ŠTO SE domaće kinematografije tiče, ime Daniela Kušana postalo je sinonim za uspješne i omiljene dječje filmove. Redatelj koji je oživio likove iz romana svoga oca, Ivana Kušana, u hitovima poput Koko i duhovi i Ljubav ili smrt, ponovno je osvojio srca publike. Njegov najnoviji film, Bumbarovo ljeto, avanturistička je priča s elementima misterije koja je na nedavno završenom Pulskom filmskom festivalu odnijela nagradu publike Zlatna vrata Pule.
Film, sniman na slikovitom otoku Zlarinu, prati skupinu djece čije se monotono ljeto pretvara u uzbudljivu pustolovinu nakon što otkriju tajnu povezanu s napuštenim svjetionikom. Bumbarovo ljeto vješto isprepliće klasične elemente dječjeg filma – prijateljstvo, hrabrost i ljetne nestašluke – s ozbiljnom i suvremenom temom krijumčarenja ljudi, prilagođenom mlađoj publici.
U nastavku razgovaramo s njim o novom filmu, ali i nekim drugim temama.
Na televizijskim serijama izbrusi se brzina reagiranja i razmišljanja. Često se u vrlo kratkom vremenu treba improvizirati i donijeti teške, ozbiljne odluke. Na igranom filmu radimo i razmišljamo puno dublje i temeljitije ali, nažalost ili na sreću, zbog sve lošijih uvjeta i manjih budžeta, vještine iz "brzih" uvjeta postaju sve korisnije.
Oduvijek sam volio rješavati kompleksne zadatke, ne samo matematičke i logičke, nego i one organizacijske, kreativne, komunikacijske. Također sam uvijek volio stvarati, pisati, crtati, čak i glumiti. Mislim da film nekako objedinjuje sve to – osim što u sebi spaja sve ostale umjetnosti, on je i veliki pothvat, treba jako puno ljudi i mnogo godina od ideje do gotovog filma.
Ja sam i prije šesnaeste puno snimao s video kamerom i pisao scenarije za horror-filmove koje nisam nikad snimio. No jedne večeri, kad sam izašao iz kina pogledavši film Alien 3 Davida Finchera, nezadovoljan jer sam bio veliki fan prva dva nastavka, pomislim sam: "Hm, pa ja bih to mogao bolje."
Danas znam da najvjerojatnije ne bih mogao bolje od Finchera, ali svejedno sam zadovoljan karijerom koju sam izabrao.
Imam i želju i ideje da snimam nešto ozbiljnije, ali ne želim upasti u zamku u koju upadaju mnogi današnji autori: izbjegavanje publike. Umjetnički film često se svodi najviše na festivalski život u kojem mi filmaši sami sebi dajemo nagrade i tapšemo se po ramenu kakav smo dobar film napravili. I nema tu ništa loše, to je sjajno iskustvo, ali mislim da vrhunski film treba i govoriti o ozbiljnim temama probijati granice i biti jasan publici, kao što su to nekad radili Scorsese, Coppola, De Palma, ali i ozbiljni velikani kao David Lean ili Stanley Kubrick.
Nemojmo zaboraviti da je Kubrickov Dr. Strangelove – jedan od najvećih anti-ratnih filmova, koji govori o danas vrlo aktualnom buđenju fašizma – čistkrvna komedija. Pitam se gdje su današnji Dr. Strangelove ili Vod smrti ili Veliki diktartor?
Dobra priprema i dobar tim ljudi koji će raditi s djetetom i pripremati ga. Na Bumbarovom ljetu smo imali sjajan tim u kojem su bile glumice Tena Tadić i Lucija Alfier, te redatelj Jadran Parunov. Također u cijelom procesu treba paziti da dijete zadrži onu svoju izvornu karizmu i autentičnost zbog kojih smo ga izabrali za ulogu.
Kad mi je vrhunska producentica Ankica Jurić Tilić, s kojom sam i prije toga puno bio surađivao, ponudila da zajedno radimo na serijalu filmova o Koku, pomislio sam: "Ako ona misli da sam spreman, onda sam vjerojatno spreman."
Uvijek sam pazio da zadržim osnovnu strukturu i glavne teme nekog djela, kao, naravno, i likove koji čine okosnicu priče. Izvan toga, uzimao sam puno slobode i pažljivo sam razmatrao svaki motiv, pitajući se koliko je filmičan i, ako nije, kako ga učiniti filmičnim.
Jako mi se svidio scenarij filma i ocijenio sam da bi to mogao biti film koji ću uživati raditi. Nije bio namjeran korak ali jesam tražio projekt koji će mi dati neko drugačije iskustvo.
Najosnovnije – dobra priča. Elementi priče koja bi djeci mogla biti zanimljivi: Teme prijateljstva, povjerenja, hrabrosti, obitelji, u kombinaciji s napetom ljetnom pustolovinom.
Ne mislim da je to rizik nego, dapače, vrsta konflikta koji je u srži svake dobre priče. Naravno, bitno je ozbiljnim temama priči s respektom i bez dociranja, fokusirati se na osobnu, iskrenu, autentičnu perspektivu. Takav pristup može ostaviti dojam na publiku, ako se dobro izvede.
Nisam razmišljao o tome. Mislim da djeci ne treba docirati kroz film i da ih se ne treba štititi od ozbiljnijih tema, nego im ih se treba predstaviti od malih nogu – naravno, na njima jasan način. Mislim da su djeca često sposobna shvatiti više nego što mi mislimo i imam povjerenja da su njihovi roditelji toga svjesni. A visoka ocjena publike to i dokazuje.
Videoigra je ideja producenta filma Ivana Maloče iz produkcijske kuće Interfilm. Mislim da je to sjajna ideja i da se u kombiniranju medija može ostvariti veća i bolja komunikacija s publikom, pogotovo mladima.
Stereotipi i predrasude su često pokretači radnje a cilj dobre priče je da na njima nadograđuje i da na kraju opiše istinski autentične i posebne likove i situacije sa stvarnim emocijama koje publici mogu biti zanimljive.
Mislim da oni koji tako reagiraju nisu razumjeli priču. Završetak je sretan jer je promijenio većinu glavnih likova u dobrom smjeru. Ali neki od likova su morali za to "platiti određenu cijenu", uključujući i glavnog, Bumbara, tako da i nije bio sasvim sretan za sve, što su opet neke osnove dramaturgije i nije nešto što smo moj autorski tim i ja izmislili.
Neke motive nismo previše detaljizirali jer mislimo da bi to bilo dociranje koje narušava ritam pripovijedanja. Procijenili smo da detalji nisu bitni za emocionalni razvoj likova, a one koji zanima se mogu dalje educirati o tim pitanjima. Po rekacijama publike se čini da djeca (ali i njihovi roditelji) to jako dobro razumiju. Zato u kritikama ove vrste ne vidim jasnu argumentaciju, što mi je žao, jer je dobiti kvalitetnu kritiku jako važno svakome filmskom autoru.
Ne volim predviđati kino-brojke i festivale, ali veselim se svakoj dobroj reakciji i festivalu. I jedno i drugo je važno za dobijanje kvalitetnog feedbacka što je pak najvažnija stvar za proces učenja koji nikad ne prestaje. Nadam se da će djeca koja pogledaju film ponijeti sjećanje na jednu zanimljivu i zabavnu filmsku pustolovinu, s također nekim ozbiljnim temama o kojima treba porazmisliti.