Zlato iz Portugala kao nedostižan cilj
rubrike
Foto: AFP
HRVATSKA rukometna reprezentacija nastupila je od osamostaljenja na devet svjetskih prvenstava, osvojivši tri srebrne medalje i jednu zlatnu.
> Oni su budućnost svjetskog rukometa
> Skupina A rukometnog SP-a: Posljednji marš velike francuske generacije i buđenje Njemačke
> Arene SP-a: Hrvatska je našla "dom" nakon smrtonosnog stampeda
Na Islandu 1995. godine bili su drugi, 1997. u Japanu 13., 1999. u Egiptu 10., 2001. u Francuskoj 9., dok su blistavi uspjesi počeli 2003. godine u Portugalu, gdje je Hrvatska uzela zlato. Uslijedilo je drugo mjesto u Tunisu 2005., 5. mjesto u Njemačkoj 2007., drugo mjesto u Hrvatskoj 2009., te peto mjesto u Švedskoj 2011. godine. U pregledu nastupa Hrvatske na svjetskim prvenstvima, opširnije ćemo govoriti o Islandu, Portugalu, Tunisu te naravno 2009. godini kada između ostalih Zagreb i Split ugostili najveću rukometnu smotru globusa.
Islandsko srebro koje je stvorilo veliko rivalstvo s Francuzima
Kao što smo rekli, sve je počelo 1995. na Islandu. Hrvatsku su predstavljali Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Alvaro Načinović, Zlatko Saračević, Ratko Tomljanović, Valter Matošević, Zvonimir Bilić, Slavko Goluža, Venio Losert, Boris Jarak, Tomislav Farkaš, Mirza Šarić, Patrik Ćavar, a izbornik je bio Zdravko Zovko. Hrvatska je igrala u skupini B, zajedno sa Rusijom, Češkom, Kubom, Slovenijom i Marokom. U prvoj utakmici svladali smo Slovence sa 26:24. U drugom susretu sa 12 razlike stradao je Maroko, a onda je uslijedio iznenađujući poraz od Češke, 27:25. No taj poraz nije uzdrmao izabranike Zdravka Zovka koji su već u sljedećoj utakmici sa 25:20 svladali veliku Rusiju, da bi posao završili pobjedom protiv Kube 31:27. Naposljetku, Hrvatska je osvojila prvo mjesto skupine sa osam bodova, i gol razlikom 140:119. Druga je bila Rusija, a treća Češka. Kako smo osvojili prvo mjesto, u osmini finala križali smo se s četvrtoplasiranom reprezentacijom skupine C, odnosno Tunisom.
Afrikanci su se pokazali vrlo neugodnim protivnikom, na kraju Hrvati su slavili s 29:28. U četvrtfinalu na tapetu je bio prilično lagan posao, Egipćani, koji su u osmini finala pobijedili Rumunje. Egipat je pao s 14 razlike, bilo je velikih 30:16. U polufinalu Hrvatska je odigrala jednu od najboljih rukometnih partija uopće, sa 28:25 svladavši Švedsku. I onda veliko finale s Francuzima. Hrvatska nije najbolje ušla u utakmicu, a već na poluvremenu gubila je sad pet razlike. Ni u drugom dijelu hrvatski rukometaši nisu uspjeli povezati konce igre pa su Francuzi osvojili zlato s konačnih 23:19. Najbolji u redovima Hrvatske bili su Patrik Čavar i Zvonimir Bilića sa po pet pogodaka, dok je Francuze predvodio Stoecklin s osam golova. Poraz je to, kasnije će se pokazati, koji je pokrenuo veliko rivalstvo Hrvatske i Francuske, a to je Francuzima bio prvi naslov prvaka svijeta.
Portugalsko zlato za početak nove ere hrvatskog rukometa
Nakon osam godina i tri SP-a bez pravog rezultata, 2003. godine u Portugalu na scenu je stupila jedna nova generacija hrvatskih rukometaša. Izbornikom je postao Lino Červar, a putnicu za Portugal bili su: Vlado Šola, Valter Matošević, Mario Kelentrić, Nikša Kaleb, Renato Sulić, Ivano Balić, Božidar Jović, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Tonči Valčić, Slavko Goluža, Denis Špoljarić i Petar Metličić. Ždrijeb nam je dodijelio Francusku, Rusiju, Mađarsku, Saudijsku Arabiju i Argentinu s kojom smo otvorili prvenstvo i doživjeli šokantni poraz 30:29. Od rukometaša su svi ponovno dignuli ruke. U drugoj utakmici s 25:18 svladana je Saudijska Arabija, da bi u velikom dvoboju potom pala i Rusija s 28:26. Drugi krug Hrvatska je osigurala nevjerojatnom pobjedom nad Francuzima 23:22, a potvrda sjajnih igara stigla je u posljednjoj utakmici skupine kada je pala i Mađarska s 30:29, pogotkom Pere Metličića desetak sekundi prije kraja.
