MNOGI roditelji i odgajatelji nesvjesno koriste izraze poput "dobro dijete" ili "zločesto dijete" u svakodnevnoj komunikaciji. Iako se čine bezazlenima, ove etikete mogu imati dugoročan utjecaj na dječji razvoj, samopouzdanje i način na koji dijete vidi sebe.
Stručnjaci upozoravaju da ovakvo pojednostavljeno označavanje ponašanja može oblikovati djetetovu sliku o sebi, razviti osjećaj srama ili čak utjecati na njegovu buduću osobnost.
Etikete se često temelje na konkretnom ponašanju u određenom trenutku, no dijete ih može internalizirati i početi vjerovati da je ono uvijek takvo. Ako ga često nazivamo "zločestim", može početi djelovati u skladu s tim očekivanjem. S druge strane, ako je uvijek "dobro", može se bojati pokazati frustraciju, ljutnju ili druge prirodne emocije.
Etiketiranje također potiče ograničavajući način razmišljanja, u kojem dijete vjeruje da su njegove osobine nepromjenjive. To može spriječiti razvoj otpornosti i sposobnosti za učenje iz pogrešaka, piše Parenting Hub.
Umjesto da etiketiramo dijete, fokusirajmo se na konkretno ponašanje. Primjerice, umjesto "Budi dobar!", možemo reći: "Molim te, pričaj tiše jer drugi pokušavaju spavati". Time ne ocjenjujemo osobnost, već pomažemo djetetu da shvati svoje ponašanje i posljedice.
Evo nekoliko savjeta stručnjaka:
Način na koji razgovaramo s djecom ima ogroman utjecaj. Dobronamjerne rečenice poput "Ako pojedeš sve, dobit ćeš desert" mogu stvoriti nezdrave navike. Umjesto vanjske motivacije, potičimo unutarnju: razgovarajmo o tome kako se osjećaju, što im je teško i kako mogu nešto pokušati drukčije.
Moderno roditeljstvo često izbjegava riječ "ne" u strahu da ne povrijedi djetetovo samopouzdanje. No stručnjaci ističu kako su granice važne za osjećaj sigurnosti i razvoj suradnje. Kada ih postavljamo s toplinom i dosljednošću, pomažemo djeci da se osjećaju voljeno i shvaćeno, čak i kada im nešto zabranimo.