Foto: Fokus, Instagram
OKRETALA sam se, proučavajući pomno svoj odraz u ogledalu. Haljina je bila bijele boje, otvorenih leđa i opasno kratka. Gornji dio pridržavao je niz štrasa na lančiću koji sam vezala oko vrata.
“Vau! Travis će se usrati kad te vidi u tome!” vrisnula je America.
Zakolutala sam očima. “Jako romantično.”
“To je ta. Nemoj više probati ni jednu drugu. To je upravo ta haljina”, rekla je Mare i zapljeskala od uzbuđenja.
“Ne misliš da je malo prekratka? Čak se i Mariah Carey odijeva manje oskudno.”
America je odmahnula glavom. “Inzistiram na ovoj.”
Zatim sam ja sjedila na klupici dok je America tražila haljinu za sebe. Isprobavala je jednu za drugom. Mnogo je neodlučnija kad treba izabrati za sebe. Na kraju je odabrala jednu strašno kratku i usku haljinicu boje mesa i golih ramena. Odvezle smo se njezinom hondom do stana i vidjele kako ispred nema Shepleyjeva automobila. Toto je očito bio sam. America je izvukla mobitel i birala broj, zatim se nasmiješila kad joj se javio Shepley.
“Kamo si otišao, dušo?” Kimnula je pa me pogledala. “Zašto bih bila bijesna? Kakvo iznenađenje?” ispitivala ga je. Ponovno me pogledala pa ušla u Shepleyjevu sobu i zatvorila vrata za sobom. Dok sam je slušala kako mrmlja u sobi, gladila sam Totove crne šiljaste uši. Kad je konačno izišla, America je pokušavala zatomiti osmijeh na licu.
“Što su sada napravili?” uzdahnula sam.
“Dolaze kući. Pustit ću da ti Travis kaže”, rekla je, smiješeći se od uha do uha.
“O Bože... Reci. Što?” pitala sam.
“Upravo sam ti rekla da ti ne mogu reći. Nek bude iznenađenje.” Igrala sam se kosom i pucketala noktima. Nisam bila u stanju mirno sjediti dok sam čekala da Travis otkrije svoje najnovije iznenađenje. Rođendanska zabava, psić... Nisam mogla zamisliti što je sljedeće.
Glasan motor Shepleyjeva chargera najavio je da su dečki stigli. Dok su se penjali stubama, čuo se njihov smijeh.
“Dobre su volje”, mudro sam zaključila. “To je dobar znak.”
Shepley je ušao prvi. “Samo nisam želio da misliš kako postoji neki razlog što je on to napravio, a ja nisam.”
America je ustala kako bi pozdravila i zagrlila svojeg dečka. “Ti si blesav, Shep. Da sam htjela nenormalnog dečka, hodala bih s Travisom.”
“Hoću reći, to nema veze s onim što ja osjećam prema tebi”, pojasnio je Shepley.
Travis je ušao kroz vrata s četvrtastim povezom od gaze na ručnom zglobu. Nasmijao se pa srušio na kauč, stavljajući glavu u moje krilo.
Nisam mogla pomaknuti pogled s njegova zavoja. “U redu, što si napravio?”
Travis se nasmijao i povukao me da ga poljubim. Mogla sam osjetiti nervozu kako zrači iz njega. Bio je nasmiješen, ali imala sam osjećaj da nije baš siguran kako ću reagirati kad vidim što je napravio.
“Danas sam napravio nekoliko stvari.”
“Kao na primjer?” sumnjičavo sam pitala.
Travis se nasmijao. “Smiri se, Golube. Nije ništa loše.”
“Što ti se dogodilo s rukom?” pitala sam, podižući mu ruku prstima.

Izvana se začulo glasno urlanje nekakva dizelskog motora. Travis je skočio s kauča i otvorio vrata.
“Jebote, bilo je već i vrijeme! Doma sam već pet minuta!” rekao je, smijući se.
Dvojica muškaraca unosila su u stan plastikom prekriveni sivi kauč. Shepley i Travis pomaknuli su stari kauč naprijed, zajedno sa mnom i Totom, zatim su ova dvojica stavila novi kauč na to mjesto. Travis je skinuo plastiku, podignuo me i odnio na nove, meke jastuke.
“Kupio si novi kauč?” pitala sam, smijući se od uha do uha.
“Da, i još par nekih drugih stvari. Hvala, dečki”, rekao je dok su radnici odnosili stari kauč.
“Odoše s njim brojne uspomene”, cerekala sam se.
