EKIPA Financial Timea objavila je opširan članak o hrvatskim vinima. Novinar je posjetio Hrvatsku i kušao naše sorte, a svoje je dojmove podijelio s čitateljima uglednog magazina.
Gianfranco Kozlović povezao me u njegovom Mercedesu od vinograda Santa Lucia na vrhu brežuljka u okolici Buja u Istri do vinarije.
"Izgubili smo točno 100 godina. Četiri generacije. Tri rata. Prije filoksere ovdje je bilo 54 do 56.000 hektara vinograda, danas ih je 3000 hektara. Svoje prvo vino buteljirao sam 1987. godine. Sve je bilo komplicirano, prve butelje, prvi čepovi. Bili smo mali, nismo bili dobro organizirani, ali bili smo posve sigurni, apsolutno uvjereni da možemo ponuditi nešto jedinstveno", govori Kozlović za Financial Times.
Govorio je o svojoj vinariji i svojoj regiji, ali mogao je to isto reći i za Hrvatsku. Kao supredsjedatelj Decanter World Wine Awardsa, primijetio sam koliko je Hrvatska bila dobra posljednjih godina na natjecanjima te da najbolja hrvatska vina nemaju problema postići cijenu od oko 30 funti. Vodeći hrvatski pisac o vinima, Saša Špiranec, pomogao je organizirati moj posjet Hrvatskoj i seriju degustacija. Otkrio sam zaista skriveno blago, rekao bih da moje vlastito neznanje nikad nije bilo tako očito kao za Špiranecovim degustacijskim stolom u okolici Zagreba. Ova nacija u obliku potkove ne samo da proizvodi dobra vina, nego i potencijalno sjajna, a vinski svijet to tek mora prepoznati. Za usporedbu, možete ju smatrati istočnim odjekom Italije.
Kao i u Italiji, pronaći ćete ekstremnu regionalnu diferencijaciju i mnoštvo fascinantnih autohtonih sorti grožđa (Hrvatska ima 140 vlastitih sorti, ali samo je 60 sorti komercijalno posađeno). Kao i najbolja talijanska vina, hrvatski specijaliteti su izazovni, gotovo konfrontirajući. Morate naučiti njihov jezik i steći ukus za njihovu ljepotu. Učinite taj napor i bit ćete dobro nagrađeni, to je ta jedinstvenost o kojoj govori Kozlović. Ako, pak, ovo čitate na letu u Split ili Dubrovnik, budite oprezni.
"Turizam proizvodi lijene nacije", kaže Špiranec, objašnjavajući da su turisti često prevareni drugorazrednim vinima, vinima iz povremene domaće proizvodnje ili uvoznim vinima (Hrvatska uvozi pet puta više vina nego što ih izvozi). Vrijedi platiti više za najbolja imena hrvatskog vinogradarstva, pogledajte donji popis. Hrvatska ima četiri glavne vinogradarske regije i svaka ima svoje specijalitete.
Danas se najviše zanemaruje Slavonija, područje uz Dunav. Radi se o uglavnom šumovitoj regiji, u vinskoj svijetu vjerojatnoj najpoznatijoj po hrastu uskih i pravilnih godova, što je uglavnom prvi izbor pri proizvodnji velikih bačvi i kaca u tradicionalnim njemačkim i talijanskim podrumima. No, Slavonija je i dom Graševine (drugdje poznate kao Welschriesling, Laški rizling ili u Španjolskoj kao Borba), najraširenijoj sorti u Hrvatskoj. Često je odbačena kao mekano i blago vino, idealno za gemišt, ali najbolja slavonska Graševina je kompleksna, suptilna i puna okusa.
Neki proizvođači stvaraju tvrde, opore i cvjetne sorte, neki srednji način je kreirati sočno i nježno povodljivo vino, a ima i veličanstvenih i jedrih vina koja proizvode od nešto kasnijih berbi i imaju širinu bijelih vina tipičnih za područja uzvodno uz Dunav, u austrijskoj dolini Wachau. Je li hrvatski odgovor na Grüner Veltliner? Možda. Poput Austrije, hrvatska Slavonija također proizvodi fine rizlinge u velikodušnom stilu. Sa samo 500 hektara vinograda, Hrvatsko zagorje u okolici Zagreba predstavlja najmanje intenzivno kultivirano i najhladnije hrvatsko vinorodno područje, koje proizvodi pažljivo gazirana pjenušava vina i neke od najzapaženijih hrvatskih vina iz „međunarodnih“ sorti, među kojima su rizling, chardonnay i crni pinot. Vinogradari u ovoj šumovitoj i brdovitoj regiji među najiskusnijima su u Hrvatskoj u radu s tehnikama svojih predaka, poput bijelih vina fermentiranih u zrnu, vina proizvedenih amforama, pa čak i vina iz gruzijskih qvevri posuda, zakopanih u zemlju.
