GOTOVO svaki roditelj tinejdžera upoznat je s prkosom - odbijanjem, prepirkama i kršenjem pravila. Iako je buntovništvo uobičajen dio odrastanja, ponekad može biti maska za dublje emocionalne probleme poput nesigurnosti, tjeskobe ili tuge. Psiholozi savjetuju roditeljima da pažljivo prate ponašanje svojih tinejdžera kako bi na vrijeme uočili promjene i potražili uzroke takvog ponašanja.
Prkos se kod tinejdžera može javiti iz mnogo razloga, a nesigurnost je svakako jedan od njih. Tinejdžer koji se osjeća nesigurno može početi oponašati prkosno ponašanje svojih vršnjaka u potrazi za osjećajem pripadnosti.
"Ako misle da nisu vrijedni ili se bore s unutarnjim kritičarem, mogu postati prkosni kako bi na neki način potvrdili sliku za koju vjeruju da drugi imaju o njima", objašnjava za Parents.com Allison Guilbault, licencirana terapeutkinja. Drugim riječima, tinejdžer može razmišljati: "Ako već nisam vrijedan ljubavi, zašto ne bih išao do kraja?" Takav način razmišljanja izvana se očituje kao prkos.
Prkosno ponašanje također može biti način na koji tinejdžeri pokušavaju kompenzirati osjećaj manje vrijednosti, kaže klinički psiholog dr. Jerry Weichman. "To je primjer mentaliteta 'najbolja obrana je napad', koji tinejdžer, ili bilo tko drugi, podsvjesno usvaja kako bi se zaštitio od emocionalne boli, srama, osude ili razočaranja", opisuje Weichman.
Naravno, prkos nije uvijek znak nesigurnosti. Mnoge druge emocije mogu navesti tinejdžera da krši pravila i buni se protiv autoriteta. Problemi poput anksioznosti, depresije ili negativnog unutarnjeg glasa mogu pojačati prkosno ponašanje.
"Kao kognitivno-bihevioralna terapeutkinja specijalizirana za tinejdžere, uvijek polazim od toga da naše misli diktiraju naše osjećaje, a osjećaji diktiraju ponašanje", kaže Guilbault. "Dakle, ako su emocije tinejdžera neregulirane, to će se gotovo sigurno negativno odraziti na ponašanje."
Tinejdžeri koji se nose s dubokom boli, bilo da je riječ o traumi vezanoj za školu, obiteljskim problemima ili stresu zbog akademskih ili ljubavnih veza, također mogu biti skloniji prkosu. "Tinejdžeri s kojima radim već dva i pol desetljeća, a koji pokazuju najviše prkosa, najčešće su oni koji su u životu doživjeli mnogo emocionalne boli", kaže dr. Weichman.
Takvi tinejdžeri često nemaju alate za nošenje s teškim osjećajima pa ih potiskuju kao obrambeni mehanizam. Zbog nakupljenih emocija postaju nagli i razdražljivi. "Ta neriješena emocionalna bol s vremenom se pretvara u bijes", objašnjava dr. Weichman. "Zbog toga imaju vrlo kratak fitilj i brzo planu, a reakcija je obično mnogo snažnija nego što bi stvarna situacija opravdavala."
Prkos je često poziv u pomoć ili način na koji tinejdžer izražava svoje osjećaje, iako ne na zdrav način. Ponašaju se prkosno jer jednostavno nemaju vještine za upravljanje svojim emocijama. "Za neke je to i način da, doduše nezrelo, komuniciraju kako su zbog nečega nesretni", kaže dr. Weichman.
Ponekad tinejdžeri ne žele ili ne znaju reći kako se osjećaju. "Često vam svojim ponašanjem pokazuju kako se osjećaju, umjesto da vam to kažu riječima", objašnjava Guilbault. "Ako su uzrujani, ljuti, tjeskobni ili depresivni, mogli bi te emocije projicirati na drugu osobu kroz negativno ponašanje."
Kada se suočite s bijesnim tinejdžerom koji ne poštuje pravila, teško je razmišljati bistro. Iako je prva reakcija često ljutnja i frustracija, važno je naučiti čitati između redaka. Prepoznavanje znakova da vašeg tinejdžera muči nešto dublje prvi je korak prema rješavanju problema.
Osim prkosa i ispada bijesa, na problem mogu ukazivati i promjene u spavanju, poput nesanice ili pretjeranog spavanja, te promjene u prehrambenim navikama. Dr. Weichman navodi i druge znakove na koje treba obratiti pozornost: uporna tuga, izražena razdražljivost, nagle promjene raspoloženja, povlačenje od prijatelja i obitelji, pojačana zabrinutost te značajan pad uspjeha u školi ili sportu.
Roditelji bi trebali tražiti obrasce ponašanja, a ne samo povremene loše dane. Ključno je promatrati i razgovarati s tinejdžerom kako biste primijetili ako se nešto promijeni. "Mnogi tinejdžeri mogu sami riješiti problem ako im se pruži prostor i vrijeme", kaže dr. Weichman. Ali ako su simptomi intenzivni ili traju danima, vrijeme je za djelovanje.
Razgovarati s prkosnim tinejdžerom može biti poput hodanja po minskom polju, no roditelji nisu nemoćni. Dr. Weichman nudi nekoliko savjeta. Prvo, ne pokušavajte raspravljati s tinejdžerom dok je ljut. "Ono što ne želite jest planuti i spustiti se na njihovu razinu.
To uključuje vikanje, vrijeđanje, izazivanje ili bilo kakav oblik fizičke sile", kaže. Umjesto toga, pričekajte da se strasti smire kako biste mogli razgovarati o uzroku problema.
Jednostavna metoda za smirivanje situacije jest stišavanje vlastitog glasa, gotovo do šapta. "Time im pokazujete da su preglasni", kaže dr. Weichman, dodajući da je teško voditi svađu između nekoga tko viče i nekoga tko šapće. Ako ništa ne pomaže, jednostavno se povucite i napravite pauzu. "Ne možete voditi racionalan razgovor s osobom koja se ponaša iracionalno", ističe on.
Ponekad fizički dodir može komunicirati više od riječi. "Samo zagrljaj od pet ili deset sekundi, bez ijedne riječi, ponekad može potaknuti unutarnje resetiranje kod tinejdžera", kaže dr. Weichman. Ako tinejdžer ne želi zagrljaj, dovoljan je i kratak dodir ruke na ramenu, što poručuje: "Tu sam za tebe i volim te."
Naposljetku, važno je da i roditelji nauče upravljati vlastitim emocijama. "Suočavanje s prkosnim tinejdžerom nije lako, stoga je važno da i roditelji potraže podršku za sebe, primjerice kroz savjetovanje", savjetuje Guilbault. Iako je roditeljska podrška ključna, terapija može biti izvrsna opcija i za tinejdžere, nudeći im siguran prostor za istraživanje osjećaja i učenje zdravijih načina suočavanja s problemima.