Međugeneracijski sukobi nisu ništa novo, ali čini se da je jaz između boomera, rođenih između 1946. i 1964., i mlađih generacija danas posebno velik. Različite vrijednosti, polarizirana politika i velike promjene u financijskoj sigurnosti i prilikama napravile su svoje, pa ne čudi da mnogi teško nalaze zajednički jezik sa starijima u obitelji.
Koliko god to ponekad bilo izazovno, postoji jednostavan način da se više zbližite sa starijim članovima obitelji i da ih bolje razumijete - pitajte ih više. Iskrena znatiželja, izražena kroz promišljeno pitanje, može učiniti da se netko osjeća poštovano i stvarno saslušano.
Terapeuti koji rade s obiteljima izdvojili su nekoliko pitanja koja bi stariji voljeli češće čuti - a ti razgovori mogli bi im značiti više nego što mislite.
Ako tek krećete s ovakvim razgovorom, najlakše je početi baš ovim - pitati što bi oni zapravo htjeli da ih pitate. Možda zvuči kao prečac, ali i samo to pitanje može otvoriti put prema dubljem razumijevanju. "Ovo pitanje otvara prostor za ono što roditelj možda želi više dijeliti u odnosu s vama", rekla je Sarah Epstein, bračna i obiteljska terapeutkinja. "Možda bi voljeli da ih pitate o zdravlju, hobijima, poslu ili putovanjima."
Epstein kaže da to može promijeniti dinamiku odnosa. "Pitanje pokazuje da vam nije stalo samo do toga da roditelji podržavaju vas, nego da se i vi trudite oko njih", rekla je. "Onda možete nastaviti tako da ih pitate što ih trenutno veseli, a što ih muči."
Zamislite da ste na kavi s novim prijateljem - vjerojatno bi ga pitali o djetinjstvu. Iako možda već znate osnovne stvari, poput toga gdje je netko odrastao, pitanja o obitelji mogu otkriti sasvim novu stranu i pomoći da izgradite drugačiji odnos.
Osim općeg pitanja, Epstein predlaže i konkretnija, poput: "Kakvi su bili tvoji roditelji?" ili "S kim si u obitelji bio/la najbliži/a, a s kim baš i ne?"
Ovo je odlično pitanje koje potiče ljude da razmisle što su ih očekivanja okoline koštala, ali i što im je možda donijelo. Kad im se postavi to pitanje, "ljudi češće govore o pritisku nego o nostalgiji", rekla je Marchenko. "Opisuju kako su morali brzo odrasti, kako su rano preuzimali odgovornost i kompromise koje nisu mogli izbjeći. To pomaže mlađima da shvate da su mnoge vrijednosti nastale iz nužde, a ne iz osobnog izbora."
Jedna od najvećih prepreka u odnosima sa starijima često su velike razlike u vrijednostima i politici. Pitanje postavljeno ovako otvara prostor za znatiželju, umjesto da drugu stranu odmah gurne u obranu.
"Ovo izbjegava raspravu o tome je li 'sad bolje nego prije' i umjesto toga poziva na promišljanje", objasnila je Marchenko. "Ljudi istovremeno govore o dobicima i gubicima, pa se možeš i ne složiti, a da nitko ne ispadne 'problem'."
"Ovo starije generacije ne stavlja u ulogu prepreke, nego u ulogu onih koji mogu nešto ostaviti mlađima", rekla je Marchenko. "Odgovori su obično manje 'dijeljenje savjeta', a više govor o vrijednostima, samokontroli i perspektivi koja se stječe s godinama."
Ovo je dobro pitanje i zato što su možda dosad izbjegavali govoriti o takvim stvarima iz straha kako će to biti primljeno. A vama slušanje o tome kako netko gleda na svoje "nasljeđe" može stvarno promijeniti perspektivu.
Kao što vi možda neke dijelove odnosa doživljavate teškima, vjerojatno ih tako doživljavaju i stariji članovi obitelji. Ako možete postaviti ovo pitanje i čuti odgovor bez obrane, možete zajedno produbiti odnos i riješiti ono što vas žulja.
"Kad izravno pitate kako doživljavaju vaš odnos, otvarate prostor za iskren razgovor o tome kako vam ide", rekla je Epstein. "Možda ćete otkriti da oboje imate stvari koje volite raditi zajedno ili teme o kojima volite pričati, pa se na to možete više osloniti. A možete i prepoznati na čemu želite poraditi. Najlakši put do jasnoće je nježno i s poštovanjem pitati drugu osobu kako ona to doživljava."