“Nijedna koje se želim sjećati.”
Sjeo je pokraj mene i uzdahnuo, gledajući me na trenutak prije nego što je skinuo ljepljivu traku koja je držala gazu na njegovoj ruci.
“Nemoj samo poludjeti.”
Misli su mi manijakalno jurile pokušavajući shvatiti što bi moglo biti pod zavojem. Pale su mi na pamet opekline. Ili šavovi. Ili nešto slično tome, a jednako grozno.
Skinuo je zavoj. Uzdahnula sam u čudu kad sam vidjela crna slova istetovirana preko unutrašnjosti njegova zgloba. Koža oko tetovaže još je bila crvena i sjajna od antibiotika kojim je bila premazana.
Tresla sam glavom u nevjerici. Pisalo je:
Golub
“Sviđa ti se?” pitao je.
“Istetovirao si moje ime na svojoj ruci?” čula sam samu sebe kako izgovaram te riječi. Misli su mi jurile na sve strane, a ipak sam uspjela govoriti mirno, čak i jednolično.
“Da.” Poljubio me u obraze, a ja sam s nevjericom gledala u tu tintu u njegovoj koži.
“Pokušavao sam ga odgovoriti, Abby, ali već dugo nije učinio ništa ludo. Mislim da mu se vratila potreba da to učini.” Shepley je i dalje vrtio glavom.
“Što misliš?” pitao je Travis.
“Ne znam uopće što bih mislila”, rekla sam iskreno.
“Trebao si je prvo pitati, Trav”, zaključila je America. I ona je zabrinuto vrtjela glavom, s tim da je ona, još uvijek u čudu, držala dlan preko usta.
“Trebao sam pitati što? Smijem li se istetovirati?” namrštio se Travis pa se okrenuo prema meni.
“Volim te. Želim da svi znaju koliko sam tvoj.”
Nervozno sam ustuknula. “Ovo je vječno, Travis.”
“Pa i mi smo”, rekao je mirno i dodirnuo mi obraz.
“Pokaži joj ostatak”, rekao je Shepley.
“Ostatak?” protisnula sam, gledajući njegovu drugu ruku. No, Travis je ustao i skinuo košulju. Njegovi impresivni trbušni mišići stezali su se sa svakim pokretom. Kad se okrenuo, vidjela sam kako sa strane ima još jednu svježu tetovažu, koja mu se pružala po cijeloj dužini rebara.
“Što je to?” pitala sam, škiljeći u okomite znakove.
“To je na hebrejskom”, rekao je Travis nervozno.
“I što znači?”
“Znači: ‘Ja pripadam svojoj ljubljenoj, a moja ljubljena je moja’.” Pogledala sam ga u oči.
“Nije ti bila dovoljna jedna tetovaža, nego si morao napraviti dvije?”
“Uvijek sam govorio da ću to učiniti kada upoznam Nju. Upoznao sam tebe... i istetovirao se.” Osmijeh mu je nestao kad je vidio moje lice. “Ljuta si, zar ne?” rekao je, navlačeći košulju.
“Ma, nisam ljuta. Samo sam... To mi je je malo šokantno.”
Shepley je jednom rukom stisnuo Americu uza se. “Nauči se na to, Abby. Travis je impulzivan. I radi ono što hoće i kad hoće. Ovo će ga držati sve dok ti ne stavi prsten na ruku.”
America je prvo skupila obrve pa je pogledala mene, a onda Shepleyja.
“Molim? Pa tek su počeli hodati!”
“Ja... ovaj. Mislim da mi treba piće”, rekla sam i krenula u kuhinju.
Travis se nasmijao, gledajući kako prekopavam po ormaru. “Zezao se, Golube.”
“Jesam li?” pitao je Shepley.

“Nije mislio ‘skoro’...” Travis se branio. Okrenuo se prema Shepleyju i promrmljao. “Hvala ti, šupčino.”
“Možda ćeš sad prestati pričati o tome”, zacerekao se Shepley.
Natočila sam viski u čašu i zamahnula glavom. Iskapila sam sve odjednom. Lice mi se stisnulo dok mi je tekućina žarila grlo. Travis me nježno zagrlio po sredini leđa. “Ne prosim te, Golube. To su samo tetovaže.”
“Znam”, rekla sam, kimajući glavom pa si natočila još jednu čašu.
Travis je uzeo bocu iz mojih ruku i zavrnuo čep na njoj te je vratio u ormar. Kada se nisam okrenula, uhvatio me za bokove i okrenuo prema sebi.
