PRAZNOVJERJE i sport nekako su oduvijek bili povezani na jedan čudan i nedokučiv način. "Sunce ti jebem" izderao se Goran Ivanišević na sobaricu koja mu je pokušala u Wimbledonu promijeniti posteljinu navlačeći se s njom za istu i čisto sumnjam da bi tada Vanja Halilović i pogledala našeg junaka koji deset dana čarape promijenio nije. Koliko su sportaši praznovjerni pokazao je recimo i taj slučaj, svojoj Tanji Goran je mrtav hladan objasnio da je na njega bačen urok no vratimo se dalje u prošlost i zabavimo se sportom koji Hrvati jedino priznaju osim alke dakle nogometom. Sama igra loptom zabilježena je u jeziku Hopi Indijanaca koji su istu natjeravali među zmijama, a za bad luck ili oraibi krivili su isključivo žene. Napomenimo da su i na sjeveru Abanaki i Kiowe imali slične igre loptom na kojima se bilo kakvo pojavljivanje skvo Tihe Srne, Male Breze ili Kolinde smatralo velikom nesrećom.

 

Maje i Asteci vrijeme su kratili igrom neobično sličnom današnjem nogometu Hualapai u kojoj se po prvi puta pojavljuje klađenje i kladionice no gubitničke momčadi vjerovale su da su za bad luck ili oriabi krivi susjedi u okolici Teotihuakana, pa su istim ritualno odsijecali glave i vadili srca u čast boga sunca kojeg su štovali. Na području današnje Hrvatske prve igre slične nogometu zabilježene su u špiljama na Hušnjakovu brijegu u okolici Krapine. Dakle prije 130 000 godina postojala je igra trčanja pred mamutima koja je neobično uveseljavala neandertalce jer su isti na špiljama prikazani kako se vesele desnica visoko podignutih u zrak. Nevolja i prva naznaka praznovjerja druga je špilja koja prikazuje prvu ženu koja pohodi utakmicu iz koje izlaze munje i gromovi (u slobodnom prijevodu: za koga sam se ja udala, dobro je meni govorila majka i ni mamuta izabrati ne znaš ) dok se u trećoj, onoj koju pohodimo i danas nalaze klasični navijački rekviziti, toljage i spaljene kosti te u kamenu urezani listići sportske kladionice.

 

 

Prvu službenu utakmicu Hrvatska reprezentacija odigrala je daleke 1907. godine pod vodstvom Huga Kinerta kojem je omiljena uzrečica bila Zna se i izgubila od tada jake reprezentacije Mađarske no ona prava, ona koja je ušla u povijest odigrala se 1941. godine pod visokim pokroviteljstvom vrhovništva Nezavisne Države Hrvatske u pratnji supruga i to 8. rujna u Bratislavi. Iako je kompletno gledalište uključujući i visoke dužnosnike države pozdravljalo uzdignutim desnicama Za Dom Spremni i iako su svi igrači salutirali sa Spremni, Hrvatska je ostala bez pobjede i to prilično nesretno primivši gol za izjednačenje u zadnjim sekundama utakmice. Zanimljivost s tog događaj je da ni savez ni igrači nisu bili sankcionirani od strane FIFA-e koji su je kao četrnaestu uvrstili u službenu skupinu Sila Osovine no bad luck ili oraibi (po naški jebem li ti sunce nesretno) po prvi puta se spominje i to u službenom tisku.

 

 

Od hrvatskog osamostaljenja na prvo pravo natjecanje i to na Europsko prvenstvo vodi nas Miroslav Ćiro Blažević godine 1996. koja je započela s prvom pobjedom nakon proglašenja neovisnosti 2:0 protiv Estonije, ali i prvim natjecateljskim porazom Hrvatske reprezentacije koji se dogodio 11. lipnja iste godine, a da nevolja bude veća dok smo primili gol kamera je bila fokusirana na kompletan državni vrh HDZ-a u svečanoj loži. Unatoč tom porazu deklasirali smo Dance na Euru, a Davor Šuker postiže možda jedan od najljepših zgoditaka tog natjecanja u povijesti lobavši vratara Petra Schmeichela s jedanaest metara. U samoj četvrtzavršnici nakon odlične igre i pristranog suđenja švedskog suca Sundella koji Njemačkoj priznaje pogodak nakon grubog prekršaja u napadu kamera se zaustavlja na zgodnom navijaču i visokom dužnosniku Ivi Sanaderu koji protestira među mnoštvom kojem Jerkan mahnuvši da se smiri nehotično dodirne i loptu u svom kaznenom prostoru za vodstvo i konačnu pobjedu Njemačke. No bad luck ili oraibi (po naški po prvi puta jebem li ti sunce nesretno) ipak nas je tek čekao. Nakon skupine u kojoj smo deklasirali Jamajku i Japan Hrvatska je glatko, bez dužnosnika HDZ-a na tribinama savladala Njemačku i odvela nas te 1998. na domaćina prvenstva Francusku. Nakon pogotka Davora Šukera koji je naciju bacio u trans kamera se zaustavila na razdraganom licu prvog i nikada prežaljenog predsjednika Tuđmana i njegove supruge Ankice nakon čega u sljedećem napadu Lilian Thuram čovjek koji nikada u životu nije postigao pogodak zabija za izjednačenje otevši loptu kapetanu Bobanu, a malo zatim i drugi iako je Francuska polovicu drugog poluvremena igrala sa igračem manje.

