Foto: Igor Kralj/Pixell, Davor Javorović/Pixell, Getty Images
HRVATSKI vaterpolisti u finalu su svjetskog prvenstva koje se igra u Budimpešti, a za zlato će u subotu igrati protiv domaćina Mađarske. U fantastičnom polufinalu igrači Ivice Tuska napravili su veliko iznenađenje i s 12:11 pobijedili su svjetskog, europskog i olimpijskog prvaka – Srbiju.
Veličanstvenu pobjedu hrvatskog vaterpola za Index je analizirao naš stručni komentator Vjeko Kobešćak.
Kobešćak, bivši hrvatski reprezentativac i osvajač olimpijskog srebra 1996. te igračka legenda zagrebačke Mladosti danas je trener Juga, a na klupi dubrovačke momčadi u nešto više od dvije godine napravio je strašne stvari.
Jugaši su lani pokorili Europu, regiju i Hrvatsku, osvojili su sve što se moglo osvojiti, a ove sezone su bili na koračić do reprize tog impresivnog postignuća. Osvojili su domaće prvenstvo i Kup, prošetali su se regionalnom ligom, a završni turnir najbolje šestorice u Budimpešti odigrali su maestralno i tek su zapeli u finalu gdje su bili ravnopravan protivnik bogatom Szolnoku, sve dok je bilo snage.
Ako u ovom trenutku to i nije, Kobešćak je na dobrom putu da postane najbolji hrvatski trener i bez sumnje budućnost je hrvatskog sporta.
Sjajno! Oduševljen sam. Bila je ovo vaterpolska poslastica, najbolji mogući vaterpolo koji je završio na najbolji mogući način – pobjedom Hrvatske. Sve je bilo vrhunski u našoj reprezentaciji. Od Bijača na golu, preko obrane, pa do igre u napadu.
Nije ovo više ona Hrvatska iz Kazanja, Beograda i Rija
Tucak je izvrsno pripremio momčad i Hrvatska se protiv Srbije nije raspala kad je ona povela, što se prije događalo. Stizali smo ih cijelu utakmicu, trošili smo se jako puno i na kraju, kad smo poveli, više tu prednost nismo ispuštali. Oni su nas uvjerljivo pobjeđivali na posljednjim trima velikim turnirima. Razbili su nas u finalu SP-a u Kazanju, deklasirali su nas u Beogradu na EP-u, a nismo imali ni šanse lani u Riju. Kvaliteta vaterpola na ovom turniru je na puno višoj razini nego na prošlim trima natjecanjima. Igra se puno brži vaterpolo, s jako puno kombinatorike, plivanja i sjajnih poteza.
Ako pobijediš Srbiju s onakvim Prlainovićem, onda znaš da si napravio strašnu stvar
I Hrvatska je u Budimpešti na razni više nego prije. Od početka turnira gledamo razigranu, maštovitu i hrabru Hrvatsku koja ima ideju i plan što napraviti u svakom trenutku. Možda će nekome zvučati čudno što hvalim obranu, a primili smo 11 golova, ali za ono što je Prlainović radio nemam riječi. Možda će se nekome činiti da je Bijač neke njegove šuteve mogao i obraniti, ali iz iskustva tvrdim da je to nemoguće. Tehnika udarca koju Andrija posjeduje je nevjerojatna, a sad sve češće gađa u prvi vratarev kut. U vaterpolu se bolje od toga ne može. Ali mi smo i na to imali pravi odgovor i zato me ova pobjeda veseli jer smo napokon pokazali da možemo parirati perfektnoj vaterpolskoj ekipi.
Pobjeda protiv Srbije dala nam je najveći kapital - napokon imamo momčad
Sukno je odigrao fantastično, u završnici susreta ruku mu je dao i Maro Joković, Luka Lončar bio je fantastičan, Bijač je branio jako dobro, a ključ pobjede je impresivna igra mlađih i neiskusnijih igrača. Vukičević je zabio gol s kojim smo prvi put poveli, odigrao je fenomenalnu utakmicu, a i Macan je odradio golemi posao. Protiv Srbije napokon smo dobili momčad i to je najveći kapital ove velike pobjede.
Ritam utakmice bio je strašan, na ovom turniru plivamo najbolje, a sve počinje iz obrane. U napadu nije bilo panike i straha, imali smo odličnu realizaciju igrača više, a premda su Duško Pijetlović i Andrija Prlainović odigrali maestralnu utakmicu, na kraju Srbiji ni to nije bilo dovoljno. Hrvatska je ovu utakmicu izvrsno odigrala.
Sigurno je to da je veliki udarac za Srbiju bila ozljeda Dušana Mandića. Baš nas je on uništavao na prijašnjim utakmicama, a večeras se vidjelo da nije pravi i da je ozljeda ostavila traga. Pokušavao je, trudio se, ali to nije bilo to.
Mandić, Filipović, vratari... - Srbija je imala previše crnih rupa
Međutim, nije Mandić jedini u Srbiji odigrao ispod očekivane razine. Filipović je ovaj turnir odigrao fantastično, nije imao milosti prema protivnicima, a protiv nas je prvi udarac prema Bijaču uputio tek u trećoj četvrtini. Nije riječ o tome da on nije želio šutirati, nego mu naši nisu dali. Filipović je ostao najveći dužnik, ali ne zato što smo mi imali sreće, nego jer smo bili kvalitetni. Golman im je mogao imati koju obranu više, nisu imali drugog centra, a loše su odigrali i Aleksić i Mitrović. Previše smo bili dobri da bi nas pobijedili samo Prlainović i Duško Pijetlović.
Mađari su opasni, a imaju luđaka na golu
A sad po zlato. Ne trebamo biti euforični. Jasno mi je da su momci presretni jer se Srbiju ne pobjeđuje svaki dan, ali ako želimo doći do zlata, moramo imati čistu glavu i biti psihološki užasno jaki. Mađarska možda nije jaka kao što je bila u moje vrijeme, kad su igrali Kásás, Benedek i društvo, ali ova generacija ima nešto što nije imala ni ona zlatna. Imaju luđaka na golu, Viktora Nagyja, a od njega sve počinje u igri Mađarske. Njegov stil je specifičan, često svojim ponašanjem prelazi granice dobrog ukusa i fair-playa, ali je dobar. Nagy je proglašen najboljim golmanom na turniru Final Six, kad je Szolnoki protiv Juga uzeo naslov. Kad se on razbrani, protivnik ima velikih problema.
Nisu to oni Mađari od prije 15 godina, ali i dalje su jaki i igraju doma
Mađari ne igraju lepršavo i lijepo kao prije 15-20 godina, ali su vrlo jaki u obrani. Protiv Grčke bekovi su im iz igre potpuno izbacili centra, a šuteve iz daljine s lakoćom je skidao Nagy. Približili su se našem stilu igre koji se temelji na obrani, a igraju je zaista brutalno, na granici isključenja. Međutim, nije Mađarska samo Nagy. Imaju oni puno sjajnih igrača. Tu su Dénes Varga, Vámos i Hosnyánszky koji su u vrhunskoj su formi, a igraju pred svojom publikom.
Uvjeren sam da će i finale biti neizvjesno kao što je bilo polufinale, a iako imamo veću širinu i kvalitetu od Mađara, predviđam da će pobjednik biti ona ekipa koja se bolje psihološki spremi za meč.
Nadam se da će to biti Hrvatska.