Foto: Twitter/Hina/InstagramPress/Facebook
VJEROJATNO ćete do kraja dana pročitati nešto što će vas duboko potresti, uznemiriti ili barem nakratko raspizditi.
Možda već sad nezaustavljivo galopirate prema prvom današnjem živciranju pročitanim.
No, ako već niste prestali čitati, u nastavku je nekoliko stvari oko kojih se više ne biste trebali nervirati.
Glazba, a posebno Eurosong
Ništa čovjeka ne razjari kao pjesma s čijim se stihovima ne slaže. Primjerice, Severina kaže "bit ću opet kao nova, prva želja muških snova, duge noge, vitko tijelo, oko sebe vatru pali Calimero", a vi poludite jer to je toliko velik napad na vas i vaš ukus da jednostavno morate podignuti glas i izraziti svoje neslaganje. Ne učinite li to, zle sile šunda srušit će dveri Kulturgrada i započet će stogodišnja vladavina neukusa, kiča i cajki.
Možete se ne slagati i s porukom pjesme kao u slučaju kršćanskog benda koji se drznuo otpjevati nešto s čim se ne slažete. Što? Promiču katoličke vrijednosti u državi kojom upravljaju priučeni katolici koje su izabrali drugi katolici koji vjeruju u iste katoličke vrijednosti kao i katolici s početka rečenice? Nečuveno.
I nije to zajebancija. Znate kakvi su ljudi kad čuju pjesmu. Kažete im "ruke u zrak" i oni dignu ruke u zrak, kažete im "sad vi" i onda oni, a ako čuju "ti si beba, dar s neba, sve što mi treba" pitaj boga što bi mogli učiniti.
No, ništa nije dramatičnije od gomile odraslih eurovizijskih stručnjaka koji se uzjogune svake godine kad izaberemo neku pjesmu i pošaljemo je na natjecanje koje nam je tijekom godina dalo velike hitove poput nezaboravne "Yorgunum Anla", nikad prežaljene "Jugarem a estimar-nos" ili finskog dragulja "Missä miehet ratsastaa" koji i dan danas rado pjevušimo.
Nina, kako da djetetu pogledam u oči i kažem mu da ovo nije hrvatska pjesma? Kako, Nina??!? KAKO???
Odlazak Nine Kraljić ozbiljna je stvar o kojoj trebamo javno i opširno raspravljati najmanje šest radnih dana, a sedmoga se dana posla ostaviti, da bik naš i magarac otpočinu. Treba li pjesma biti na hrvatskom? Što to znači za nas kao narod? Tko je napisao pjesmu? Hrvatska ili tuđinska ruka? Je li plagijat? Hoće li joj skladatelji ikad oprostiti što na Eurosong ide s pjesmom koju su komponirali stranci? Što kaže struka? Što kažu kolege? Što o svemu misli predsjednik stranke Blok umirovljenici zajedno, Milivoj Špika?
Da ne znate bolje, pomislili biste da se ova pitanja odnose na nešto što nas zaista definira.
Svaka debilna izjava, a posebno debilne izjave random svećenika
Vjerujete li što je izjavio? Kako je samo mogao to izjaviti? Kako netko samo tako izjavi nešto, a ne nešto drugo? Možete li vjerovati?
Šokiranost medija izjavama kojekakvih mamlaza zapravo je prilično očekivana i razumljiva jer sam posao podrazumijeva da neprestano budete na oprezu kako vam ne bi promakla baš svaka informacija koja bi mogla biti čitana. Čitanost, naravno, ne podrazumijeva i relevantnost pa smo upravo zato prisiljeni 90% vijesti dodatno frizirati statusima koji su samo par rečenica udaljeni od: "Kad čujete što su rekli o vašoj mami, ostat ćete paf! Kliknite i doznajte što su pričali o vašoj mami".
Dakle, bitno je nešto napumpati do neprepoznatljivosti pa odjednom izjava nekog popa iz Đakova koji tvrdi da se neki ljudi iseljavaju iz Hrvatske zbog pomodarstva, postaje vijest. Ne zato što je vijest već zato što idiotarije skupljaju klikove. Vijest koja se nalazi negdje između "političar je to i to rekao prije tri godine, a sad govori ovo" i "na crvenom tepihu provirila bradavica".
U stvarnosti, neki pop iz Đakova rekao je nešto, a o tome koliko je to nešto bitno dovoljno govori podatak da se nakon što je to izgovorio pomolio izmišljenom biću, popio vino tvrdeći da je riječ o krvi izmišljenog bića i zatim nastavio pričati o tome kako bi svi trebali živjeti prema strogim, a opet iznenađujuće proizvoljnim zakonima izmišljenog bića.
I nitko ne poriče da je to što je neki pop izjavio o sirotinji pogrešno ili blesavo, ali što zapravo očekujete od čovjeka koji je odjeven poput Puff Daddyja u bilo kojem spotu iz devedesetih? Razumijevanje za neimaše?
Pop Daddy iz Đakova ne zna stati, ne može stati i, a-a, neće stati... Moliti se svemogućem Bogu!
Pravo je pitanje predstavljaju li bilo što bilo kome izjave kardinala Bozanića. Ne pamtimo što govori u svojim božićnim obraćanjima, ali kad se nateže s novinarima to možda dira dio novinara, ali i dio onih koji po mišljenje odlaze u crkvu, što može biti smiješno, ali poprimiti i druge oblike. A udući da se mrak vraća u velikom stilu nošen vjetrovima političkih promjena, nije loše pratiti kardinala barem jednim uhom.