 

Godine 2000. koalicija predvođena Ivicom Račanom preuzima vlast u zemlji, a Stjepan Mesić pobjeđuje u utrci za predsjednika Republike Hrvatske. Tomislav Karamarko, tada četrdesetogodišnjak, tih je dana brao lovorike zbog svoje uloge šefa Mesićeva izbornog stožera. Novi predsjednik imenovao ga je svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost i predstojnikom krovne obavještajne službe UNS, koji već na početku obećava da nova vlast više neće prisluškivati novinare, političare i ostale “nepodobne” pojedince i skupine i pritom oštro kritizira bivšu HDZ-ovu vlast.

 

Ne daj Bože da bi se više ulazilo u nečiju privatnost, posao, prisluškivalo ili nekoga pratilo zbog toga što kritizira vlast, nekog od političara i ima drukčije političko stajalište. Bože sačuvaj! U proteklom je razdoblju bilo puno toga, bilo je zloporaba i s tim se mora prekinuti" - tvrdio je Karamarko, založivši se da se u Hrvatskoj “napokon mora stvoriti demokratsko ozračje u društvu i državi, potpuni osjećaj slobode” jer kada se to ostvari, kada počne funkcionirati gospodarstvo, politika će, uvjeren je bio Karamarko, postati tercijarna pojava “kojom će se baviti netko koga to baš jako zanima”, a sport i znanost prioritet te se da dokaže dobre nakane zatekao pred kamerama prije ključne utakmice skupine koju je Hrvatska izgubila od Ekvadora 0:1 što nam je onemogućilo iduću fazu natjecanja iako smo dobili finaliste Europskog prvenstva iz iste godine Talijane.

 

 

Zlatko Kranjčar naslijedio je Otta Barića i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2004 prošao bez poraza, ali već na samom startu kamera se pogađate zaustavila na gubitnici predsjedničkih izbora, ali aktualnoj zamjenici predsjednika HDZ-a Dr. Ive Sanadera koja nam se prilično blentavo osmjehivala prognozirajući glatku pobjedu naših. Kao što znate utakmicu s Brazilom izgubili smo nakon dobre igre s 0 :1 te iduću neodlučeno odigrali s Japanom da bi s Australijom (prognoza J.K 4:0 za naše) odigrali mizernih 2:2 nakon promašenog jedanaesterca Darija Srne u utakmici u kojoj su čak tri igrača Australije zaradila crvene kartone.

 

Nakon prvenstva, Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006 zamijenio Kranjčara Slavenom Bilićem koji nas uvjerljivo vodi kroz kvalifikacije za Euro 2008. godine, ali u idućem ciklusu uvjerljivo i iznenađujuće gubi od Engleske na stadionu Maksimir pred kompletnom vladom HDZ-a i prekida dugi niz neporaženosti na istom stadionu. 

 

U četvrtzavršnici Eura 2008. Hrvatska se susrela s Turskom i nakon što je Klasnić glavom zabio za vodstvo Hrvatske u 119. minuti činilo se da će Hrvatska u polufinale na Nijemce, a ja iskreno nisam gledao kameru koja je kružila stadionom tražeći razdragane visoke dužnosnike već sam gledao svoj grad kako gori u plamenu. Semih Senturk  čovjek koji ne zabija previše dvije minute kasnije naveo nas je ponovo sve da se zakunemo u bad luck ili oraibi (po naški jebem li ti sunce nesretno), a ja sam znao da je netko od visokih dužnosnika HDZ –a makar nosom ušao u kadar nekoliko minuta prije.

 

 

Zbilja da vas ne davim više svojim praznovjerjem u koje jedini ja vjerujem pokušao sam istina zaboraviti na te svoje ludosti, uvjerio sam sebe da su to gluposti i slučajnosti, obišao sam bioenergičare i lokalne šamane i taman kada sam bio uvjeren da sam dobro dogodilo se ono prije par dana. Niko (i njegov brat također) koji istina i ne trebaju dužnosnike HDZ-a jer su praktički njihova ikonografija simultano su me vratili uz košarkaše na početnu poziciju mog praznovjerja. Vodimo cijelu utakmicu sedam koševa prednosti, nadigrali smo Grke u svim segmentima osim možda u obrani, Hezonja u stilu najveće NBA zvijezde zakucava i moj listić sugerira mi teke, bilježnice i možebitan seks kada se u kadru pojavljuje nasmiješeno lice naše mile predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. E jebem ti sve, zaurlao sam i uhvatio se za glavu dok su naši pola minute prije kraja ispustili prednost i kao isključeni odigrali možda najglupljih trideset sekundi košarke koju pamtim.

 

Jebiga, ovim putem apeliram na novog izbornika i na sve dužnosnike svih saveza sportova u Hrvata ako Boga znate zabranite tim ljudima da nam dolaze na utakmice, ti ljudi su nesreća, ti ljudi su bad luck i jebem li im sunce nesretno hodajući uroci i nevolje.