Ilustracija: Shutterstock

VEĆINA će nas pri pomisli na poznate svjetske masovne ubojice kao što su Ted Bundy ili John Wayne Gacy zamišljati da su to ljudi koji žele nauditi svojim bližnjima, koji uživaju u tome da siju strah i ne pokazuju nikakve znakove kajanja nakon svojih zlodjela.

I većinom su takva mišljenja točna: masovni ubojice smatraju se psihopatima koji imaju gomilu agresivnih i anti-društvenih karakteristika. Ali, nisu svi psihopati nasilni. Neki su "samo" manipulativni, neiskreni i nesposobni za dublje emocije te se mogu vrlo lako uklopiti u društvo. To su ljudi, neovisno o tome jesu li agresivni ili ne, koji nemaju nikakav moralni kompas ni savjest, piše How Stuff Works.

A nedavno je u British Journal of Psychiatry objavljen zbirni članak u kojem se opisuje što se odvija (ili ne odvija) u glavama takvih ljudi. Nije nepoznanica da psihopati drukčije reagiraju na podražaje iz vanjskog svijeta i proteklih se godina teoretizira da se odgovor na pitanje zašto je tomu tako skriva u njihovim mozgovima. Također, mnoga su istraživanja pokazala da psihopati informacije procesuiraju na drukčiji način, a to je potkrijepljeno dokazima o drukčijim aktivnostima u mozgu. Primjerice, 2003. godine istraživanje je pokazalo da kad lažu "normalni" ljudi na skenovima se može vidjeti povećana neuronska aktivnost u čeonom režnju mozga, dok kod psihopata toga jednostavno nije bilo.

Također, 2006. godine provedeno je istraživanje koje je pokazalo da psihopati ne osjećaju suosjećanje za nevolju drugih ljudi (ne mogu je razumjeti, osjetiti ili adekvatno na nju reagirati) jer ne registriraju njihove znakove uznemirenosti. Točnije, kad su psihopatima koji su sudjelovali u ispitivanju pokazane fotografije lica uznemirenih ljudi oni nisu na to nikako reagirali, u dijelovima mozga zaduženima za procesuiranje slika i izraza lica nije bilo nikakve dodatne neuronske aktivnosti. Čak su više reagirali na neutralne izraze lica.

Uzevši sve to u obzir istraživači su zaključili da su u psihopata neurološki "putevi" koji služe za procesuiranje znakova o nesreći, boli, nelagodi, strahu ili nekom drugom negativnom stanju kod drugih ljudi ili potpuno nefunkcionalni ili "rade" na sasvim drukčiji način od onih u normalnih ljudi. Ipak, u pitanju su samo djelomična saznanja o kojima je istraživač dr. Nicola Gray svojedobno izjavio: "Još uvijek nam treba jako puno da shvatimo što ćemo sa svim tim informacijama".