Showbiz vijesti, a posebno showbiz vijesti o Elli Dvornik
Jeste li ikad provjerili komentare ispod vijesti o poznatim hrvatskim njuškama? Gotovo je nevjerojatan bijes koji progovara iz ljudi koji su upravo dio svog života nepovratno potratili kako bi napisali nešto ispod vijesti koju ne žele pročitati.
Trebali bismo pronaći način kako tom energijom zagrijati dom ili barem napuniti mobitel jer bez obzira koliko vi puta ponovili "objavljujemo sranja jer sranja čitate", oni to ne registriraju. Čak i da je naslov "Sranje", pojavio bi se netko tko bi u komentarima mudro zaključio: "Upravo samo pročitao ovo sranje. Ovo je sranje. Tko čita to sranje?".
Zbogom i hvala na svim klikovima
Posebnu mržnju i otpor izazivaju Borna Rajić i Ella Dvornik koje su kao pogonsko gorivo vijestima koje se, povjerujemo li teorijama u komentarima, čitaju "same od sebe". To su vijesti koje se toliko ne čitaju da ponekad završe među najčitanijim vijestima dana, a kad ih iz nekog razloga ne bude, možete biti sigurni da će vjerni nečitatelji ispod vijesti koju također smatraju nedostojnom njihovog vremena, postaviti pitanje: "Što je? Nema ničeg novog o Elli Dvornik pa pišete ta sranja?"
Možda je krajnje vrijeme da oprostite Elli i Borni zbog svega što su vam učinile i možda - ali samo možda - odu i više se nikad ne vrate.
Humor, a posebno satira
Što je država veći cirkus to je satira veći problem.
To je pravilo koje će vam pomoći da otprilike procijenite gdje živite. Nešto kao Facebook statusi o kiši. Dovoljno je proviriti kroz prozor i znat ćete kakvo je vrijeme, ali treba vam neka pamtljiva rečenica koju ćete počastiti lajkovima kad osjetite poriv biti šokirani stanjem u vukojebini koju biste dosad već trebali dobro poznavati.
Kad vidite tko dolazi na HRT valjda vam je jasno da tamo neće biti mjesta za satiru.
Konzervativci su majstori nenamjernog humora. Mogu vas nasmijati stavovima iz Metalnog doba, prepričati vam poneku šaljivu dogodovštinu nekog hrvatskog kralja ili vam pak izmamiti osmijeh na lice čineći stvari koje djeluju kao da su izašle iz uma satiričara, ali zapravo nisu. Oni su smrtno ozbiljni. Primjerice, na mjesto ministra znanosti stave čovjeka koji promiče crkvene stavove od kojih je odustao i Vatikan.
Satira nije "out", satira je doslovno "out"
Dokazano nemaju smisla za humor, a posebno ne oko tema "s kojima se ne bismo trebali šaliti". A upravo su to najsočnije teme. I možda zato najviše plaši izjava glavnog ravnatelja koji obećava da satira na HRT-u nije "out".
Znate li što to znači? Netko na HRT-u pokušavat će učiniti ono što nam već i ovako jedva polazi za rukom.
To je kao da debeli znojni gazda striptiz bara pred vašim očima otpusti posljednju striptizetu i obeća vam: "Ne brini, večeras ćeš gledat' sisa i guzica". Istina, možda negdje na lageru ima seksi konobaricu koja je voljna plesati za novac, ali iskreno strahujete da ćete njegovo debelo znojno tijelo za 15 minuta gledati u negližeu.
Štetnost TV sadržaja, a posebno "nenormalnog" TV sadržaja
Mislite li da će vam raznorazni "Big Brotheri", "Farme", sapunice, "Shopping kraljice" i "Ljubavi na selu" upropastiti djecu?
Iskreno, mogle bi.
Upast će vam u domove, uzeti dragulje vašeg oka, vaše uzdanice, vaše sve, odvesti ih na mračnu stranu, uvući u ekrane poput Poltergeista i vratiti ih sluzave od gluposti i šljamovitosti. Pretvorit će ih u slabiće čiji je sustav vrijednosti toliko poremećen da nisu u stanju shvatiti da neke stvari ne smijete prostituirati za novac i slavu.
Uzet će ih za ruku i otrgnuti od ostatka normalnog svijeta.
Normalnog svijeta koji zna da prostituciji privatnosti nije mjesto na televizijskim ekranima već monitorima i zaslonima pametnih telefona, prijenosnih računala i tableta.
Ekskluzivno: Poltergeist mi je oteo kći
Normalan svijet zna da se životi ne vode u nekim kućama koje snimaju stotine kamera već na Facebook profilima i Instagramu gdje iz vlastitih domova objavljujemo fotografije i videe koje smo snimili sami. Fotografije vlastite djece, kupaonica, spavaćih soba, terasa, kuhinja i dnevnih boravaka.
Normalan svijet koji zna da za svoje otužne živote koje vodimo pred svima ne bismo trebali dobivati novac već lajkove. Tako to radi normalan svijet.
Normalan svijet trebao bi shvatiti da mlade TV neće pokvariti jer ga uskoro više neće ni gledati. Ne treba im. Uskoro će ga gledati samo starci koji još uvijek žive u zabludi da se u njihovom dnevnom boravku nalazi izvor problema, velika kutija s ekranom koju će jednom odlučnom peticijom staviti pod kontrolu i tako kontrolirati ono što njihova djeca upijaju.
Još kad bi ih samo mogli otrgnuti od tih vražjih komodoraca, discmana i telefona s rotirajućim brojčanikom.