“U redu, trebali smo o tome prvo razgovarati, ali kad sam odlučio kupiti kauč, jedna je stvar vodila drugoj. Bio sam uzbuđen.”
“Ovo je sve vrlo naglo za mene, Travis. Spominjao si zajednički život, moje seljenje k tebi, sad si istetovirao moje ime, govoriš mi da me voliš... To je sve nekako vrlo... brzo.”
Travis se namrštio. “Evo. Ti sad šiziš, a molio sam te da ne poludiš.”
“Kako da ne poludim? Saznao si za mog tatu i odjednom je sve što si osjećao prije toga postalo još snažnije!”
“Za tvog tatu? Tko je tvoj otac?” pitao je Shepley, očito nezadovoljan što je jedini izostavljen iz te priče. Kad se nisam osvrnula na njegovo pitanje, uzdahnuo je.
“Tko je njezin otac?” pitao je Americu. Ona je samo odmahnula glavom.
Travisov izraz lica postao je odjednom odbojan. “Moji osjećaji prema tebi nemaju nikakve veze s tim tko ti je otac.”
“Sutra idemo na zabavu za parove. To je trebala biti velika stvar jer smo planirali tu objaviti drugima svoju vezu, a ti si u međuvremenu već stigao istetovirati na ruci moje ime i tu neku poslovicu koja govori kako pripadamo jedno drugome! Plaši me to. U redu? Isprepadana sam!”
Travis mi je zgrabio lice i poljubio me, zatim me podigao s poda i posjeo na policu. Njegov je jezik tražio put u moja usta i kad sam ga pustila da to čini, samo je zastenjao. Zario je prste u moje bokove i privukao me bliže k sebi. “Tako si jebeno seksi kad si bijesna”, prošaptao je.
“U redu”, uzdahnula sam, “ostat ću mirna.”
Nasmijao se, zadovoljan što je njegov plan odvraćanja pozornosti uspio. “I dalje je sve isto, Golube. I dalje smo to samo ti i ja.”
“Vas dvoje ste dvoje luđaka”, rekao je Shepley, odmahujući glavom.
America je vragolasto udarila Shepleyja po ramenu. “I Abby je danas kupila nešto za Travisa.”
“America!” viknula sam.
“Pronašla si haljinu?” pitao je, smijući se.
“Da”, obavila sam ga nogama. “Sutra ćeš ti biti taj koji će biti prestravljen.”
“Radujem se tome”, rekao je, skidajući me sa šanka. Mahnula sam Americi dok me Travis nosio niz hodnik.
U petak nakon nastave America i ja provele smo popodne u gradu. Dale smo si oduška na tretmanima uređivanja. Otišle smo na manikuru i pedikuru, pa na depilaciju, pa na potamnjivanje kože i pramenove. Kad smo se vratile u stan, svaka je površina u njemu bila prekrivena buketima ruža. Crvenim, ružičastim, žutim i bijelim – izgledalo je kao da smo u cvjećarnici.
“O, moj Bože”, uzviknula je America kad je ušla kroz vrata.
Shepley se ogledao oko sebe, ponosan na prizor koji nas je dočekao.
“Išli smo kupiti dva cvijeta, ali obojica smo mislili da po jedan buket neće biti dovoljan.”
Zagrlila sam Travisa. “Vas dvojica ste... nevjerojatni. Hvala.”
Lagano me udario po guzi. “Još trideset minuta do zabave, Golube.”
Dečki su se odijevali u Travisovoj sobi, a mi smo oblačile svoje haljine u Shepleyjevoj. Upravo kada sam zakopčavala svoje srebrne štikle, netko je pokucao na vrata.
“Vrijeme je, dame”, rekao je Shepley. America je izišla, a Shepley je zafućkao.
“A gdje je ona?” pitao je Travis.

“Abby ima nekih problema sa svojim štiklama. Izaći će za sekundu”, objasnila je America.
“Neizvjesnost me ubija, Golube”, viknuo je Travis.
Izišla sam, vrpoljeći se u svojoj haljini, dok je Travis ispred mene stajao s nepomičnim izrazom lica.
America ga je gurnula laktom i on je trepnuo. “Jebote!”
“Jesi li spreman da budeš i ti isprepadan?” pitala je America.
“Nisam isprepadan. Izgleda sjajno”, rekao je Travis. Nasmijala sam se i lagano okrenula da mu pokažem svoja gola leđa.
“U redu, sad jesam isprepadan”, rekao je, prišao mi blizu i okrenuo me.
“Ne sviđa ti se?” pitala sam.
