Tekst: V.V.
Foto: Zvonimir Barišin/Cropix

VELIKO nevrijeme praćeno kišom, udarima groma i munjama koje su parale nebo sinoć je bjesnilo iznad Splita i njegove okolice. Rezultat toga, osim najave jeseni, su ove prekrasne fotografije koje nisu promaknule iskusnom oku fotografa Zvonimira Barišina.

Još od pamtivijeka grom, munja i grmljavina bili su prirodni fenomeni koji su fascinirali i plašili čovjeka. Njegove pokušaje da se od posljedica tih pojava zaštiti bilježimo od najdavnijih vremena, no slabo fizikalno razumijevanje tih pojava nije dopuštalo da se njihova štetna djelovanja spriječe.

Što je udarac groma?

Znatniji napredak se počeo događati tek u 18. stoljeću kad je Benjamin Franklin svojim maštovitim pokusima utvrdio da je udarac groma zapravo izbijanje statičkog elektriciteta prikupljenog u olujnim oblacima. U najnovije vrijeme narasla je potreba da o fenomenu groma saznamo što više u svrhu učinkovite zaštite, a moderni uređaji kojima se fenomen groma može pratiti i simulirati omogućili su ta saznanja.

Tipični olujni oblak odgovoran za gromove je kumulonimbus - oblak velike mase koji se diže u visinu i do 15 km, a osnovica mu je udaljena od tla 2-3 km. Obično nastaju u toplim razdobljima godine kad se tlo zagrije pa se s njega diže topli zrak i kreće prema hladnoj visokoj atmosferi. Pri određenoj brzini tog vjetra kišne kapi usmjerene prema tlu kreću se i sudaraju jedna s drugom pri čemu nastaju veće i manje kapljice. Tako nastale manje kapljice ostaju električki negativno nabijene, dok veće kapljice budu pozitivno nabijene.

Razlika potencijala između zemlje i donjeg dijela oblaka pri tome iznosi i nekoliko desetaka milijuna volta

Te manje i lakše kapljice vjetar odnosi u gornji dio oblaka koji stoga biva uglavnom negativno nabijen, dok se u donjem dijelu oblaka skuplja pozitivan naboj. U stvarnosti proces je jako složen, a raspodjela naboja u oblaku može dosta varirati te je teško reći koji će dio oblaka biti kako elektriziran. Tako elektriziran oblak izaziva povećanje vrijednosti električnog polja blizu zemlje. Prema približnoj procjeni možemo izračunati da pri tome razlika potencijala između zemlje i donjeg dijela oblaka pri tome iznosi i nekoliko desetaka milijuna volta.