Foto: Press

NEMA toga što domaći gledatelj voli više od preseravanja. Ljubi ga. Obožava ga. A kad ga nema, čezne za njim.

Da ne strahuju od Željke Markić koja bi istog trena pokrenula neki nepotrebni referendum, mnogi od nas ušli bi u bračnu zajednicu s preseravanjem, a kroz koju godinu posvojili bi i troje malih preseratora.

Primjerice, prije par tjedana "na dar" smo dobili Big Brother, poznatiji i kao "Onaj show koji nitko ne gleda, ali o kojem svi znaju sve", a u tom smo vremenu uspjeli ostati zgroženi, sablažnjeni, skamenjeni, osupnuti i zaglupljeni. Naravno, prava je istina da show očito gledamo i da nitko zbog njega nije postao gluplji već samo skloniji preseravanju, a neki od nas i istinski uživaju u svoj raskoši te budalaštine.

Nemam pojma tko je Stefani koja se dosad nekoliko puta tucala s Ervinom koji nešto muti s Barbarom koja nešto muti s Goranom koji nešto muti s Irenom...

Međutim, ono u čemu uživamo još više je sjesti za računalo, logirati se na Fejs i napisati da nemamo pojma što je to, tko to gleda, a nije zgoreg obrecnuti se i na sve one koji u tom kaosu uživaju, napomenuti da nam je društvo takvo kakvo jest upravo zbog njih i sve finiširati nekom sličnom nebulozom kakvu može smisliti samo um čovjeka koji smatra da je izjavio nešto značajno kad ispali "polupismeni novinari", "politika je kurva" ili "lopta je okrugla".

Naravno, sve su te gluposti drska i prozirna laž jer onima koji ne prate Big Brother, Big Brother se ne može ni dogoditi, ali nakratko nam daju osjećaj nadmoći jer odradili smo svetu dužnost zgražanja. Svoj je obol dala i vojska profesionalno zgroženih TV kritičara i kolumnista koji nadmenim preseravanjima koja odrađuju po službenoj dužnosti idu uz dlaku preseratora kako bi matičnu kuću nakratko nahranili lajkovima već spomenutih preseratora. A mi u medijima obožavamo te lajkove.

Obožavamo strateški smještenim člankom obračunati se sa šundom s TV-a jer znamo da lajk preseratora dolazi s bonusom - osjećajem iskupljenja.

Iskupljenjem za sva ona govna koja smo u ovih nekoliko tjedana napisali o toliko omraženom Big Brotheru koji, iznenadili biste se, donosi zastrašujuće velik broj klikova čak i onda kada se radi o najgoroj budalaštini i trešu koji tjera mozak da izleti iz lubanje čovjeka i preseli se u lubanju gorile nastanjene duboko u prašumama ekvatorijalne Afrike. Trešu koji vi obožavate čitati.

Zanimljiv je to eko-sustav.

I premda u tom kontekstu nije ništa gori od bilo kojeg drugog sranja koje se prikazuje (a koje ne detektiramo, vjerojatno zato što nas nitko nije podsjetio da moramo biti zgroženi), Big Brother je ponovno prokazao našu ljubav prema preseravanju.

Porno-termin

Rezultat svega je i ova kazna od 100 tisuća kuna zbog koje ništa neće postati bolje niti kvalitetnije, ali osjećat ćemo se kao da smo postali malo kulturniji i mirno spavati znajući da naša djeca gledaju samo čistu kvalitetu. Dakle, radi se o kazni za prikazivanje scena seksa u za to nepredviđenom terminu (prije 22h). Ili nešto slično.

Ta bi nas informacija trebala rastužiti, ali ne zbog cenzure ili licemjerja gledatelja. 

Naime, takozvani "porno-termin" do sad je bio pravi kotao kvalitete. Bio je to termin u kojem završava svaka iole kvalitetna serija, svaki kontroverzniji dokumentarac, svaka glazbena emisija i sve ostalo što inače ne privlači mase preseratora toliko željnih kvalitete. Preseratora koji su vlastitim izborom primetime pretvorili u more sapunjara, reality i talent showova i ostalog "otpada" koji "nitko" ne gleda.

Zgroženi smo nekvalitetom, ali kvaliteta, budimo iskreni i nema bogznakakvu gledanost, a ovaj će potez rezultirati time da će zbog scena "seksa" neka dobra serija biti gurnuta u još kasniji termin.

A što je s jadnom djecom?

A što je s klincima koji su duhovno i psihološki "osakaćeni" ovim grozomornim sadržajem?

Iskreno, nikog za to nije briga osim ako po službenoj dužnosti ne moraju pokazati zabrinutost za razvoj djeteta. I to je redu. Pogotovo ako ste Pravobraniteljica za djecu.

Međutim, većinu nije briga što tuđa djeca gledaju jer to nije njihov problem, ali iz nekog nepoznatog razloga vole podržavati ovo masovno preseratorsko udaranje po lakim metama čak i ako to nema apsolutno nikakve rezultate. Čemu se zapravo radujete? Boljem programu? Činjenici da je neki show glup u drugom terminu? Koja je poanta? Istina, bilo bi lijepo da takvi potezi rezultiraju pozitivnim pomacima, ali to se još nije dogodilo.

Roditelje pak ovakve gluposti brinu samo onda kad shvate da svoje potomke ne mogu bez nadzora na par sati ostaviti pred televizorom, a ništa nije gore nego kad vam TV program, na koji ste se dosad oslanjali kao na besplatnu dadilju, na grbaču natovari još posla.

"Sad moram brinut' i što gleda? E, pa ne može to tako".

Neka svi znaju da želimo ono što ne želimo

Iako u Big Brotheru zapravo ne gledamo seks već meškoljenje ispod pokrivača koje je podjednako benigno kao i seks u "Simsima", i to veliko ništa moglo bi roditeljima stvoriti dodatne probleme jer dijete bi vam prije vremena moglo postaviti određena pitanja na koja ne želite davati odgovor. Ne dao Bog većeg zla od razgovora o seksu.

Da stvar bude gora, dijete bi vas moglo priupitati zašto mu prekrivate oči kad se pokrivači na ekranu pomaknu. A na to nitko nema odgovor jer nitko zapravo ne zna zašto bi itko, uz toliko pornografije od koje nas dijeli samo nekoliko klikova, želio prikazivati ovu kilavu dosadu na TV-u.

Za tim gnjavežom nema potrebe ni prije ni poslije 22 sata pa bismo svi skupa trebali podržati peticiju za ukidanje dosadnog seksa na TV-u.

Sve ostalo je najobičnije preseravanje ljudi koji se "bore za kvalitetniji sadržaj". Kvalitetniji sadržaj koji ne žele i neće gledati.

Dajte nam opera i Josipe Lisac da pucamo od kulture dok poskakujemo na narodnjacima. Dajte nam poštenih političara da izađemo na izbore i još jednom glasamo za HDZ. Neka svi znaju da želimo... Ono što ne želimo.