“Treba ti jakna.” Otišao je do police pa mi brzo prebacio kaput preko ramena.
“Ne može to nositi cijelu noć, Trav”, smijala se America.
“Izgledaš divno, Abby”, rekao je Shepley kao ispriku na Travisovo ponašanje.
Travisov izraz lica bio je bolan dok je govorio. “Da, izgledaš... izgledaš nevjerojatno... ali ne možeš to nositi. Tvoja je haljina... vau, tvoje noge... Haljina ti je prekratka, to je samo pola haljine. Čak nema ni leđa!”
Nisam mogla, a da mu se ne nasmijem. “Tako je napravljena, Travis.”
“Vas dvoje živite da biste mučili jedno drugo?” namrštio se Shepley.
“Imaš li neku dulju haljinu?” pitao je Travis.
Pogledala sam se. “Zapravo je dosta skromna naprijed. Samo su leđa potpuno otvorena.”
“Golube”, drhtao je sa svakom sljedećom riječi. “Ne želim da sad podivljaš, ali ne mogu te odvesti u kuću svojeg bratstva ovako obučenu. Upast ću u tuču u prvih pet minuta.”
Popela sam se na prste i poljubila ga. “Vjerujem u tebe.”
“Ovo će biti grozna noć”, zastenjao je.
“Ovo će biti fantastična noć”, rekla je uvrijeđeno America.
“Samo zamišljaj kako ćeš je poslije lako skinuti”, rekla sam i poljubila ga u vrat.
“U tome i jest problem. Svaki će frajer tamo misliti na to isto.”
“Ali samo ti ćeš doznati kako je to skinuti je”, nasmijala sam se. Nije odgovorio, pa sam se nagnula da mu bolje proučim lice. “Želiš li stvarno da se presvučem?”
Travis me gledao. Prvo u lice, zatim u haljinu, pa u noge. Na kraju je uzdahnuo.
“Što god nosila, izgledaš sjajno. Trebao sam se već dosad na to naviknuti, zar ne?”
Slegnula sam ramenima i on je odmahnuo glavom. “U redu, već ionako kasnimo. Idemo.”
Stisnula sam se uz Travisa dok smo hodali od auta do kuće Sigma Tau. Zrak je bio pun dima, ali bilo je toplo. Iz podruma se čula glazba i Travis je u ritmu kimao glavom. Činilo mi se kako su se svi okrenuli prema nama u istom trenutku. Nisam bila sigurna je li to zato što je Travis uopće došao na zabavu za parove, ili što je nosio hlače od odijela, ili zbog moje haljine, ali – svi su buljili u nas.
America se nagnula i šapnula mi: “Drago mi je da si ovdje, Abby. Osjećam se kao da sam upravo ušla u film Molly Ringwald.”
“Drago mi je da sam mogla pomoći”, promrmljala sam.
Travis i Shepley pomogli su nam skinuti kapute i poveli nas kroz sobu do kuhinje. Shepley je izvadio četiri piva iz hladnjaka i dodao jedno Americi pa jedno meni. Stajali smo u kuhinji, slušajući kako članovi Travisova bratstva raspravljaju o njegovoj posljednjoj borbi. Djevojke iz sestrinstva koje su bile s njima bile su iste one prsate plavuše koje su pratile Travisa u kantini onog dana kad smo prvi put razgovarali.
Lexie je bilo lako prepoznati. Nisam mogla zaboraviti izraz njezina lica kad ju je Travis odgurnuo iz svojeg krila jer je uvrijedila Americu. Gledala me sa znatiželjom, činilo se da mjeri svaku moju riječ. Znam da je željela doznati zašto Travis Maddox upravo mene smatra neodoljivom, i pokušavala sam joj to na svaki način pokazati. Držala sam Travisa pokraj sebe, ubacujući oštroumne dosjetke baš u pravo vrijeme u razgovoru i smijući se s njim na temu njegovih novih tetovaža.
“Čovječe, istetovirao si ime cure na zglobu? Koji te vrag na to natjerao?” pitao je Brad. Travis je ponosno okrenuo ruku i pokazao moje ime.
“Lud sam za njom”, rekao je, gledajući me nježno.

“Jedva je poznaješ”, frknula je Lexie. Nije skidao oči s mojih.
“Poznajem ja nju.” Namrštio se.
“Mislio sam da te tetovaža izludila. A sad se hvališ njom?”
Nagnula sam se prema njemu, poljubila ga u obraz i slegnula ramenima. “Prirasla mi je srcu.”
