druge polovice 80-ih, prije nego što su otkrili dupli pas.

> Video: Barcelona razmontirala Manchester i osvojila Ligu prvaka!

> Ferguson pošteno priznao: Izgubili smo od puno bolje momčadi

> Kapetan prvaka Europe Carles Puyol: Ovo je bila nevjerojatna sezona!

Barcelona poput Hajduka - opasnija s osam nego deset igrača

Španjolskom i europskom prvaku, do večeras aktualni europski je bio potpuno podčinjen "u svim segmentima igre", iako su mnogi očekivali da se Barci zbog nedostatka ključnih igrača zadnjeg reda i nezaliječenosti Henryja i Inieste dogodi Werderov slučaj, kada je bez Diega, Mertesackera i Almeide morala potpisati kapitulaciju Šahtaru.

Ako je Henry osim jedne akcije (i promašaja) do izlaska iz igre upadljivo statirao i igrao alibi utakmicu, Iniesta je silovitim okomitim prodorima i ovako nespreman demonstrirao svu moć. Dok će mnogi opravdano istaći genijalnog Messija, potpisniku teksta je zbog ovakve igre pod blokadom upravo Katalonac prvo ime susreta.

Osim opravdano neraspoloženog Henryja, nije se pretjerano istakao ni Busquets, koji je s nekoliko pogrešnih dodavanja bio jedini nepodmazani vijak u savršenom Barcinom stroju, ali i taj podatak jer varljiv i treba ga shvatiti dvojako: on je i postavljen kao igrač zadatka i razarač, a u preciznoj igri Barce upadljivo strši i kada neko dva puta u 90 minuta proda loptu protivniku.

Na kraju niti izostanak oba beka i ključne spone između obrane i veze - Rafe Marqueza, nije pomogao Manchesteru, a sve ono što bi prosuo na neprirodnu poziciju postavljeni Yaya Toure (na kojeg Manchester nije dovoljno igrao, iako je "isijavao" nesigurnost) kupio je ili izbijao Gerard Pique, zahvaljujući čijim fantastičnim predstavama poput ove sinoćnje ili one kontra Reala, Barca može reći kako ima nasljednika Carlesa Puyola. Naravno, užitak za sve ljubitelje Barcelone je tim veći što njihovi Maldini i Baresi igraju zajedno.

Puyol briljirao u napadu, Sylvinho zadovoljio u obrani

Ključne točke u medijskoj pripremi finala odnosile su se na brojne Barcine izostanke i velike probleme u obrani, koji su se očekivali kao posljedica pretumbacija - uz spomenutog Tourea, prije svega se to imalo vidjeti na bokovima.

Međutim, tamo također ne može biti mnogo zamjerki: što bi pustio Puyol, stizao je Pique, a za ne baš blistav dio u obrani, kapetan europskih prvaka se iskupio u ofenzivno-bekovskim izletima: jednom je sjajno poslao Ronalda u prazno, a pred kraj je zamalo postigao gol.

Uz Tourea druga navodno sigurna oklada za United: vremešni lijevi bočni Sylvinho, se nema čega stidjeti nakon večerašnje predstave - iako su mu u ofenzivi često dolazili Park i Evra u duetu, nisu mu napravili baš nikakvu štetu.

Guardiola skraćivanjem terena nadmudrio Fergusona

Barcelona je nakon Reala, smiješnim napravila i jedinu preostalu prepreku do veličanstvenog uspjeha koji nije ostvario ni jedan španjolski klub: trostruke krune.

Odavno poznati sitni vez na terenu dodatno je bio olakšan i "zonom" Uniteda iz koje su njegovi igrači izlazili pojedinačno i jednako tako ispadali, a naravno da je predaleko stajanje suparnika samo koristilo majstorima kojima su nasuprot stajali sputani razarači.

Osim rizika koji se isplatio visoko postavljenom obranom i ofsajd-zamkama, Guardiola je Manchesterovu oštricu otupio i minskim poljem: između centra i 30 metara od gola načičkao je sve svoje igrače osim Henryja i Eto'oa.

Ovakvoj igri nije mogao parirati u špici usamljeni Ronaldo, a njegovom izolacijom, Ferguson si je zabio još jedan nož u leđa: bez Portugalčeve kreativnosti, nikoga nije za imao proigrati iz sredine. Tako da se naknadnom pameću da zaključiti kako bi mnogo bolje za Manchester bilo s Ronaldom na boku umjesto Giggsa i Berbatovom u špici.

Hoće li se itko sjetiti norveškog igrača?

Hiddink je kao što se sjećamo, pokazao jedini način na koji se može igrati protiv Barcelone, ali Ferguson je ipak mnogo manji oportunist i veći fajter od nizozemskog kolege i nije želio u "povijest" otići upamćen kao netko tko je u finalu igrao bunker i jedino destrukciju, pa makar i protiv Barcelone.

Na kraju, ne možemo se ne sjetiti kako uz sve zaslužene pohvale i ovacije igračima i treneru Barcelone, jedan čovjek sa sjevera Europe zvan Tom Henning Ovrebo, zaslužuje barem pola premije za ovaj naslov.

Zvonko Alač
Foto: AFP