Iako se njegovo ime gotovo automatski povezuje s hororom, Stephen King nikada nije bio autor klasičnih "slasher" priča. Njegova djela često sadrže smrt, očaj i nasilje, ali rijetko uključuju likove poput Jasona Voorheesa ili Freddyja Kruegera – čudovišta koja bezdušno masakriraju sve pred sobom. Iako su takvi filmovi već desetljećima omiljeni među publikom, King ih gleda s određenim oprezom. Kao iskreni zaljubljenik u film, od starih B-filmova do modernih klasika, i on je, kaže, pogledao dosta toga – uključujući i filmove za koje smatra da ne bi trebali postojati.
Jedan takav film posebno ga je zgrozio. Riječ je o "The Toolbox Murders", slasheru iz 1978. koji je jedno vrijeme bio zabranjen u Ujedinjenom Kraljevstvu zbog iznimno nasilnih scena. U intervjuima sabranima u knjizi "Feast of Fear: Conversations with Stephen King", King ga bez zadrške proglašava najgorim filmom koji je ikad pogledao.
"U jednom trenutku tip djevojci zabije pištolj za čavle ravno u čelo", prisjetio se. Iako ga je scena zgrozila, King ironično dodaje: "Dio mene reagira i kaže: 'O, moj Bože, strašno je. Hajdemo opet'", prenosi Far Out Magazine.
Radnja filma vrti se oko serijskog ubojice koji svoje žrtve – žene koje žive u istom stambenom kompleksu – ubija predmetima iz kutije s alatom. Redatelj ni ne pokušava skrivati identitet počinitelja: riječ je o Cameronu Mitchellu, vlasniku zgrade, koji je nakon smrti kćeri u prometnoj nesreći doživio psihološki slom.
Njegovo se nasilje objašnjava religijskom opsjednutošću i iskrivljenim osjećajem morala, što filmu pokušava dati motivaciju, ali većini gledatelja u sjećanju ostaju samo brutalne scene.
Za razliku od horora koji gradi atmosferu i polako razvija strah, The Toolbox Murders koristi šok kao glavni alat. Kritičari su često zamjerali ovakvim filmovima nedostatak dubine i emocionalne težine, a King je bio jedan od onih koji su taj pristup javno osporavali. U njegovim očima, horor bi trebao prodrmati, ali i ostaviti trag – ne samo u želucu već i u glavi.
Zato ne iznenađuje da je upravo ovaj naslov za njega bio granica. Filmovi poput "The Toolbox Murders" možda i imaju svoje mjesto u povijesti žanra, no teško ih je braniti kao primjere vještog pripovijedanja ili relevantnog komentara.