Shepley i America krenuli su na donji kat, a mi smo ih pratili, držeći se za ruke. Namještaj je bio uklonjen sa strane kako bi bilo mjesta za plesni podij. Upravo dok smo se spuštali, počela je neka laganica. Travis nije oklijevao, povukao me u sredinu držeći me čvrsto i stavljajući moju ruku na svoje grudi. “Drago mi je da nikad dosad nisam išao na ovakve tulume. Ovo ima smisla jedino s tobom.”
Nasmijala sam se i stisnula svoj obraz uz njegov. On je držao svoju ruku na donjem dijelu mojih leđa i na svojoj goloj koži mogla sam osjetiti kako mu je ona nježna i mekana.
“Svi gledaju u tebe u ovoj haljini”, rekao je. Pogledala sam ga, očekujući da ću vidjeti napet izraz lica, ali on se smijao. “Mislim da je to zapravo kul. Biti s djevojkom koju svi žele.”
Zakolutala sam očima. “Ne žele me. Zanima ih zašto me ti želiš. I u svakom slučaju, žao mi je svakoga tko misli da ima ikakvu šansu. Ja sam potpuno i beznadno zaljubljena u tebe.”
Na licu mu se pojavio izraz boli. “Znaš li zašto te želim? Nisam znao da sam izgubljen, sve dok me ti nisi pronašla. Nisam znao da sam sâm, sve do one prve noći koju sam proveo bez tebe u svom krevetu. Ti si jedina prava. Ti si ono što sam čekao, Golube.”
Posegnula sam za njegovim licem da ga poljubim, a on me obgrlio svojim rukama, podižući me s poda. Poljubila sam ga, a on je uzvratio poljupcem u kojemu su bile sadržane sve emocije o kojima je govorio. U tom trenutku shvatila sam zašto se istetovirao, zašto me odabrao i zašto sam ja bila drugačija. Nisam to bila samo ja i nije to bio samo on, nego to što smo mi zajedno bili takva iznimka.
Zatim je zasvirala nekakva brža glazba i Travis me spustio na pod. “Još uvijek želiš plesati?”
America i Shepley pojavili su se pored nas i ja sam podigla jednu obrvu. “Ako možeš držati moj ritam.”
Travis se nasmijao. “Isprobaj me.”
Približila sam mu se, rukom krenula po njegovoj košulji i otkopčala mu gornju dugmad. Travis se nasmijao i odmahnuo glavom, zatim sam se i ja okrenula i plesala uz njega u ritmu. Zgrabio me za bokove i opet sam se okrenula, uhvativši ga iza leđa. Nagnula sam se naprijed, a njegovi su prsti uhvatili moju kožu. Kad sam se ispravila, šapnuo mi je na uho.
“Nastavi tako i brzo ćemo ići doma.”
Okrenula sam se i nasmijala, zagrlivši ga. On se naslonio na mene, a ja sam mu otkopčala košulju i stavila ruke na njegova leđa, dodirujući prstima njegove mišiće, smijući se uzdasima koje je proizvodio kada sam mu poljubila vrat.
“Isuse, Golube, ubijaš me”, rekao je i stisnuo moju suknju, podižući je gore, dovoljno da dotakne moja bedra svojim prstima.
“Valjda svi znamo što je privlačnost”, dobacila nam je Lexie iza leđa.
America se okrenula i krenula prema njoj. Shepley ju je zgrabio u zadnji tren.
“Ajde, reci to još jednom!” vrisnula je America. “Da te čujem, kučko!”
Lexie se sakrila iza svojeg dečka, šokirana Americinom prijetnjom.
“Bolje ti da je svojoj djevojci staviš brnjicu, Brad”, upozorio je Travis.
Nakon dvije pjesme moja je kosa bila teška i mokra. Travis me poljubio iza uha. “Idemo, Golube. Treba mi cigareta.”
Odveo me uza stube pa uzeo moj kaput prije nego što smo krenuli prema drugom katu. Otišli smo van na balkon i tamo zatekli Parkera i njegovu djevojku. Bila je viša od mene, a njezina je kratka tamna kosa bila privezana jednom ukosnicom. Primijetila sam odmah njezine štikle i kako jednu nogu drži ovijenu oko Parkerova boka. Stajala je leđima naslonjena na ciglu iza sebe, a kada nas je Parker primijetio, izvukao je ruku ispod njezine suknje.
“Abby”, rekao je, iznenađen i bez daha.
“Hej, Parker”, rekla sam uz suzdržan osmijeh.