Istarski poluotok uključuje i tri najistaknutija otoka u sjevernom dijelu Jadrana (Krk, Cres i Rab). Glavna sorta ovdje je Malvazija istarska, svijetlo-zlatne boje, s mirisom akacije ili kozokrvine (lanicere), koja kao i Graševina, na nepcu može biti svježa i puna, s okusima limuna, marelice i badema. U Istri se proizvodi i najizazovnije i najbolje hrvatsko crveno vino - Teran. Manje uspješni primjeri ovog vina mogu biti opori, nedozreli i jetki, ali kad je najbolji, Teran može biti grandiozne, tamne i dugovječne crvene boje s mirisima kože, tartufa i kiselih divljih šljiva. Nemojte, međutim, očekivati da će biti lako.
I konačno, tu je zavodljiva i sunčana Dalmacija, na čijim se otocima mogu naći vlastiti specijaliteti. Otok Korčula dom je dvaju fascinantnih vina, kremastog Grka i karakterističnog i aromatičnog Pošipa. Obližnji otoci Vis i Hvar imaju vlastite bijele sorte (Vugava na Visu i Bogdanuša i Prč na Hvaru). S druge strane, fini tamnocrveni Trnjak uzgaja se kopnu, a na većini dalmatinski lokacija uzgaja se Plavac Mali. Jedan od roditelja Plavca Malog je stara hrvatska sorta Tribidrag, globalno poznat kao Zinfandel. Vina Plavca Malog pristupačnija su od Terana, slađa, voćnija i bogatija. Opasnost s Plavcem Malim je previše hrasta i previše zrelosti, zbog čega vina mogu biti suviše poput grožđa u okusu, a previše suha u teksturi.
Hrvatska ima mnogo sjajnih proizvođača, ali najneobičnija je možda Jo Ahearne MW. Nakon što je proizvodila vina u Australiji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Mađarskoj i Makedoniji, ova peripatetična Londončanka i navijačica West Hama napokon se skrasila na Hvaru, gdje unajmljuje podrumski prostor i kupuje grožđe, uživajući u svome "raju vinskog ekscentrika“. Njena su vina izvanredna i zamršeno kreirana, ali istinska u svom hrvatskom podrijetlu.
"Izlagala sam svoja vina na festivalu u Splitu, kad je na degustaciju došla vrlo uglađena žena. Kušala je moj Wild Skins (mješavina Kuča, Bogdanuše i Pošipa, stvorenih u kontaktu s kožom zrna), oči su joj zasuzile. Rekla mi je: 'Ne razumijem. Vi niste Dalmatinka, niste čak ni Hrvatica, a kad kušam vaša vina, prisjetim se svih onih mirisa iz djetinjstva, dok sam s djedom šetala brežuljcima'. Bila je to jedna od najljepših stvari koje mi je itko ikad rekao“, objasnila je Jo Ahearne.
Izbor vrhunskih vina hrvatskih proizvođača iz amfora i qvevri-posuda: Tomac Graševina: Antunović, Galić, Hažić, Iločki, Krauthaker; Grk: Zure; Malvazija: Franc Arman, Marijan Arman, Benvenuti, Cattunar, Coronica, Degrassi, Dobravac, Fakin, Kozlović, Lunika, Matošević, Meneghetti; Plavac Mali: Ahearne, Kiridžija, Saints Hills, Skaramuča, Zlatan Otok, Grgić; Pošip: Ahearne, Milan Ivo, Nerica, Saints Hills, Stina, Tomić, Volarević, Zure; Riesling: Bolfan, Kopjar, Korak, Šember; Teran: Marijan Arman, Benvenuti, Cattunar, Coronica, Damjanić, Degrassi, Dobravac, Fakin, Kozlović; Tribidag: Stina, Zlatan Otok; Trnjak: Grabovac; Vugava: Stina.