Iako se laganje obično ne povezuje s dojenčadi, nova studija pokazuje da bebe već s osam mjeseci starosti mogu početi iskušavati granice obmane. No, pedijatri ističu da to zapravo može biti dobar znak koji ukazuje na kognitivni razvoj djeteta.
Prema novom istraživanju, rano eksperimentiranje s laganjem pokazuje da se djetetov mozak razvija u smislu socijalne inteligencije i vještina rješavanja problema, a razumijevanje da je takvo ponašanje normalno može pomoći roditeljima da reagiraju smireno i izgrade povjerenje sa svojim djetetom, piše Parents.
Laganje i obmana kod tako male djece razlikuju se od onoga što obično podrazumijevamo pod tim pojmovima. Nova studija objavljena u časopisu Cognitive Development otkrila je da djeca razumiju i koriste obmanu mnogo ranije nego što se mislilo, no to ne znači da su lukava ili nemoralna. Riječ je o prirodnom procesu učenja i testiranja granica.
"Ovdje nije riječ o smišljenim 'lažima' kakve mogu izmišljati naša starija djeca i tinejdžeri", kaže Sanam Hafeez, neuropsihologinja i direktorica tvrtke Comprehend the Mind.
Prema Emmi Murray, kliničkoj psihologinji iz dječje bolnice Phoenix Children’s, autori studije ranu obmanu definiraju kao "namjerno kršenje pravila kako bi se izbjegle posljedice ili ostvarila materijalna korist". Ipak, dodaje kako se "ta definicija može primijeniti na stariju malu djecu i predškolce obuhvaćene studijom, dok su ponašanja zabilježena kod dojenčadi vjerojatnije odraz roditeljskih percepcija, a ne 'stvarno' obmanjujuće ponašanje".
Kako onda izgleda takvo ponašanje? Dr. Hafeez opisuje da to može biti jednostavno poput bebe koja plače da bi je netko podigao, a prestaje plakati čim se to dogodi. "Može se raditi i o malom djetetu koje brzo skriva čokoladicu kad čuje da se približavate ili o dvogodišnjaku koji prkosno govori 'Ne, mama! Nisam ja!' dok mu je čokolada još uvijek razmazana po licu", objašnjava ona.
U suštini, radi se o simpatičnim ili smiješnim situacijama koje je većina roditelja doživjela. "Roditelji su često šokirani kada ih uvjerim da je to normalno", kaže dr. Hafeez. "Manipulativno? Možda. Ali to je ujedno i dijete koje uči uzeti u obzir što druga osoba zna ili ne zna i temeljiti svoje postupke na tom saznanju."
Istraživači su u studiji ispitali roditelje više od 750 djece u dobi od rođenja do 47 mjeseci o obmanjujućem ponašanju njihove djece. Važno je napomenuti, kako ističe dr. Murray, da se nalazi temelje na izvješćima roditelja, a ne na izravnom promatranju ponašanja dojenčadi.
"Takvi modeli mogu biti korisni za istraživanje obrazaca, ali otežavaju tumačenje rezultata u konkretnim, stvarnim okvirima - posebno kod dojenčadi, gdje je i ponašanje i namjeru koja stoji iza njega teško definirati i izmjeriti", objašnjava dr. Murray.
Prema autorima studije, najraniji zabilježeni slučaj djeteta koje razumije i koristi obmanu bio je u dobi od osam mjeseci. "Rezultati autora predviđaju da 25 posto djece razumije obmanu do 18. mjeseca života, a koristi je već sa 16 mjeseci", dodaje dr. Murray.
Postavlja se pitanje zašto bi bebe i mala djeca povremeno lagala. Stručnjaci se slažu da takva ponašanja ne proizlaze iz manipulacije, već su dio normalnog dječjeg razvoja.
"Moje je stručno mišljenje da je obmana kod dojenčadi u osnovi znak zdravog razvoja mozga, a ne alarmantno ponašanje, i ova studija to ispravno preoblikuje na taj način", kaže dr. Hafeez. Ona ističe da činjenica da mališani eksperimentiraju s laganjem govori da se socijalna inteligencija razvija ranije nego što se mislilo.
Sličnog je mišljenja i Molly O’Shea, pedijatrica i stručnjakinja za roditeljstvo. "Rana obmana normalan je i zdrav dio razvoja, a na mnogo načina i znak da mozak vašeg djeteta dobro funkcionira", kaže ona. Da bi nekoga obmanulo, dijete mora shvatiti da zna nešto što vi ne znate i predvidjeti kako ćete reagirati. "To je doista sofisticirano razmišljanje za jednogodišnjaka ili dvogodišnjaka", dodaje dr. O’Shea.
Iako su nalazi istraživanja zanimljivi, pedijatri i psiholozi se slažu da ih treba promatrati u širem kontekstu te da je potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se u potpunosti razumjele njihove implikacije.
Dr. Murray pojašnjava da je, s obzirom na to da se nalazi temelje na roditeljskim percepcijama, teško znati zašto se čini da bebe obmanjuju roditelje i koliko je toga utemeljeno u stvarnosti. "Potrebno je više istraživanja koja mogu razdvojiti utjecaj roditeljskih percepcija o namjeri od stvarnog ponašanja dojenčadi. To je posebno važno jer se studija oslanjala na izvješća roditelja o ponašanju i namjeri", ističe ona.
Iako implikacije tek treba utvrditi, dr. Hafeez smatra rezultate intrigantnima. "Za mene je glavna poruka ovog rada da djeca mogu lagati mnogo ranije nego što očekujemo", kaže ona. "To me iznenadilo jer se laganje često smatra naprednijom socijalnom vještinom koju ne bismo očekivali od tako male djece."
Dakle, trebate li se zabrinuti ako primijetite da vaša beba ili malo dijete laže? Prema stručnjacima, zaključak je zapravo da možete biti blaži prema svojoj djeci kada primijetite takvo ponašanje.
"Roditelji koji znaju da su dječje laži razvojno normalne manje će paničariti i manje će kažnjavati svoju djecu", kaže dr. Hafeez. "To je važno jer reakcija skrbnika na ovo ponašanje oblikuje djetetovo povjerenje u razvoju."
Ipak, normalno je osjećati se frustrirano ili uznemireno kada vam dijete počne lagati, posebno u predškolskoj dobi. Dr. Murray se nada da će ova studija pružiti potreban kontekst i pomoći roditeljima da shvate kako je takvo ponašanje normalno. Ona potiče roditelje da duboko udahnu i razmisle što se zapravo događa s njihovim djetetom.
"Ako ste pod stresom ili preopterećeni kada vam dijete laže, može biti korisno zastati i razmisliti kako vaše tumačenje ponašanja vašeg djeteta oblikuje vaš emocionalni odgovor", savjetuje dr. Murray. "Ako određeno tumačenje dovodi do frustracije ili uzrujanosti, razmatranje alternativnih objašnjenja može vam pomoći da se osjećate smirenije i reagirate na način koji je u skladu s vašim roditeljskim ciljevima."