“Kako... ovaj ... kako si?”
Pristojno sam se nasmijala. “Super sam. Ti?”

“Uf”, pogledao je u svoju djevojku. “Abby, ovo je Amber. Amber... Abby.”
“Abby Abby?” pitala je.
Parker joj je brzo kimnuo, uz vidljivu nelagodu. Amber mi je stisnula ruku s izrazom gađenja na licu pa pogledala Travisa kao da je upravo upoznala neprijatelja. “Drago mi je da smo se upoznali... Valjda.”
“Amber”, upozorio ju je Parker.
Travis se nasmijao pa im otvorio vrata kako bi se mogli vratiti u kuću. Parker je zgrabio njezinu ruku i ušli su u kuću. “To je bilo... čudno”, rekla sam, odmahujući glavom i presavinuvši ruke, naslanjajući se na ogradu. Bilo je hladno i vani je bila samo nekolicina parova.
Travis se samo smijao. Čak ni Parker nije mogao pokvariti njegovo raspoloženje. “Bar je prestao s glupostima da te vrati natrag.”
“Ne mislim da me toliko pokušavao vratiti koliko me pokušavao odvojiti od tebe.”
Travis je namreškao nos. “Jednom je odveo jednu djevojku kući zbog mene. Sad se ponaša kao da je spašavao svaku brucošicu koju bih povalio.”
Pogledala sam ga iskosa, krajičkom oka. “Jesam li ti ikada rekla koliko prezirem tu riječ?”
“Žao mi je”, rekao je i privukao me k sebi. Zapalio je cigaretu i duboko uzdahnuo. Dim koji je izdahnuo bio je deblji nego inače, miješao se sa zimskim zrakom. Okrenuo je ruku i dugo gledao svoj zglob.
“Čudno je što ova nova tetovaža ne samo da mi je najdraža nego se zbog nje osjećam puno bolje...”
“Prilično čudno.” Travis je podignuo obrvu i ja sam se nasmijala.
“Šalim se. Ne mogu reći da razumijem, ali slatko je... na način Travisa Maddoxa.”
“Ako se ovako dobro osjećam što imam tetovažu na ruci, ne mogu ni zamisliti koliko će biti dobro kad ti stavim prsten.”
“Travis...”
“Za četiri ili možda pet godina”, dodao je. Uzdahnula sam.
“Moramo usporiti. I to dosta.”
“Nemoj počinjati s tim, Golube.”
“Ako ovako nastavimo, bit ću sirota i trudna prije nego što diplomiram. Nisam još spremna doseliti k tebi, nisam još spremna za prsten i sasvim sigurno nisam spremna skrasiti se.”
Travis me uhvatio za ramena i okrenuo prema sebi.
“Ovo nije govor ‘želim da viđamo druge ljude’, zar ne? Jer ja te neću dijeliti. Nema jebene šanse.”
“Ne želim nikoga drugoga”, rekla sam, uzdišući. Opustio se i pustio mi ramena, uhvativši ogradu.
“Što onda želiš reći?” pitao je, gledajući ispred sebe.
“Kažem samo da moramo usporiti. To je sve što govorim.” On je kimnuo, vidno nezadovoljan.
Dodirnula sam mu ruku. “Nemoj biti bijesan.”
“Čini mi se da napravimo jedan korak naprijed pa dva natrag, Golube. Svaki put kad mislim da jednako razmišljamo, ti podigneš zid. Ne razumijem... Većina djevojaka želi da njihovi dečki budu ozbiljni, da govore o svojim osjećajima, da budu spremni na novi korak...”
“Mislila sam da smo već utvrdili da ja nisam kao druge djevojke.”
Pustio je da mu glava padne, osjećao se frustrirano. “Umoran sam od pogađanja. Kamo nas to vodi, Abby?”
Prislonila sam usne na njegovu košulju. “Kad razmišljam o svojoj budućnosti, u njoj vidim tebe.”
Travis se opustio, privijajući me uza se. Oboje smo gledali noćne oblake kako plove nebom. Svjetla škole bila su jedina u tami, a oni koji su tek dolazili na zabavu pokušali su se ugrijati debelim kaputima i žurili su prema toplini kuće bratstva.
U Travisovim očima vidjela sam isti onaj mir koji sam vidjela samo nekoliko puta i shvatila sam, baš kao i tada, u tim noćima, da je njegov izraz zadovoljstva zapravo izravna posljedica mojeg uvjeravanja.
