Psiholozi navode 5 rečenica koje ne bismo trebali govoriti introvertiranom djetetu

Neka djeca su glasna, uvijek u centru pažnje, bez problema prilaze nepoznatima i pričaju s kim god stignu. Druga su tiša, promatraju, treba im vremena da se opuste, a ponekad su najsretnija kad se igraju sama ili s jednim bliskim prijateljem. I jedno i drugo je normalno. Ali ako imate introvertirano dijete, postoji pet fraza koje bi, kažu psiholozi, svakako trebali izbjegavati.

Jer, iako društvo uglavnom favorizira ekstrovertirane i glasne, nije poanta da dijete mijenjamo kako bi se više „uklapalo“. Poanta je da ga podržimo baš takvo kakvo je.

1. "Pričaj glasnije!" ili "Budi malo društveniji!"

Vjerojatno najčešća rečenica koju introvertirano dijete može čuti. I, kako kažu psiholozi,  jedna od najštetnijih.
„Time mu dajete do znanja da je njegovo ponašanje pogrešno. I još gore - učite ga da ignorira svoje granice kako bi se drugi osjećali bolje“, objašnjava psihologinja Rachel Wolff. Dugoročno, ovo može dovesti do toga da dijete postane ‘people pleaser’ - osoba koja stalno ugađa drugima na svoj račun.

2. "Tišina ti je nepristojna"

Nema ništa loše u tome da dijete šuti, čak i kad je u društvu. „Nemojte mu govoriti da je nepristojno jer ne priča. To mu šalje poruku da su njegovi osjećaji i priroda nešto čega se treba sramiti“, kaže terapeutkinja Kate Roberts.

Dodaje i da u kulturi koja slavi ekstrovertiranost, sramežljivost često neopravdano doživljavamo kao slabost. A nije.

3. "Zašto si tako sramežljiv?"

Ili još gore - „Prestani biti tako sramežljiv“.
Ove rečenice možda zvuče bezazleno, ali u pozadini nose etiketu i sram. Dijete ne bira biti introvertirano - ono jednostavno jest takvo. „Šutnja nije mana, već osobina ličnosti“, naglašava Wolff.

Roberts ide i korak dalje: introvertirana djeca često imaju nevjerojatnu moć opažanja i obraćaju pozornost na detalje koje drugi propuštaju.

4. "Ako budeš takav, nikad nećeš uspjeti"

Ovo je ozbiljna greška, kažu stručnjaci.
Da, ekstroverti su često u centru pažnje, ali to ne znači da su „uspješniji“. Introverti također imaju ispunjene, bogate i uspješne živote, samo se njihov put ne probija galamom, već tišinom, promišljenošću i dubinom. Rečenice koje sugeriraju da će ih introvertnost sputavati samo im ruše samopouzdanje.

5. "Zašto se ne ideš igrati s njima?" ili "Zašto si takav?"

Ova pitanja možda djeluju kao poticaj, ali dijete ih najčešće doživi kao osudu. „Time šaljete poruku da je nešto pogrešno u tome kako se osjeća“, objašnjava socijalna radnica KaiLi McGrath. A zapravo dijete možda samo treba malo vremena ili mu se jednostavno tog dana ne da igrati s drugima. I to je u redu.

Što reći umjesto toga?

Umjesto da propitujemo djetetovu osobnost, probajmo ovako:

„U redu je da ti treba malo vremena.“

„Možeš ostati tu uz mene koliko god želiš.“

„Vjerujem ti da znaš kako se osjećaš.“

Na taj način pokazujete djetetu da ga razumijete i poštujete njegove granice. A ono, zauzvrat, uči vjerovati sebi.

Ako sumnjate da introvertnost vašem djetetu stvara poteškoće, ne treba odmah paničariti. Umjesto da forsirate druženje ili ih gurate u nepoznato, pitajte ih jednostavno: „Kako ti je kad si među nepoznatim ljudima?“
Možda će vam reći da im je previše, da im je bučno, da su umorni. I to je sve što trebate znati da ih bolje razumijete.

Na kraju krajeva - djeca nisu ništa drugo nego mali ljudi. A i nama odraslima ponekad treba tišina, zar ne?