SVAKA mama svom djetetu želi najbolje, ali izbori se mogu jako razlikovati među obiteljima, čak i unutar njih. Kad jedna osoba strastveno podržava određenu metodu, a druga joj se oštro protivi, dolazi do napetosti. Kako pokazuje nova studija, to može dovesti do depresije kod majki, koje se osjećaju posramljeno.
Ispostavilo se da se to najčešće događa među majkama koje dijele krevet s vlastitom djecom. Kod njih su stručnjaci češće bilježili depresiju, no ne zbog samog tog čina, nego zbog osuda drugih.
"Definitivno smo uočili da su mame koje su spavale s djecom dulje od šest mjeseci poslije njihovog rođenja najviše kritizirane. Pored toga, prijavile su i veću zabrinutost zbog svoje odluke, što i ima smisla jer se kad drugi osuđuju tvoju odluku i sam počneš preispitivati. To nikome ne donosi dobro", kaže koautor studije Douglas Teti, profesor ljudskog razvoja i obiteljskih studija na Penn Stateu.
Za ovu studiju analizirane su navike spavanja među 103 majke u Americi tijekom prve godine života njihovih beba. Definirajući zajedničko spavanje kao dijeljenje spavaće sobe, 73 posto priznaje da su to radile u prvom mjesecu života svoje bebe, 50 posto do tri mjeseca, a 25 posto do šest mjeseci.
Među onima koje su dijelile sobu s bebama šest mjeseci, njih 76 posto više prijavljivalo je osjećaj depresije u odnosu na majke čija su djeca spavala u odvojenim sobama. Također su se osjećale 16 posto kritiziranije zbog svoje odluke, iako je i preporuka Američke akademije pedijatara da roditelji dijele sobu s djetetom šest do 12 mjeseci.
Unatoč smjernicama, zajedničko spavanje i dijeljenje kreveta s djecom i dalje su teme koje izazivaju puno rasprave među roditeljima.
"U ostalim dijelovima svijeta to je normalno, a u Americi vas zbog toga gledaju ispod oka", dodaje Teti.
"Spavanje mora biti ugodno svima. Da bi bio najbolji roditelj, moraš voditi računa o sebi, a dijete od toga ima benefite", ističe ovaj profesor.
Na kraju dana, svatko čini ono što smatra najboljim za sebe, svoje dijete i cijelu obitelj.