Ja sam već iskusila nesigurnost; onih koje uništi zla kob, onih koji su se bojali vlastite sjene. Bilo je lako bojati se tamne strane Vegasa, one strane koju neon i blještavilo nikad nisu dotakli. Ali Travis Maddox nije se bojao boriti, a ni braniti onoga do koga mu je stalo. Ni pogledati u ljutite oči ponižene žene. Mogao je ući u prostoriju i pogledati drsko nekog dvaput većeg od sebe, vjerujući da ga nitko neće ni dodirnuti – vjerujući da je nepobjediv u svemu što ga čeka.
Nije se bojao ničega. Dok nije upoznao mene. Ja sam bila jedini dio njegova života koji je bio nepoznat, njegova nepoznata karta, ono što nije mogao kontrolirati. Bez obzira na trenutke mira koje sam mu davala, tjeskoba koju je osjećao bez mene bila je deset puta gora. Bijes koji je prije osjećao sad je bio još teži; bilo mu ga je teže kontrolirati. Biti iznimkom više nije bila zagonetna, posebna stvar. Ja sam postala njegova slabost. Baš kao što sam bila i svojem ocu.
“Abby! Tu si! Svugdje sam te tražila!” rekla je America, upadajući kroz vrata. Pokazivala mi je svoj mobitel. “Upravo sam se čula sa svojim tatom. Sinoć ih je nazvao Mick.”
“Mick?” Moje se lice zgrčilo u grimasu gađenja. “Zašto bi ih on nazvao?”
“Navodno ga je tvoja mama nagovorila na to.”
“I? Što je htio?” pitala sam, osjećajući kako mi postaje mučno. Skupila je usne.
“Doznati gdje si.”
“Nisu mu rekli, zar ne?”
Americino se lice rastužilo. “On je tvoj otac, Abby. Tata je mislio da ima pravo znati.”
“Doći će ovamo”, rekla sam i odmah osjetila kako mi oči gore. “Doći će ovamo, Mare!”
“Znam! Žao mi je!” rekla je i pokušala me zagrliti. Izvukla sam se iz njezina zagrljaja i pokrila lice rukama.
Poznat par snažnih, zaštitničkih ruku već je bio na mojim ramenima. “Neće ti nauditi, Golube.” Travis me hrabrio: “Ja mu to neću dopustiti.”
“Pronaći će već on neki način”, bezvoljno je rekla America, gledajući me tužnim očima. “Uvijek ga pronađe.”
“Moram otići odavde.” Uzela sam kaput i otvorila vrata francuskog prozora. Bila sam previše uznemirena da bih usporila i sabrala se dovoljno da povučem ručke i otvorim vrata. Od bijesa su mi se niz lice stale slijevati suze, zatim su Travisove ruke prekrile moje. Pomogao mi je da otvorim ručke i zatim je drugom rukom otvorio vrata. Pogledala sam ga, svjesna glupave scene koju sam pravila. Očekivala sam da ću na njegovu licu vidjeti zbunjen izraz ili barem izraz neodobravanja. No, gledao me s razumijevanjem.
Travis me uzeo pod ruku i zajedno smo krenuli kućom, niz stube i do vrata. Sve troje, i Travis i America i Shep, jurili su za mnom dok sam žurila prema chargeru. A onda je America ispružila ruku i zgrabila me za kaput. Stale smo.
“Abby!” prošaputala je i pokazala mi prema manjoj skupini ljudi. Svi su oni bili okupljeni oko jednog starijeg, neurednog čovjeka koji je bijesno pokazivao prema kući, držeći u rukama nekakvu fotografiju. Parovi su kimali, razgovarajući o fotografiji između sebe. Odjurila sam prema čovjeku i istrgnula mu fotografiju iz ruku.
“Kojeg vraga radiš ovdje?”
Gomila se razišla, otišli su prema kući, a Shepley i America stajali su sa svake strane. Travis me držao za ramena. Mick je pogledao moju haljinu i kliknuo jezikom u znak negodovanja.
“O, da, da, Kolačiću... možeš curu odvesti iz Vegasa, ali...”
“Začepi. Začepi, Mike. Samo se okreni i idi”, pokazala sam prstom iza njega. “Vrati se tamo otkuda si došao. Ne želim te ovdje.”
“Ne mogu, Kolačiću. Trebam tvoju pomoć.”
“Uh. Ima još nešto novo?” frknula je America.
“Izgledaš jako lijepo. Odrasla si. Ne bih te prepoznao na ulici.”
Uzdahnula sam od muke. Uopće mi se nije čavrljalo s njim.
“Što hoćeš?”
