24. LIPNJA 1987. u kina je stigao film Spaceballs, znanstvenofantastična parodija u režiji legendarnog Mela Brooksa, koja se bez zadrške narugala najvećim filmskim franšizama tog vremena, prvenstveno Ratovima zvijezda, ali i Zvjezdanim stazama, Alienu i 2001: Odiseji u svemiru.
Iako kritički tada nije doživjela status kakav su imali Brooksovi raniji klasici, publika ju je zavoljela, a s vremenom je postala kultni film među ljubiteljima znanstvene fantastike, komedije i pametne satire.
Radnja filma odvija se u udaljenoj galaksiji gdje zli planet Spaceball planira ukrasti sav zrak s miroljubivog planeta Druidije. Na čelu operacije je Dark Helmet (Rick Moranis), očita parodija Dartha Vadera, samo što nosi prenapuhanu kacigu, napada igračkama i redovito se sramoti pred podređenima.
Kako bi spriječila katastrofu, princeza Vespa (Daphne Zuniga) bježi s vlastitog vjenčanja i udružuje se s Lone Starrom (Bill Pullman), svemirskim kaubojem nalik Hanu Solu, i njegovim polupsom, polučovjekom Barfom (John Candy), duhovitom verzijom Chewbacce. Tu su još i žena-robot Dot Matrix (glas Joan Rivers) te sam Mel Brooks u dvostrukoj ulozi: kao predsjednik Skroob i mistični Yogurt, parodija na Yodu.
Spaceballs se nije zaustavio samo na šalama o poznatim znanstveno-fantastičnim tropima. Brooks je ismijavao sve, od filmske industrije i besramne komercijalizacije do predvidivih narativnih struktura i svemirskih klišeja. Jedna od najslavnijih scena uključuje parodiju na pretjeranu proizvodnju suvenira s proizvodima poput Spaceballs: The Cereal i Spaceballs: The Flamethrower.
Film se također igra meta-humorom, likovi su svjesni da su u filmu, pregledavaju VHS kasete filma dok se radnja još odvija i otvoreno komentiraju nedosljednosti u zapletu. Takav tip humora bio je tada neuobičajen u komercijalnoj komediji, što je filmu dalo dodatnu dozu svježine i razigranosti.
Rick Moranis briljira kao Dark Helmet, jedan od najsmješnijih i najprepoznatljivijih parodijskih negativaca u povijesti komedije. Njegove scene s nespretnim narednikom i komično nesposobnim podređenima izazivaju salve smijeha, dok Bill Pullman i John Candy čine urnebesan dvojac oko kojeg se vrti radnja.
Mel Brooks, tada već afirmirani majstor parodije s filmovima poput Mladog Frankensteina i Producera, još je jednom dokazao kako zna kombinirati apsurd, politički humor, slapstick i dosjetke u savršenom tempu.
U trenutku izlaska Spaceballs je naišao na mješovite kritike. Neki su tvrdili da se šale previše oslanjaju na već poznate reference, dok su drugi prigovarali da humor nije na razini Brooksovih ranijih radova. No, publika je reagirala drukčije, film je ostvario pristojan komercijalni uspjeh i postao stalni gost videoteka i televizijskih kanala, a danas ima kultni status. U lipnju 2025. godine najavljen je i nastavak u režiji Josha Greenbauma.