Podigao je ruke i slegnuo ramenima. “Čini mi se da sam se uvalio u neka sranja, draga. Starom tatici trebaju novci.”
Zatvorila sam oči. “Koliko?”
“Išlo mi je dobro, stvarno je, a onda sam morao posuditi nešto novaca kako bih išao dalje i... Znaš...”
“Znam”, pukla sam. “Koliko ti treba?”
“Dvadeset pet.”
“O, sranje Mick, dvije i pol tisuće? Ako ćeš otići odavde, ja ću ti ih odmah dati”, rekao je Travis i posegnuo za svojim novčanikom.
“Misli na dvadeset pet tisuća”, rekla sam, gledajući u svog oca.
Mickove oči skenirale su Travisa. “Tko ti je ovaj klaun?”
Travis je podigao pogled sa svojeg novčanika prema Mickovu licu. Osjetila sam svu njegovu težinu kad mi se naslonio na leđa.

“Sad mi je puno jasnije kako genij poput tebe može spasti na to da pita svoju kćer tinejdžerku da mu posudi novce.”
Prije nego što je Mick uspio odgovoriti, izvukla sam mobitel. “Kome sada duguješ, Mick?”
Mick je češao svoju masnu, sijedu kosu. “Pa, čudna je to priča, Kolačiću...”
“Kome?” viknula sam.
“Bennyju.”
Usta su mi se otvorila i zakoračila sam unatrag, udarivši u Travisa.
“Bennyju? Duguješ Bennyju? Što si zaboga...”, udahnula sam, ali nije imalo smisla. “Nemam toliko novca, Mick.”
Nasmijao se. “Nešto mi kaže da imaš.”
“Nemam! Stvarno si ovaj put pretjerao, zar ne? Znala sam da nećeš prestati sve dok te ne ubiju!”
Premjestio se s noge na nogu; nestao mu je onaj podmukli osmijeh s lica.
“A koliko imaš?”
Stisnula sam zube. “Jedanaest. Štedjela sam za auto.”
America je zinula prema meni. “Otkud ti jedanaest tisuća dolara, Abby?”
“Od Travisovih borbi”, rekla sam, gledajući ravno u Micka. Travis me šokirano povukao za ramena i pogledao u oči.
“Ti si zaradila jedanaest tisuća dolara na mojim borbama!? Kad si se to kladila?”
“Adam i ja smo imali dogovor”, odgovorila sam Travisu. Nije me brinulo to što je iznenađen. Mickove oči odjednom su se oraspoložile.
“To možeš udvostručiti za jedan vikend, Kolačiću. Možeš mi zaraditi dvadeset pet tisuća do nedjelje i Benny neće poslati svoje ljude po mene.”
Osjećala sam da mi je grlo suho. “Ostat ću bez ičega, Mick. Moram platiti školarinu.”
“Ma, ti to možeš nadoknaditi u trenu”, rekao je, nehajno odmahujući rukom.
“Kad ti je rok?” pitala sam hladno.
“U ponedjeljak ujutro. U ponoć”, rekao je, i ne pokušavajući se opravdati.
“Ne moraš mu dati ni jedan jebeni cent, Golube”, rekao je Travis i uhvatio me za ruku.
Mick me zgrabio za zglob. “To je najmanje što možeš učiniti! Ne bih bio u ovom sranju da nije bilo tebe!”
America ga je udarila po ruci, zatim odgurnula. “Da se nisi usudio opet početi s tim sranjima, Mick! Nije te ona natjerala da posudiš novac od Bennyja!”
Mick me pogledao, s prezirom u očima. “Da nije bilo nje, imao bih svoj vlastiti novac. Ti si mi sve uzela, Abby. Sad nemam ništa!” Mislila sam da će mi vrijeme koje sam provela daleko od Micka umanjiti bol koju je nosila činjenica da sam mu kći. No, suze koje su mi padale niz obraze pokazivale su suprotno.
“Do nedjelje ću ti dati novac za Bennyja. Ali, kada to napravim, hoću da me ostaviš na miru. Neću to više nikada napraviti. Odsad si sam, razumiješ li me? Drži se dalje od mene.”
Skupio je usne pa kimnuo. “Neka bude po tvom, Kolačiću.” Okrenula sam se i krenula prema automobilu. Iza sebe sam čula Americu.
“Pakirajte se, dečki. Idemo u Vegas.”
 Nova poglavlja ovog senzacionalnog bestselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte petkom u 10 sati u podrubrici Index Rougea - Lifestyle.